Kada?

Promjenio sam se. Sada je tu boca vode gdje bi inače bila čaša alkohola sa onom velikom kockom leda. Kako su jebene te velike kocke.

Sada ne sjedim ovdje i pišem o osjećajima koje sam osjećao i racionalizirao. Sada pišem sa osjećam od neku večer. Sada još uvijek osjećam taj poljubac i tvoje tijelo pod mojim rukama. Sada bi ponovio taj poljubac. Sada bi da traje satima. Sada bi sve. Sada bi tebe.

Sada te nemam. Sada ne znam gdje si. Sada ne znam maštaš li o meni kao ja o tebi. Sada je prošlo već 2 dana odkad sam odlučio osloboditi posljednjeg demona. Sada on koji me nagovarao da te poljubim sjedi na litici i smiješka se. Sada je gdje je htio biti već godinama. Sada sam ja gdje je htio da budem. Sada sa ovim mislima sjedim u sobi u kojoj bi i ti trebala biti. Sada bi bila gola da si ovdje. Sada bi se smiješkala dok bi se izležavali. Sada bi prebacila jednu nogu preko moje kao da me tijelom grliš. Sada bi me to još više zaljubilo u tebe. Sada bi to. Sada bi tebe.

 

Možda sutra

Da si bar tu. Samo osjetim da si mi blizu. Ne bi te ni budio da spavaš. Samo bi sjeo na rub kreveta i bio sretan. Udahnuo bi vjerojatno svega par puta u nekoliko minuta jer sama pomisao na tebe mi zaustavlja dah, a tvoja pojava ga čini nepotrebnim. Otišao bi do kuhinje uzeti vode da stavim ti kraj kreveta jer vidim da nemaš. Još uvijek te ne bi dotaknuo. Možda bi si rekao da te ne probudim, ali istina je zbog straha da te možda umišljam. To bi značilo da sam umislio najljepše poljupce, preslatke poglede i savršen osjećaj da me toliko voliš.
Otišao bi u kupaonu, tamo pod tušem se prisjećao kako smo se nedavno ljubili u toj istoj kadi i opet jedva da bi udahnuo. U zamagljenom ogledalu prisjećao bi se zajedničkog skidanja šminke i koliko sam uživao u tom trenutku. Najslađa si, savršena.
Mislim da bi tek sada skupio hrabrosti da ti se uvučem i zagrlim te. Zadržanog daha zbog onog istog straha odahnuo bi tek kada bi osjetio da uzimaš moju ruku u svoju i još više se stišćeš uz mene iako bliže ti ne mogu doći.
Potpuno sretan, potpuno tvoj zaspao bi kao prvu noć kada tako mi uzela ruku i jednako se stisnula uz mene.

 

Ja ću prvi

Ajmo se zaljubiti! Boli nas kurac.

Jedno od nas će biti povrijeđeno najgore do sada. Jedno će otići sa osjećajem ili krivnje ili olakšanja ili oboje. Jedno od nas će čuvati naše whatsapp dopisivanje. Jedno od nas će požaliti zajedničku tetovažu. Jedno će o drugom šutjeti drugima. Jedno će sve naše sitnice po stanu sakupiti i baciti. Jedno će cijeniti dane poklone i dalje ih kao najdraže opisivati. Jedno će donirati hoodicu koja nije bila poklon, al je preuzeta u korištenju. Jedno nikad neće prežaliti ružne riječi. Jedno će pod tušem još predugo smišljati sretanja i imaginarna odbrusivanja. Jedno sam ja. Jedno si ti.

Ajmo se zaljubiti. Jednog će boljeti kurac. Jednog će boljeti srce.

 

A tide

Ne znam zašto sam mu rekla istinu. Inače to ne radim. Inače sam kulerica. Inače sam onu koju love. No sa njime imam osjećaj da me već ulovio. Ne, čekaj. Krivo sam to rekla. Nije me ulovio. Predala sam se. Bez uleta, bez nekog flexanja, samo pod njegovim pogledom ja sam došla pred njega i predala se.

Rekla sam mu da se u njega tako lako zaljubiti. To je ona istina koju sam mu rekla. Njemu se takve stvari govore. Njemu se ne govori da se si zaljubila u njega. Njemu to nije potrebno jer on zna da samo oni koji se zaljube u njega znaju koliko je to lagano.

