LAŽEM SI

HVALA Ines i Kristini na lekturi, a posebno hvala Nini što je pročitala iste sekunde kad sam joj poslao prvi draft i dala najveći kompliment koji ću ikada dobiti.

Dio 1.

Mislim da sam to napravila zato što je stariji. Inače parfem stavim samo kada mi ga poklone. Čisto da se ne uvrijede što su mi ga kupili, ali to nisam ja. Naravno da sam požalila, jer čim me je poljubio, nakon što me ugrizao za vrat, osjetila sam gorak okus glupog parfema, a ne njega.

Zbog njega si došla, glupačo!

No bez brige požalila sam još toga. Krenimo s popisom.

Nisam imala usklađene gaćice sa grudnjakom. Šta ja znam, nikad mi se ne sviđa oboje, ali mislim da je on navikao na to. Navikao je da se potrude kada dolaze kod njega, ali to nisam ja. Mislim na usklađenost, ne na trud!
Sljedeće na popisu je to što sam prekinula vjerojatno najstrastveniji poljubac ikad da mu pokažem nokte. Ne tražite da to objasnim, ni drogirana nisam bila TAKO glupa.
Treće: negdje tijekom svega je pomislio da me zaboljelo i stao da me pita jesam li ok, a ja sam doslovce ostala bez zraka i malo se izgubila jer sam od uzbuđenja što sam s njime zaboravila disati.

I naravno – četvrto. Nakon mislim trećeg puta, legla sam kraj njega u nadi da će me kao u filmu – zagrliti. Naravno da je i to savršeno napravio. Nije to četvrto, sada tek dolazi, ne brinite. Zagrli on mene, poljubi me u kosu, a ja mu u sebi kažem da ga volim. Ne situaciju, ne taj poljubac, ne, ne – njega!

Frajera kojeg vidim treći put u životu, prvi put da uopće uživo pričamo, a ja njemu da ga volim. Ovo nije četvrto. Ovo je četvrto pa do milijunto! Glupačo.
Glavno da sam sve to iskulirala, rekla da mi je žao što ne mogu dulje ostati jer imam situaciju s frendicom i onda otišla doma biti sama. Ne vjerujući da sam mogla ostati tamo i biti kraj njega, al’ nee – ja sam cool treba. Ja sam glupača, eto šta sam.

Dio 2.

Šteta što nisi mogla duže ostati.
Nadam se da ću drugi put biti vrijedan više vremena 😉

Da, tako Davide, ubij me u pojam. Rekla bih da sam depresivna, ali sam samo glupa. Nastavljamo u tom tonu, ekipa.

Znam i meni
Oho, znači bit će i drugi put?

Tako je, pravi se frajerica. Povećaj šanse da te odjebe.

Ako nakon ovoga nisam zaslužio drugi dejt, igram se s prilično visokim standardima 🙂

Aha, znači ovo je bio dejt. Predugo sam singl. Jebote nakon koliko dejtova se mora obrisat’ Tinder? To ćemo istražiti sutra, za sada Morena, odgovori nešto smisleno.

Ma zezam malo
što si imao u planu?

Oooodlično, mala. Super si ovo napravila. Za vrijeme dok je još mogao trajati, očito, prvi dejt, ti ga već ispituješ gdje te vodi na sljedeći. On treba odgovorit “Nigdjejer ovakve poput mene ne zaslužuju među druge ljude.

Smislim nešto dobro, javi kad si free pa ideju prilagodim kada vidim koliko imamo vremena.

Dobar si, Davide. Majku mu baš je dobar. Izbacit ću ja njega iz takta makar mu se gola pojavila na vratima.

Nego puštam te da tješiš frendicu, sigurno ne cijeni što se dopisuješ sa mnom. Uživaj i javi se 🙂

FUCK!! Ok, ovo se da spasit. Samo ne ići na WhatsApp sljedećih pola sata jer kao frendica je taman pričala i reć’ sorry i hvala što razumije. Ajde ok, nisam još dno dotakla, ima spasa za mene.

Dio 3.

[11:38h]

Spavala sam do sada. Ispričat ću vam kad sam išla spavati. Samo da vam priznam da prvo što sam napravila kad sam se probudila je to da sam pogledala je li David poslao dobro jutro poruku.

Nije.

