\u2013 Stavi ruke na le\u0111a.<\/p>\n
\u010cekala sam to da ka\u017ee. Tim mo\u0107nim glasom, kroz polu\u0161apat da me rije\u010dima umiri i u\u010dini svojom. Na papiru nikad mu se ne bi htjela pribli\u017eiti, niti biti njegova. No do\u017eivljaj je ne\u0161to sasvim drugo od popisa mana i kvaliteta.<\/p>\n
Ta sitna govorna mana koja krasi njegove re\u010denice \u010dini ga toliko mo\u0107nijim sa rije\u010dima. Ona \u010dini da sve izgovoreno kao da \u010dujem po prvi puta. Kao da nakon bezbroj slika zalaska Sunca napokon jedan i do\u017eivi\u0161. I onda ga poku\u0161a\u0161 slikati. No ne mo\u017ee\u0161 do\u017eivljaj nekome prenijeti. Ni slikama ni rije\u010dima. Mo\u017ee\u0161 inspirirati. Da ih navede\u0161 da do\u017eive.<\/p>\n
Zato prva re\u010denica nije te cijelu naje\u017eila, a meni je \u010dak i ote\u017eala disanje.<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u2013 Stavi ruke na le\u0111a. \u010cekala sam to da ka\u017ee. Tim mo\u0107nim glasom, kroz polu\u0161apat da me rije\u010dima umiri i u\u010dini svojom. Na papiru nikad mu se ne bi htjela pribli\u017eiti, niti biti njegova. No do\u017eivljaj je ne\u0161to sasvim drugo od popisa mana i kvaliteta. Ta sitna govorna mana koja krasi njegove re\u010denice \u010dini ga …