Šta je ovo? Nervozna sam zbog činjenice koliko sam opuštena pred njime.
Koji kurac je taj osjećaj.

A sada se moram vratiti u stvarni svijet. Dečku. Kojeg sam očito prevarila iako sinoć nismo spavali zajedno. Zapravo jesmo, ali smo baš to – spavali. Ja u njegovoj majici koju mi je tako spremno dao kad sam ga tražila nešto u čemu mogu spavati. Znao je da lažem jer sam imala cijelu torbu sa sobom. Ne onu našu ogromnu žensku gdje bi bilo manje očito da sam lagala, nego baš onu putnu.

U toj majici, sa grudnjakom ispod i polutangicama. Sa mrežastim čarapama koje sam rekla da neću skinuti jer to bi bilo too much. Šta too much? Ležiš u njegovoj majici, njegovom krevetu, zagrljena, sa njegovim licem prislonjenim uz svoje i ovo bi bilo too much? Too much iako njegova ruka te mazi po nozi i ti ga osjećaš kao da ih niti nemaš i još te žuljaju već sada, a ujutro će još više?
Gdje ja samo nađem ovu logiku.

Logiku koju, kada me je htio poljubiti sam rekla da imam dečka na što se odmaknuo, a onda sam par sati kasnije bez da me uopće pitao sjela u njegov auto, ušla za njime u njegov apartman, zatražila majicu i ostatak znate.

Nisam samo prevarila dečka nego sam za njega uništena.

Kako ne bi bila kad ujutro kad sam se probudila u traženoj majici sam se tako poslušno zaljepila uz njega nakon što je rekao da sam mu predaleko. Nisam bila predaleko, rekao je to samo da me testira. Samo da testira koliko sam već njegova iako mu nisam dala ni da me u obraz poljubi.

Tuširanje kod njega nije pomoglo u mojem nastojanju da se pretvaram da ništa se nije dogodilo sinoć. Dok mojoj logici definitivno nije pomoglo što sam nakon pranja zubi stavila svoju četkicu u čašu kraj njegove, a ne nazad u neseser. Desetak minuta nakon ipak ju jesam prebacila kad me podsjetio da ću je inače zaboraviti.
Tek to što sam izašla samo omotana u ručnik pred njega je logici bilo poprilično teško pratiti. Iako sam mogla najnormalnije se obući u kupaoni – ne ne, zašto ne pred njime oblačiti gaćice i promatrati hoće li u bilo kojem trenutku mu pogled skočiti u nadi da vidi ono što jučer nisam mu dala da ima. Nije mu skočio. Što sam shvatila da me je još više predalo njemu, a mislila sam da će to biti moguće samo ako mu pogled skoči.

Zašto on zna što želim bolje nego ja. Zato jer ne misli na mene, nego misli na sebe. Sa stavom da jednako to želi da ja radim, ali ajmo to raditi zajedno. Ajmo dok su nam prsti isprepleteni, držimo se za ruke i volimo kako drugi ne razumiju.

Sada izlazimo iz apartmana. On na sebi ima izgužvanu majicu u kojoj sam ja spavala i miriše na mene. Kada sam ga pitala šta će stvarno obući tu majicu i nakon što je najnormalnije rekao da da i pitao me dal mi smeta – ja sam jednako normalno rekla da mi ne smeta. Opet test. Opet sam pala. Opet mi je pročitao misli. Naravno da nisam to rekla jednako normalno kao i on. Htjela sam iskulirati, ali on je znao da oblačanjem te majice me učinio svojom kako nitko do sada nije mogao ni sanjati.

Tako se to radi dečki. I vi muškarci isto poslušajte. Najbolje se zbari kad dopustiš da se tebe zbari. Znaš šta, i vi cure, a žene pogotovo isto urežite si ovo gdje god trebate da zapamtite.

Evo nas pred ljudima pred kojima smo jučer nestali i otišli u njegov apartman. Njima ne mogu objasniti da se zapravo ništa od onoga što oni misle da se sinoć dogodilo – se nije dogodilo. Ni da im pokažem snimku prošle noći ne bi uspjela objasniti. Ni ja ne vjerujem. Vjerujem, ali nevjerojatno je. On i ja, takva energija, ništa, a opet sve.