Ne, ne, to nije loša stvar! Da objasnim. Do sada frajer ima totalno cool spiku. Bari me, ali ne forsira. Stalo mu je, ali nije patetičan. Znači, baš je dobar. E sad, da je poslao dobro jutro porukicu sjebao bi to sve. Mislim ne bi, ali ja sam luda pa bih ja zabrijala da je sjebao pa bih ja sjebala. Uglavnom – sjebalo bi se, recimo to tako.

Sjebalo bi se jer ja bih navečer otišla na kavu s curama, i pod kavu mislim alkohol, i u priči bih izostavila sve jebene trenutke i klikove koji su se između nas desili i pitala cure: “Ej je l’ creepy da mi David nakon prvog puta, koji je možda i jedini, šalje dobro jutro porukicu?
One bi, naravno, rekle da je – jer je! Kada izostaviš sve ostalo – apsolutno je! To bi gurnulo tu minijaturnu misao niz ponor i ona bi do dna ponora na sebe nakupila sve moguće paranoje iz mojih bivših veza, njihovih veza, bivših veza random likova iz serija i nakon 2-3 čaše vina ja bih ga pred njima išla blokirat na whatsappu jer ja sam zajebana treba. Koliko sam zajebana? Toliko da čim bi ga blokirala i teatralno bacila mobitel na stol, instant otrijeznila jer šta ja brijem?!

Al ne mogu sada uzimat’ mobitel pred njima, ipak sam ja – šta? Zajebana treba, tako je! Nego, sada moram sjebat’ ovaj izlazak što prije spominjanjem nečijeg bivšeg tako da sve padnu u depru i ne ide im se nigdje dalje. Onda ga, čim se raziđemo, mogu odblokat’ i molit’ se da nije išao slati poruke i skužio koliko sam….zajebana (čitaj: još uvijek glupa, možda čak malo više nego neki dan).

Nisam zaboravila da vam moram priznati kada sam išla spavati. Oko 9h ujutro. Jer znam da se on budi oko 7h pa sam već tad očekivala dobro jutro porukicu, a kad nije došla, mislila sam da će oko 8h sati kad dođe na posao, ali isto nije. Zato tek u 9h.

Ajde, nastavljamo sutra.

Dio 4.

Sutra je.

Ono triježnjenje sinoć bilo je šok-triježnjenje. Ono tjelesno tek sada slijedi. Ono triježnjenje u 30ima. Ono koje traje par dana.

Ajmo ovo nastavit prekosutra tj. sada već sutra.

Dio 5.

Prekosutra je tj. sutra od jučer. Znate što mislim.

Budna sam već par sati. Ovog puta neću upasti u razmišljanje: Ajme probudila sam se u 7h, obavila toliko toga, a tek je 8:30h. Trebala bih ovako svaki dan!
Ne Morena, ne možeš to svaki dan. Jedini razlog što si se probudila u 7h je što si jučer cijeli dan prespavala. Preskačemo to razmišljanje danas.

No, danas imam iznenađenje za vas.

Odlučila sam se javiti Davidu ako mi dođe da mu se javim. Znam da zvuči jednostavno pa da vam objasnim kako nije.

Realno, ja bih se njemu stalno javljala. Poslala tisuću poruka sa još toliko pitanja da odmah vidim koliko se mi poklapamo i kada bih naišla na činjenicu da njegov omiljeni lik iz Melrose Placea nije kao moj, rekla bih – pfff, on očito nije za mene i krenula bih sa scenarijama katastrofe.

Tako da – to se ne računa.

Računa se javljanje kada ima smisla. Sada da vam objasnim taj smisao. Smisleno je javiti se kada bih mu se inače javila da smo u vezi. Nismo, ali kao da jesmo. Tad se ima smisla javiti. Na primjer, kad mu baš želim nešto pokazati, a pričali smo o tome taj dan il dan prije, novu neku pjesmu podijeliti, pitati je li jeo u restoranu o kojem taman čitam i tako dalje. Sada znate smisao.

To je plan.

Dio 6.

Dan je kasnije. Plan je propao.

Pa kako je to moguće? Kako, kada je sve imalo toliko smisla? Pa ovako. Objasnit ću vam. Ima smisla. Opet.

Svaki puta kada sam mu se htjela javiti, poruka je morala proći kroz više procesa skeniranja. Prvi sam vam već objasnila, mora biti kao da smo u vezi(i), ne neko random pitanje kojim ispitujem besmislice. Kada bi pitanje iliti javljajuća poruka prošla prvi sken vrijeme je bilo za sljedeći.

