Opsjednut sam tobom. Zapravo tobom kraj mene. \u017delim to iz dana u dan, iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu, iz jedne misli u sljede\u0107u. Zamisliti te mogu tako \u017eivotno no osje\u0107aji koji to prate su mi nekako plasti\u010dni. Pravi su, ali kao da nisu iz izvora. Izvor je tvoja pojava koja me privezuje nevidljivim lancima. Poput lanca sa\u010dinjenog od samih protona. Nevidljiv \u010dak i u usporedbi sa niti no toliko sna\u017ean da odbija i najsna\u017eniji poku\u0161aj da se razbije.<\/p>\n
\u017delim le\u017eati u na\u0161em stanu koji je okovan istim lancem. Oja\u010dan po\u017eudom koja me izjeda! Fantazije mi prodere pogled na tvoju satensku spava\u0107icu koja ve\u0107 predugo visi ovdje tako bezli\u010dno.
\n\u017delim te\u00a0u njoj, kako le\u017ei\u0161 na krevetu. Kraj tebe sam, u boksericama koje voli\u0161 vidjeti na meni jednako koliko i skinuti ih. Ispod tvoje spava\u0107ice samo ga\u0107ice te jo\u0161 od mene dijele no satkane su od tkanine koliko lagane da skinuti ih nije ni potrebno da bi zavri\u0161tala iz sveg glasa.
\nIznad mojih bokserica je samo siva majica koju si jednako zavoljela kao i razne bokserice u kojima si me vidjela. Ona isto jedva \u010deka da ti poslu\u017ei da tvoj vrisak dosegne jo\u0161 vi\u0161u oktavu u igri kojom se oboje palimo.<\/p>\n
Lagani pokreti, poput mojeg dodira tvoje ruke ili mazni prelaz preko tvojih dugih nogu da budu okida\u010d zbog kojeg \u0107e\u0161 pogledom mi zapovjediti da te uzmem kako oboje \u017eelimo. Potezom br\u017eim od tvojih uzdaha ostati \u0107e na meni samo majica koju u ovoj igri \u0107e\u0161 zadr\u017eati na meni. U mojem pogledu \u0107e\u0161 vidjeti kako zapo\u010deo sam istu igru pomi\u010du\u0107i tvoje ga\u0107ice samo u stranu dok \u0107e te moj sljede\u0107i dodir natjerati da uzdahne\u0161 najglasnije dosad. Uzdah koji je rezerviran samo za kada moje ruke te dotaknu po milimetrima tijela kojima mi pru\u017ea\u0161 najve\u0107u ugodu. Moja si. To si htjela. To sam htio. Na dlanu te imati.<\/p>\n
Ve\u0107 sljede\u0107i dodir nije ruku. No uzdah govori da je upravo taj dodir onaj koji si pri\u017eeljkivala da bude sljede\u0107i. Onaj koji nas sjedinjuje, koji te u prvim sekundama paralizira, a zatim pretvara u \u017eivotinju. Divlja, moja. Naramenice \u0107e spasti jer ramena ti gola zubima i usnama \u017eelim i moram okusiti. Grudi \u0107e ostati pokrivene no ne nedotaknute ili ne uzete, jer takva je ova igra.<\/p>\n
Voditi \u0107u sve dok me ne po\u017eeli\u0161 vi\u0161e nego \u0161to ja \u017eelim te izlu\u0111ivati. Vrisci sa noktima kojima po\u017euda upravlja su sada u vodstvu sa tobom za uzdama. Ja ne gubim, dobivam i vi\u0161e nego kad sam vodio, a toliko i dajem. Sljede\u0107e sekunde su zapravo minute u kojima ti si vrisnula opet, i opet.
\nNikad ne klonemo. Nikad ne posustanemo ve\u0107 svega promjenimo igru. Sada je na redu ona gdje ti na mojim prsima uzdi\u0161e\u0161, prstima u mislima se poigrava\u0161 po mojim prsima no u stvarnosti ruke su ti polo\u017eene i \u010dekaju.<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Opsjednut sam tobom. Zapravo tobom kraj mene. \u017delim to iz dana u dan, iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu, iz jedne misli u sljede\u0107u. Zamisliti te mogu tako \u017eivotno no osje\u0107aji koji to prate su mi nekako plasti\u010dni. Pravi su, ali kao da nisu iz izvora. Izvor je tvoja pojava koja me privezuje …