Ne znam, sada nas grli sve i pozdravlja jer mora ići, i dok moje ruke ima oko sebe šapuće mi da mu se javim, a ja ne znam.

 

For you

“For a long time I felt like I was broken.”

Čuo sam to negdje. U nekoj seriji, filmu, monologu, negdje. Prošla me jeza, onaj strah koji tako rijetko osjetim me preuzeo. To je istina. To sam ja. Vidi se na meni izdaleka da sam toliko puta izlomljen. Zabavan, al prolazan. Uvjerili su me u to.

Onda si ti odlučila mi postati netko tko me želi kraj sebe bez te maske koja sam i sam postao. Nisam ti vjerovao. Naši prvi razgvori su bili bezrazložne rasprave koje možeš imati sa bilo kime, ali ja nikad nisam imao sa nikime.
Smijala si mi se, što si drugo mogla kada sam se skrivao od tebe. Bila si strpljiva, bila si pametnija. Imam osjećaj da ćeš to uvijek biti. Oboje.

Kada sam odlučio otkriti se, skinuti rukavicu, ti si gledajući me u oči uzela me za ruku i čekala da se još otkrijem. Ogolio sam prsa, na njih si naslonila glavu. Ostalo si sama odlučila maknuti sa mene jer znala si da i sam to želim.

Strah. Ovaj puta novi. Novootkriveni. Da nisi stvarna. Da si oženjena. Da tražiš muškarce i poigravaš se sa njima. Da nisi iz Zagreba. Da nisi iz Hrvatske. Da ni kontinent ne djelimo.
Bilo je kasno, već sam se počeo lomiti. Ovoga puta nepovratno.

Odlučio sam priznati sam sebi da sam se zaljubio. Ako sam išta, to sam iskren prema sam sebi. Očito postoji grijeh kojeg nisam svjestan, ali moram za njega platiti. To si ti. Tinder match koji me natjera da se zaljubim u njega i onda me razlomi da više nikad pohvatati se neću.
Prihvatio sam to. Nisam na površini, ali duboko u sebi jesam. Ne postojiš ti. Ne postoji ta žena koja sa takvom lakoćom je savršena za mene. Za nekog drugog to je moguće, ali ne za mene.

Da je to istina, to bi moralo značiti da se i ona zaljubila, da je vidjela što sam postao svaki puta kada su me razlomili. Vidjela smisao iza tih djelova kojima sam nadopunio sebe da nadomjestim ono što su mi oduzeli. Osjetila da svaki moj grijeh krije očajnički pokušaj da ispravim nepravdu.
Shvatila da suze kada bi potekle su bile krinka za ono što sam postajao dok su one tekle.

Danas sam to što jesam, hibrid. No taj hibrid je tvoj muškarac. Tebe naziva svojom ženom. Tebe naziva maštarijom koju nikad nije imao jer o savršenstvu se ne mašta već se samo o realnosti razmišlja.

 

After hours

Obožavam taj smiješak. Obožavam ga. Osim tvojeg pogleda nedostajanja kad se vidimo nakon što ne provedemo noć zajedno ovo je moj drugi najdraži način na koji mi govoriš koliko me voliš.
Prihvatila si već da nakon što te grlim i ti zaspiš da ću uzeti laptop i koji puta pisati. Ne smeta ti, već ti čak zvuk tipkovnice fali kad ga ne čuješ.

Tada se taj smiješak dogodi. Imam osjećaj da koji puta krenem pisati samo da bi ga doživio. Okreneš se u polusnu prema meni, stisneš još malo uz mene, bez ikakvog razmišljanja da li mi je tako možda teže pisati. Znaš da za tebe ne postoje pravila, da si uvijek prva i sve ti je dopušteno.
Onda ne otvarajući oči se nasmiješiš. Nije nezamjetno, to mi se posebno sviđa. Taj smiješak koji govori mi koliko uživaš što si mi muza i što mnogi bi rekli da je glupo da dok si kraj mene ja tipkam svoje nešto, ti znaš – ti znaš da oni ne razumiju. Ne razumiju kako je biti nekome takva inspiracija kao što mi jesmo meni. Ne razumiju našu ljubav, naš ludi početak, otkrivanje jedan drugog i kaos koji nam se nakon toliko godina posložio u srcima.