Drugi sken određuje u kojoj smo mi fazi spomenute veze(i) bazirajući se na sadržaju javljajuće poruke.

Treći sken ovisi o drugom, naravno, te on određuje koji su emotikoni prigodni za javljajuću poruku koja se šalje u fazi veze(i) iz skena broj 2.

Tu je smisao naišao na problem jer sve javljajuće poruke nakon skena broj 2 bile su označene fazom veze(i) u kakvoj ja nisam bila barem sedam godina. Tih sedam godina ja sam provela u vezama koje su nastale na proslavama Nove godine, druženjima kod prijateljica koje su puno zrelije od mene i na sličnim mjestima. Na takvim se mjestima redovito nalaze tipovi koji jasno daju do znanja da ih zanima samo seks, ali ja se jednako redovito zaljubim pa sjebem i to jebanje. Koje je u većini slučajeva bilo sasvim solidno.

Osim s autorom ovih priča. U njega se nisam zaljubila jer je moja best frendica bila zaljubljena u njega već mjesecima, ali mu to nikad nije rekla i nikad neće. Pa sam pomislila zašto ga barem jedna od nas dvije ne bi pojebala.
Ohladi curo, smatram se kučkom prije nego što je Aleks uopće počeo pisati ove priče tako da poprilično kasniš. Da, i ja isto mislim da zbog ovoga ne zaslužujem bit sretna. Ti savršena curo koja me osuđuješ. Koja znam da si barem jednom u životu pomislila isto samo nisi bila dovoljno drolja da bi to i napravila.

Iste smo. Isto si lažemo. Iste instagrame imamo. Isto nismo sretne. Iste smo. Uglavnom, sada znate zašto je plan propao.

(i) – imaginarno

Dio 7.

Novi dan. Novi plan.
Čekaj malo. Kakav novi plan? Da se ja ovdje ubijam, a on se isto nije javio jučer cijeli dan?

Pa nema šanse! Idem si na frizuru i onda prošetat’ po Maksimiru kao da imam psa. Neka on bude malo taj koji planira.

Nisam bila na frizuri jer niti jedan normalni studio petkom ne prima to isto popodne plavuše koje nemaju ideje što bi zapravo. Šetnja je također propala jer sam shvatila da šetati se solo Maksimirom bez psa nije cool nego depresivno. Plus nedajbože da me netko vidi tako jadnu. Mislim jesam, ali nema potrebe da to itko vidi. To sam i napisala. Ne trebaš mi ti da mi to misliš dok čitaš ovo.

Prestati ću pričat sa tobom, samo se živciram.

Dio 8.

Evo, čekao sam 3 dana da se javim za drugi dejt baš kako su mi frendice koje su sve single i nesretne savjetovale da moram. Jer tako je jednom scenaristica Seksa i grada napisala da je pravilo.

Buhahaa, kakva je ovo poruka?

Ajde smatraj da je fora i drugačija i zaslužuje drugi dejt. Nadam se da će pomoći takvom smatranju činjenica da drugi dejt uključuje hranu.

Ovo ti je trebala biti prva poruka.

Ja smatram da je.

Puno je ovdje smatranja, a premalo te obećane hrane.

Slažem se.
Ja nisam jedan od onih koji imaju planove za vikend već sredinom tjedna tako da ja sam free večeras ako si za hranu, khm, mislim drugi dejt.

Free sam.
U 8h kod parka?

Savršeno! Taman ogladnim kako treba da ne ispadnem pičkica kad pojedeš više od mene. Nisam te nazvao debelom, sebe sam nazvao pičkicom, samo da to ustanovimo.

Buahaha, kako se mali spasio.
Ajde ajde, dobro si to napravio.

Dio 9.

Dan je nedjelja, ljeta Gospodnjeg 2019. (upravo sam guglala piše li se ovo “gospodnjeg” velikim ili malim g)

Ova dama je dobro nahranjena i pojebana. I očito vulgarna, ali u onom sam feelingu da sve mi je tako dobro, da nemam potrebe za ušminkavanjem. Samo reci kako je. Nama to ženama ne ide baš, uvijek ispadnemo vulgarne. Ne možeš biti dama kada si u prošloj rečenici napisala “nahranjena i pojebana”. Samo si ti laži da možeš.

Pojela sam dovoljno da on ne misli da sam neka fina damica, ali previše za seks nakon. Sva sreća da nije jedan od onih odraslih i zrelih ljudi koji ima svjetlo kraj kreveta pa nije bilo prijeko potrebnog uvlačenja trbuha nego sam opušteno mogla dat’ i primit’. Vulgarnost se nastavlja.

Sretna sam. Neka sam si malo.

Nisam prespavala, ali ostali smo toliko dugo budni da kao da jesam. Nisam spavala ni kad sam došla doma. Večeras idem na cugu sa Megi i do tad isto neću spavat. Toliko sam nabrijana da ću ići raditi. Mhm, i to ne ono pospremat stan radit jer izbjegavam stvarni rad – nego ću ići radit stvarni rad!

Frajer me zove? Zar ljudi to još uvijek rade? Bez najave? Ok, malo čudno, ali javit ću se…

Dio 10.

Nemoj mi sada šutjet. Di je ona koja je otišla jer nije mogla ostati zbog “frendice”, di je ona zajebana treba koja me blokirala…(fuck, ja sam dno..)..di je ta treba?

David me nazvao prije 5 minuta. Saznao je sve. Ja šutim već milijun minuta. Koja sam ja glupača. Ovaj put stvarno.

Nemoj sada misliti kako si glupa, samo se bojiš. Zato ispadaš glupa. Ne moraš u svakoj priči ispast cool. Ne moraš imati odgovor na sve. Zašto se konstantno praviš da je sve ok ako na Instagram staviš meme i ljudi komentiraju da oni isto tako? Svi ste isti, svi ste glupi, nitko nije sretan.

Svi ste zajebani, a nitko nije hrabar da bez sarkazma kaže nekom od svojih prijatelja da je loše, da mu treba pomoć, da mu treba toplina. Imaš li uopće takvih prijatelja? Nadam se da imaš jer trebaju ti.

Kada budeš ovo prepričavala prijateljicama reći će ti ma tko sam ja, koji kurac serem, imam li ja uopće jednog prijatelja.

Imam prijatelja i imam takvih prijatelja, no meni ne trebaju. Jer ja nisam analizirao naša dopisivanja. Ja kad sam htio se javiti sam se javio, kad se nisam javio sigurno sam radio nešto i razmišljao o tome da ti se želim javit. Onda sam se i javio, makar bilo 7h ujutro.
Tako se to radi.

Čujemo se Morena. Htio bih još samo reći da jedino pravo iznenađenje je što mi nisi sada poklopila. Iskreno, mislim da nije zbog šoka, prepametna si da bi te moje riječi šokirale. Mislim da nisi poklopila jer si ih napokon bila spremna čuti. To je napredak.

Da sam bar onaj sljedeći u kojeg ćeš se zaljubiti, a ne ovaj koji jesam. Uživaj.

Dio 11.

[nedjelja navečer]

– Slušaš ti mene?
– Sorry Megi, slušam, samo mislim da sam se upravo sjetila što sam sanjala sinoć.
– Ja se nikad ne sjetim, šta si ti sanjala?
– Da me David nazvao i održao mi lekciju.
– Uuuu, zvuči kao dobar san.
– Hahaha, a glupačo, ne tako!
– Se javio nakon one večeri kada je skužio da si ga blokirala pa odblokirala?
– Nije ne.

 

Nije fer

Prelako me osvojio. Prebrzo sam htjela da upozna sve moje prijateljice. Glupavo sam postala teenagerica koja se htjela pohvaliti njime. Najviše time da je mene odabrao. Mene. Jedinu koja nikad nije imala ozbiljnu vezu. Sada će one vidjeti. Ajme kako će nam biti najbolje!

Rekla bi da je zastrašujuće koliko brzo su ga prihvatili. Prošlo je jedva sat vremena već su ga pitali za savjet. Sljedeći su mu već znali što pije i donosili jer mu je čaša bila prazna. Ja sam samo sjedila kraj njega i po prvi puta osjetila se udobno u nečijoj sjeni. Jer nisam bila u sjeni. Bila sam njegova. Nije izrekao riječ bez da je njegova ruka bila u mojoj ili čvrsto na mojem bedru. Uhvatio me i za guzicu pred svima njima, ali na njegov način. Njegov način je taj da tim hvatanjem kao da mi je dao najveći kompliment koji sam ikada dobila.

Pa ja sam već se zaljubila.