Oni ne znaju još nešto. Oni zapravo ne znaju ništa jer ni jedan ni drugi ne pričamo o nama nekom trećem. No svejedno, ne znaju da kada napišem namjestiti ću se uz tebe, a ti ćeš kao savršena ljubav se ušuškati na moja prsa, poljubiti me, čekati da te uhvatim za moju guzu i onda ćemo oboje zajedno sanjati.

Volim te, volim nas.

 

Nešto nabrzinu

Nemam vremena ovo pisati. Trebamo krenuti za nekih 10ak minuta. Ona je našminkana i obučena. Da, toliko smo blizu kretanja.

Može li se što kvalitetno napisati u 10ak minuta dok u jakni sjedim za stolom, također obučen i obuven? Treba li se priznati da si nešto kvalitetno napisao u tako malo vremena? Hoće li onda neki ljudi odmah smatrati to lošim? Hoću li ispasti bahat kada kažem da sam to nešto napisao u svega 10ak minuta? Smanjuje li se time trud uložen u to nešto?

Znaš šta. Ako se mogu u sekundi zaljubiti i u prvoj polovici te sekunde odlučiti da sa tom ženom želim SVE provesti – što znači da u 10ak minuta se može svijet promjeniti, a kamoli nešto kvalitetno napisati.

Moram ići. Čujemo se.

 

Najviše najbolji

Nekako uvijek postoji taj kutak. Tvojeg uma ili stana ili je to jedno te isto. Nešto tvoje, nešto što je nikom podjeljeno jer je tvoje. Nije to za djeljenje, to je tvoje.
To ti želim biti. Ta skrivena sebična misao koju nitko drugi ne zna, ni ne vidi, ali ti ju čak i osjećaš – toliko je jaka. Ne samo da je jaka, nego je sve.

Toliko je jaka da pred prijteljicama bez srama se pretvaraš u najveću djevojčicu kad me vidiš. Ako su prave prijateljice shvatit će, a ako ne shvaćaju onda nisu iskusile.
Reći će ti da budeš oprezna, da se ne zaletavaš. Reći će ti sve što trebaju. No one nisu ti. Ni jedna među njima neće poput tebe reći da jebeš sve, neka malo zaboli ako je bar na toliko najbolje. Što ima bolje? Nema, rekao sam – najbolje je.

Toliko je najbolje da osjećaš da najviše je najbolje. Da drugi mogu to ili jednako iskusiti ili manje, nema više.

To ti želim biti. Ali nisam više. Uvjeravam se da nije nitko, ali već sljedeći je najbolji. Više najbolji. Toliko je najbolji da osjećaš da najviše je najbolji. Da drugi mogu to ili jednako iskusiti ili manje, nema više.
Nema više nas.

 

LAŽEM SI

HVALA Ines i Kristini na lekturi, a posebno hvala Nini što je pročitala iste sekunde kad sam joj poslao prvi draft i dala najveći kompliment koji ću ikada dobiti.

Dio 1.

Mislim da sam to napravila zato što je stariji. Inače parfem stavim samo kada mi ga poklone. Čisto da se ne uvrijede što su mi ga kupili, ali to nisam ja. Naravno da sam požalila, jer čim me je poljubio, nakon što me ugrizao za vrat, osjetila sam gorak okus glupog parfema, a ne njega.

Zbog njega si došla, glupačo!

No bez brige požalila sam još toga. Krenimo s popisom.

Nisam imala usklađene gaćice sa grudnjakom. Šta ja znam, nikad mi se ne sviđa oboje, ali mislim da je on navikao na to. Navikao je da se potrude kada dolaze kod njega, ali to nisam ja. Mislim na usklađenost, ne na trud!
Sljedeće na popisu je to što sam prekinula vjerojatno najstrastveniji poljubac ikad da mu pokažem nokte. Ne tražite da to objasnim, ni drogirana nisam bila TAKO glupa.
Treće: negdje tijekom svega je pomislio da me zaboljelo i stao da me pita jesam li ok, a ja sam doslovce ostala bez zraka i malo se izgubila jer sam od uzbuđenja što sam s njime zaboravila disati.

I naravno – četvrto. Nakon mislim trećeg puta, legla sam kraj njega u nadi da će me kao u filmu – zagrliti. Naravno da je i to savršeno napravio. Nije to četvrto, sada tek dolazi, ne brinite. Zagrli on mene, poljubi me u kosu, a ja mu u sebi kažem da ga volim. Ne situaciju, ne taj poljubac, ne, ne – njega!

Frajera kojeg vidim treći put u životu, prvi put da uopće uživo pričamo, a ja njemu da ga volim. Ovo nije četvrto. Ovo je četvrto pa do milijunto! Glupačo.
Glavno da sam sve to iskulirala, rekla da mi je žao što ne mogu dulje ostati jer imam situaciju s frendicom i onda otišla doma biti sama. Ne vjerujući da sam mogla ostati tamo i biti kraj njega, al’ nee – ja sam cool treba. Ja sam glupača, eto šta sam.

Dio 2.

Šteta što nisi mogla duže ostati.
Nadam se da ću drugi put biti vrijedan više vremena 😉

Da, tako Davide, ubij me u pojam. Rekla bih da sam depresivna, ali sam samo glupa. Nastavljamo u tom tonu, ekipa.

Znam i meni
Oho, znači bit će i drugi put?

Tako je, pravi se frajerica. Povećaj šanse da te odjebe.

Ako nakon ovoga nisam zaslužio drugi dejt, igram se s prilično visokim standardima 🙂

Aha, znači ovo je bio dejt. Predugo sam singl. Jebote nakon koliko dejtova se mora obrisat’ Tinder? To ćemo istražiti sutra, za sada Morena, odgovori nešto smisleno.

Ma zezam malo
što si imao u planu?

Oooodlično, mala. Super si ovo napravila. Za vrijeme dok je još mogao trajati, očito, prvi dejt, ti ga već ispituješ gdje te vodi na sljedeći. On treba odgovorit “Nigdjejer ovakve poput mene ne zaslužuju među druge ljude.

Smislim nešto dobro, javi kad si free pa ideju prilagodim kada vidim koliko imamo vremena.

Dobar si, Davide. Majku mu baš je dobar. Izbacit ću ja njega iz takta makar mu se gola pojavila na vratima.

Nego puštam te da tješiš frendicu, sigurno ne cijeni što se dopisuješ sa mnom. Uživaj i javi se 🙂

FUCK!! Ok, ovo se da spasit. Samo ne ići na WhatsApp sljedećih pola sata jer kao frendica je taman pričala i reć’ sorry i hvala što razumije. Ajde ok, nisam još dno dotakla, ima spasa za mene.

Dio 3.

[11:38h]

Spavala sam do sada. Ispričat ću vam kad sam išla spavati. Samo da vam priznam da prvo što sam napravila kad sam se probudila je to da sam pogledala je li David poslao dobro jutro poruku.

Nije.

Ne, ne, to nije loša stvar! Da objasnim. Do sada frajer ima totalno cool spiku. Bari me, ali ne forsira. Stalo mu je, ali nije patetičan. Znači, baš je dobar. E sad, da je poslao dobro jutro porukicu sjebao bi to sve. Mislim ne bi, ali ja sam luda pa bih ja zabrijala da je sjebao pa bih ja sjebala. Uglavnom – sjebalo bi se, recimo to tako.

Sjebalo bi se jer ja bih navečer otišla na kavu s curama, i pod kavu mislim alkohol, i u priči bih izostavila sve jebene trenutke i klikove koji su se između nas desili i pitala cure: “Ej je l’ creepy da mi David nakon prvog puta, koji je možda i jedini, šalje dobro jutro porukicu?
One bi, naravno, rekle da je – jer je! Kada izostaviš sve ostalo – apsolutno je! To bi gurnulo tu minijaturnu misao niz ponor i ona bi do dna ponora na sebe nakupila sve moguće paranoje iz mojih bivših veza, njihovih veza, bivših veza random likova iz serija i nakon 2-3 čaše vina ja bih ga pred njima išla blokirat na whatsappu jer ja sam zajebana treba. Koliko sam zajebana? Toliko da čim bi ga blokirala i teatralno bacila mobitel na stol, instant otrijeznila jer šta ja brijem?!

Al ne mogu sada uzimat’ mobitel pred njima, ipak sam ja – šta? Zajebana treba, tako je! Nego, sada moram sjebat’ ovaj izlazak što prije spominjanjem nečijeg bivšeg tako da sve padnu u depru i ne ide im se nigdje dalje. Onda ga, čim se raziđemo, mogu odblokat’ i molit’ se da nije išao slati poruke i skužio koliko sam….zajebana (čitaj: još uvijek glupa, možda čak malo više nego neki dan).