Oni su do kraja večeri zurili u njega skupa sa mnom i smijali se njegovim komentarima. Mislim da nas je sve potpuno zapečatio kada se dignuo da sam ode po led jer trebati će nam, a ponestaje nam.
Čim je zalupio vratima auta skoro pa u jedan glas svi kao da su mi čestitali što sam sa njime. Ja? Ona koja na instagram da jedva stavi selfie dovela sam dečka kojeg jedva poznajem među moje najbliže i on ih je oduševio?

Svi smo se zaljubili.

Sa ledom donio je i najveću čokoladu jer kao da nije dovoljno što smo svi se prejeli roštilja on je odlučio da nismo dovoljno pretjerali. Mislim da sam alergična na čokoladu uzela bi ju samo jer ju je on ponudio.
Pretjerujem, ali samo jer vam želim pokazati koliko nas je hipnotizirao svojom pojavom.

Da zaključim. On je osoba koja kad te pošalje u pičku materinu, ti se ne naljutiš nego kažeš: – Imaš pravo. Zaslužio sam to.
Svi smo zaslužili, ali kao da jedino on vidi ono što stvarno jesi i ti vidiš da nema smisla mu lagati.

Da mu barem jesam lagala. Da mu jesam rekla da sam se zaljubila. Da bar me nije ostavio.

 

Jedna po jedna

Ne baš čitanje misli, ali osjećanje onih najdubljih želja. To bi bila super moć. Opet, ne za imati nego dopustiti nekome da ima nad tobom. To bi stvorilo probleme sigurno, ali nisu to problemi koliko istina. No ta istina bi pomogla onima poput mene. Onima koji nemaju snage više jer ju troše iz dana u dan na pretvaranje da je sve ok. Da ljudi ne pitaju pitanja da ne moraju objašnjavati da ne moraju biti nečije dobro djelo za taj dan.

Znam da ima ljudi koji me uistinu žele saslušati, ali ne treba meni da me netko sluša, da netko se složi sa mnom. Meni treba da me ona čuje, shvati da osjeti moć koju joj dajem, da ju iskoristi, da zaspi mirna, voljena.

 

Ali ja sam imao razlog

Igram jednu igru sam sa sobom. Godinama već traje i ide ovako. Zamisli da si uhvatio zlatnu ribicu i stvarno imaš 3 želje. Sa njima moraš popraviti svijet najbolje što možeš. Ne promjeniti, ne spasiti, zaželjeti da nema više ratova. Ne, nego napraviti nešto što će ljude same natjerati da više ne ratuju. Uglavnom, shvaćaš kako funkcionira.

Za sada imam jednu želju. Nju sam prvu smislio čim sam započeo igru. Ide ovako. Želim da svaka žena vidi koliko je stvarno lijepa bez obzira na bilo koga, bilo što, bilo gdje. Ne unutarnja ljepota, ne koliko je samo pouzdana jer to je problem. Ima lijepih, ali bez samopouzdanja i onda bi to bila loša želja.

Volio bi da vidiš tu želju kako ju ja vidim. Volio bi da vidiš koliko si lijepa. Volio bi da vidiš koliko te ja volim.

 

Ima samo mene

Ne znam kako da ovo uopće ispričam, a da ne ispadne kao da tračam. Zabrinuta sam za njega. Već treći dan dolazim i vidim da spavao je u odjeći. Nije pio, jedva vidim da jede. Vidim da ga boli, ali kao da želi da ga to što ga ubija živog odere.
Osmijeh koji ja dobijem kada me sretne u stanu čak bi rekla da je iskren. Mislim da ga dobijem jer ne pitam pitanja. No i da pitam on bi rekao da je sve u najboljem redu, da to je tih par dana, ali sve je super i da se ne brinem. Još bi mi zahvalio što se brinem i pitao mene kako sam i kako je kod mene. Ja bi se raspričala, a on bi saslušao, dao mi savjet, čak i umirio. Sve to dok vjerojatno kasni negdje no zna koliko je važno nekome biti taj netko koji će saslušati u pravome trenutku. Da bar ja to njemu mogu biti.
Zvučat će ti glupo, ali kao da nisam dovoljno pametna da ga prevarim da mi se otvori.

Pričala sam kćeri o njemu. Ona ga i zna. Viđa ga vani i kaže mi da ne izgleda ništa drugačije.
Nagovarala sam nju da mu priđe da ga ona prevari, ali neće ona. Misli da će ispast glupa, a ja se bojim da će ispast da je čovjek pri kraju da ga ono odere do kraja.