Nisam zaboravila da vam moram priznati kada sam išla spavati. Oko 9h ujutro. Jer znam da se on budi oko 7h pa sam već tad očekivala dobro jutro porukicu, a kad nije došla, mislila sam da će oko 8h sati kad dođe na posao, ali isto nije. Zato tek u 9h.

Ajde, nastavljamo sutra.

Dio 4.

Sutra je.

Ono triježnjenje sinoć bilo je šok-triježnjenje. Ono tjelesno tek sada slijedi. Ono triježnjenje u 30ima. Ono koje traje par dana.

Ajmo ovo nastavit prekosutra tj. sada već sutra.

Dio 5.

Prekosutra je tj. sutra od jučer. Znate što mislim.

Budna sam već par sati. Ovog puta neću upasti u razmišljanje: Ajme probudila sam se u 7h, obavila toliko toga, a tek je 8:30h. Trebala bih ovako svaki dan!
Ne Morena, ne možeš to svaki dan. Jedini razlog što si se probudila u 7h je što si jučer cijeli dan prespavala. Preskačemo to razmišljanje danas.

No, danas imam iznenađenje za vas.

Odlučila sam se javiti Davidu ako mi dođe da mu se javim. Znam da zvuči jednostavno pa da vam objasnim kako nije.

Realno, ja bih se njemu stalno javljala. Poslala tisuću poruka sa još toliko pitanja da odmah vidim koliko se mi poklapamo i kada bih naišla na činjenicu da njegov omiljeni lik iz Melrose Placea nije kao moj, rekla bih – pfff, on očito nije za mene i krenula bih sa scenarijama katastrofe.

Tako da – to se ne računa.

Računa se javljanje kada ima smisla. Sada da vam objasnim taj smisao. Smisleno je javiti se kada bih mu se inače javila da smo u vezi. Nismo, ali kao da jesmo. Tad se ima smisla javiti. Na primjer, kad mu baš želim nešto pokazati, a pričali smo o tome taj dan il dan prije, novu neku pjesmu podijeliti, pitati je li jeo u restoranu o kojem taman čitam i tako dalje. Sada znate smisao.

To je plan.

Dio 6.

Dan je kasnije. Plan je propao.

Pa kako je to moguće? Kako, kada je sve imalo toliko smisla? Pa ovako. Objasnit ću vam. Ima smisla. Opet.

Svaki puta kada sam mu se htjela javiti, poruka je morala proći kroz više procesa skeniranja. Prvi sam vam već objasnila, mora biti kao da smo u vezi(i), ne neko random pitanje kojim ispitujem besmislice. Kada bi pitanje iliti javljajuća poruka prošla prvi sken vrijeme je bilo za sljedeći.

Drugi sken određuje u kojoj smo mi fazi spomenute veze(i) bazirajući se na sadržaju javljajuće poruke.

Treći sken ovisi o drugom, naravno, te on određuje koji su emotikoni prigodni za javljajuću poruku koja se šalje u fazi veze(i) iz skena broj 2.

Tu je smisao naišao na problem jer sve javljajuće poruke nakon skena broj 2 bile su označene fazom veze(i) u kakvoj ja nisam bila barem sedam godina. Tih sedam godina ja sam provela u vezama koje su nastale na proslavama Nove godine, druženjima kod prijateljica koje su puno zrelije od mene i na sličnim mjestima. Na takvim se mjestima redovito nalaze tipovi koji jasno daju do znanja da ih zanima samo seks, ali ja se jednako redovito zaljubim pa sjebem i to jebanje. Koje je u većini slučajeva bilo sasvim solidno.

Osim s autorom ovih priča. U njega se nisam zaljubila jer je moja best frendica bila zaljubljena u njega već mjesecima, ali mu to nikad nije rekla i nikad neće. Pa sam pomislila zašto ga barem jedna od nas dvije ne bi pojebala.
Ohladi curo, smatram se kučkom prije nego što je Aleks uopće počeo pisati ove priče tako da poprilično kasniš. Da, i ja isto mislim da zbog ovoga ne zaslužujem bit sretna. Ti savršena curo koja me osuđuješ. Koja znam da si barem jednom u životu pomislila isto samo nisi bila dovoljno drolja da bi to i napravila.

Iste smo. Isto si lažemo. Iste instagrame imamo. Isto nismo sretne. Iste smo. Uglavnom, sada znate zašto je plan propao.

(i) – imaginarno

Dio 7.

Novi dan. Novi plan.
Čekaj malo. Kakav novi plan? Da se ja ovdje ubijam, a on se isto nije javio jučer cijeli dan?

Pa nema šanse! Idem si na frizuru i onda prošetat’ po Maksimiru kao da imam psa. Neka on bude malo taj koji planira.

Nisam bila na frizuri jer niti jedan normalni studio petkom ne prima to isto popodne plavuše koje nemaju ideje što bi zapravo. Šetnja je također propala jer sam shvatila da šetati se solo Maksimirom bez psa nije cool nego depresivno. Plus nedajbože da me netko vidi tako jadnu. Mislim jesam, ali nema potrebe da to itko vidi. To sam i napisala. Ne trebaš mi ti da mi to misliš dok čitaš ovo.

Prestati ću pričat sa tobom, samo se živciram.

Dio 8.

Evo, čekao sam 3 dana da se javim za drugi dejt baš kako su mi frendice koje su sve single i nesretne savjetovale da moram. Jer tako je jednom scenaristica Seksa i grada napisala da je pravilo.

Buhahaa, kakva je ovo poruka?

Ajde smatraj da je fora i drugačija i zaslužuje drugi dejt. Nadam se da će pomoći takvom smatranju činjenica da drugi dejt uključuje hranu.

Ovo ti je trebala biti prva poruka.

Ja smatram da je.

Puno je ovdje smatranja, a premalo te obećane hrane.

Slažem se.
Ja nisam jedan od onih koji imaju planove za vikend već sredinom tjedna tako da ja sam free večeras ako si za hranu, khm, mislim drugi dejt.

Free sam.
U 8h kod parka?

Savršeno! Taman ogladnim kako treba da ne ispadnem pičkica kad pojedeš više od mene. Nisam te nazvao debelom, sebe sam nazvao pičkicom, samo da to ustanovimo.

Buahaha, kako se mali spasio.
Ajde ajde, dobro si to napravio.

Dio 9.

Dan je nedjelja, ljeta Gospodnjeg 2019. (upravo sam guglala piše li se ovo “gospodnjeg” velikim ili malim g)

Ova dama je dobro nahranjena i pojebana. I očito vulgarna, ali u onom sam feelingu da sve mi je tako dobro, da nemam potrebe za ušminkavanjem. Samo reci kako je. Nama to ženama ne ide baš, uvijek ispadnemo vulgarne. Ne možeš biti dama kada si u prošloj rečenici napisala “nahranjena i pojebana”. Samo si ti laži da možeš.

Pojela sam dovoljno da on ne misli da sam neka fina damica, ali previše za seks nakon. Sva sreća da nije jedan od onih odraslih i zrelih ljudi koji ima svjetlo kraj kreveta pa nije bilo prijeko potrebnog uvlačenja trbuha nego sam opušteno mogla dat’ i primit’. Vulgarnost se nastavlja.

Sretna sam. Neka sam si malo.

Nisam prespavala, ali ostali smo toliko dugo budni da kao da jesam. Nisam spavala ni kad sam došla doma. Večeras idem na cugu sa Megi i do tad isto neću spavat. Toliko sam nabrijana da ću ići raditi. Mhm, i to ne ono pospremat stan radit jer izbjegavam stvarni rad – nego ću ići radit stvarni rad!

Frajer me zove? Zar ljudi to još uvijek rade? Bez najave? Ok, malo čudno, ali javit ću se…

Dio 10.

Nemoj mi sada šutjet. Di je ona koja je otišla jer nije mogla ostati zbog “frendice”, di je ona zajebana treba koja me blokirala…(fuck, ja sam dno..)..di je ta treba?

David me nazvao prije 5 minuta. Saznao je sve. Ja šutim već milijun minuta. Koja sam ja glupača. Ovaj put stvarno.