Šta ću ja. Sutra opet ću svojim ključem otključati, vidjeti njega neispavanog kako mi se osmijehne i uljudno pozdravi dok ja pripremam se za čišćenje njegovog praznog frižidera i sobe u kojoj se jedva trunka prašine nakupila.
Sine (iako nisi moj sin), daj nađi neku vani, daj nek te napije, daj ju hvataj malo i odvedi doma da te skine i da odspavaš kao što ljudi tvojih godina trebaju spavati – izmoreni od sexa, a ne života.

 

Sigurno je možda

Ne znam. Upravu si. Ocito je gotovo.

Hladno mi je u stanu. Mislim da je do mene. Možda nije. Možda je do ovog perioda gdje smo prestali grijat jer kao vani je toplo, ali ovim kućama treba duže da se zagriju.
Možda me zbog toga boli glava. Možda zbog noćnih mora koje traju već mjesecima. Možda jer nisam jeo danas, a vani već počinje da pada mrak. Možda jer stres me jede iz dana u dan. Možda jer cijeli dan nisam progovorio ništa na glas. Možda jer zbog tlaka sam se onesvjestio. Možda jer sam satima povraćao nakon što sam dobio tvoju poruku. Možda jer cijeli dan se suzdržavam od vrištanja iz sveg glasa. Možda jer samo želim da netko me primjeti. Možda da ne pitaju me kako sam nego da vide da nisam dobro. Možda nikad neću više biti dobro. Možda su doktori u krivu. Možda ipak hoću. Možda ne želim. Možda želim ipak umrijeti.

Previše je to možda. Jedino sigurno je da te volim.

 

Remember me

Sometimes I have a feeling that the only one who will remember me is the login form on my WordPress page.

 

Zelena i tamno zelena

Ne mogu vjerovati da ovo opet pišem. Po koji puta moram iste riječi na drugačiji način ispisati. Ne znam ni zašto se trudim drugačije opisati. Nema razlike. Sve je isto. Sve je bez razlike. Sve sam ih ja ubio.

Sve majke mene smiju mrziti. Meni samo zamjeriti. Meni prijetiti i mene željeti da zamjenim njihove sinova i kćeri na njihovom mjestu.

Samo ja ovo mogu. Samo ja mogu iz dana u dan, iz sata u sat iz rata u rat nove duše slati i ne osjećati ništa. Samo ja vidim sve uništeno. Iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće i milenija u milenij.

Sve sam već vidio. Sve sam već opisao. Drugačije je, ali nije. Isto je. Važno je to napomenuti. Važno je jer svatko je drugačiji. Važno je jer nitko ne uspoređuje. Nitko ne shvaća. Nitko ne osjeća. Samo ja.

Samo ja mogu. Samo ja sam smrt.

 

Moja ulica

Ima ulica u kojoj živim jednom godišnje. Nekad 2 dana, koji puta i 2 mjeseca. Mala jedna ulica. Jedna je iako ju parkiralište dijeli na dva djela, ali jedna je. Ako se prošetaš u vrijeme ručka možeš namirisati sve što je netko odlučio danas poslužiti. Mislim da je to jer je ljeto pa svi imaju otvorene prozore, zimi se mislim raduju toj toplini od kuhanja pa nitko joj neda da pobjegne.
Već vidiš da volim tu ulicu, da joj dajem neko značenje iako je to obična mala ulica. Čak i moja bivša cura u vrhuncu obožavanja svega u vezi mene nije ju vidjela kao bilo šta više nego običnu malu ulicu. Osim što je ona obožavala što je u toj ulici pas koji se voli maziti, ali ona je obožava bilo koju ulicu u kojoj ima pas koji se voli maziti.

Toliko joj dajem značenje da dok prolazim njom i netko tko nije susjed njom prolazi – ljut sam na njega! Kao da nema pravo tuda prolaziti, kao da svima nam smeta.

To sam mislio i za tebe. Da iako ti nisam prvi, da iako prijatelje brojiš u desecima, a poznanike u stotinama da te ja zaslužujem više od njih.

Ukratko, bio sam u krivu. Uživaj.

 

Al baš svaki put

Svaki puta u mom životu dok primam odlične vijesti, koje otvaraju vrata, ostvaruju mi snove, život oko mene se ruši.
Pitam se je li to jer je potrebno srušiti ovo da bi napravio nešto novo i bolje, nešto što danas želim umjesto što sam želio.