Nemoj sada misliti kako si glupa, samo se bojiš. Zato ispadaš glupa. Ne moraš u svakoj priči ispast cool. Ne moraš imati odgovor na sve. Zašto se konstantno praviš da je sve ok ako na Instagram staviš meme i ljudi komentiraju da oni isto tako? Svi ste isti, svi ste glupi, nitko nije sretan.

Svi ste zajebani, a nitko nije hrabar da bez sarkazma kaže nekom od svojih prijatelja da je loše, da mu treba pomoć, da mu treba toplina. Imaš li uopće takvih prijatelja? Nadam se da imaš jer trebaju ti.

Kada budeš ovo prepričavala prijateljicama reći će ti ma tko sam ja, koji kurac serem, imam li ja uopće jednog prijatelja.

Imam prijatelja i imam takvih prijatelja, no meni ne trebaju. Jer ja nisam analizirao naša dopisivanja. Ja kad sam htio se javiti sam se javio, kad se nisam javio sigurno sam radio nešto i razmišljao o tome da ti se želim javit. Onda sam se i javio, makar bilo 7h ujutro.
Tako se to radi.

Čujemo se Morena. Htio bih još samo reći da jedino pravo iznenađenje je što mi nisi sada poklopila. Iskreno, mislim da nije zbog šoka, prepametna si da bi te moje riječi šokirale. Mislim da nisi poklopila jer si ih napokon bila spremna čuti. To je napredak.

Da sam bar onaj sljedeći u kojeg ćeš se zaljubiti, a ne ovaj koji jesam. Uživaj.

Dio 11.

[nedjelja navečer]

– Slušaš ti mene?
– Sorry Megi, slušam, samo mislim da sam se upravo sjetila što sam sanjala sinoć.
– Ja se nikad ne sjetim, šta si ti sanjala?
– Da me David nazvao i održao mi lekciju.
– Uuuu, zvuči kao dobar san.
– Hahaha, a glupačo, ne tako!
– Se javio nakon one večeri kada je skužio da si ga blokirala pa odblokirala?
– Nije ne.

 

Nije fer

Prelako me osvojio. Prebrzo sam htjela da upozna sve moje prijateljice. Glupavo sam postala teenagerica koja se htjela pohvaliti njime. Najviše time da je mene odabrao. Mene. Jedinu koja nikad nije imala ozbiljnu vezu. Sada će one vidjeti. Ajme kako će nam biti najbolje!

Rekla bi da je zastrašujuće koliko brzo su ga prihvatili. Prošlo je jedva sat vremena već su ga pitali za savjet. Sljedeći su mu već znali što pije i donosili jer mu je čaša bila prazna. Ja sam samo sjedila kraj njega i po prvi puta osjetila se udobno u nečijoj sjeni. Jer nisam bila u sjeni. Bila sam njegova. Nije izrekao riječ bez da je njegova ruka bila u mojoj ili čvrsto na mojem bedru. Uhvatio me i za guzicu pred svima njima, ali na njegov način. Njegov način je taj da tim hvatanjem kao da mi je dao najveći kompliment koji sam ikada dobila.

Pa ja sam već se zaljubila.

Oni su do kraja večeri zurili u njega skupa sa mnom i smijali se njegovim komentarima. Mislim da nas je sve potpuno zapečatio kada se dignuo da sam ode po led jer trebati će nam, a ponestaje nam.
Čim je zalupio vratima auta skoro pa u jedan glas svi kao da su mi čestitali što sam sa njime. Ja? Ona koja na instagram da jedva stavi selfie dovela sam dečka kojeg jedva poznajem među moje najbliže i on ih je oduševio?

Svi smo se zaljubili.

Sa ledom donio je i najveću čokoladu jer kao da nije dovoljno što smo svi se prejeli roštilja on je odlučio da nismo dovoljno pretjerali. Mislim da sam alergična na čokoladu uzela bi ju samo jer ju je on ponudio.
Pretjerujem, ali samo jer vam želim pokazati koliko nas je hipnotizirao svojom pojavom.

Da zaključim. On je osoba koja kad te pošalje u pičku materinu, ti se ne naljutiš nego kažeš: – Imaš pravo. Zaslužio sam to.
Svi smo zaslužili, ali kao da jedino on vidi ono što stvarno jesi i ti vidiš da nema smisla mu lagati.

Da mu barem jesam lagala. Da mu jesam rekla da sam se zaljubila. Da bar me nije ostavio.