Sretan je onaj \u010dovjek koji mo\u017ee u\u017eivati u trenutku bez obzira na onaj prethodni niti onaj sljede\u0107i. Mudrac mi je jednom rekao. Duga bijela brada, podjednaka kosa, duboke o\u010di krasile su njegovu pojavu i po tome valjda zaklju\u010dio sam da je mudar. Bilo je taman nego li sam se probudio. \u0160to bi bilo da sam se probudio trenutak kasnije?<\/p>\n
Nekoliko trenutaka prije nego li sam se stvorio u gustoj maglovitoj \u0161umi pred Mudracem pro\u017eivljavao sam svoj prvi susret sa njom. Magi\u010dno. Tako jednostavnom rije\u010dju opisao bi taj na\u0161 first contact. Zavodljivih osmjeha nije bilo u nedostatku, vjerujem da su svi to primjetili. Ma sigurno jesu jer ina\u010de ne bi nas ispra\u0107ivali osmjesima nakon \u0161to sam napokon, nakon punog sata, skupio hrabrosti da ju upitam bi li ona mo\u017eda u\u017eivala u najnevjerovatnijem ovosvjetnom prizoru \u2013 zvijezdama. Umalo sam joj rekao da njena ljepota razlog je za\u0161to zvijezde mi sada zavide, ali odgovorio sam se od takvog kli\u0161eja i umjesto toga samo obgrlio sam je rukom.<\/p>\n
Samo je lagano izdahnula kada sam to u\u010dinio. Kao da je cijelu ve\u010der dr\u017eala dah u nadi da \u0107e se mo\u0107i te ve\u010deri opustiti u rukama, u o\u010dima, njene ljubavi. Ipak, te\u0161ko se je tada bilo opustiti, rat je trajao. Daleko od rastu\u0107eg terora smo mi tada bivali, ali radio izvjestitelji vjerno su nam svakodnevno prenosili mu\u010dne brojke i daljnja napredovanja malih \u017eeljeznih vojnika.
\nStrah je bio zamjetan, mo\u017eda \u010dak i previ\u0161e, ali samo za one koji iz tre\u0107eg lica posmartali su nas. Ponekad bi se uhvatio kako pjevu\u0161im posmrtni mar\u0161 dok bi sam vra\u0107ao se ku\u0107i. \u017dalost bi tada svoj veo bacila na moje srce jer spoznao bi da glazba nije vi\u0161e izvor razonode i trenutka nego je postala ozbiljna obaveza i trajni posao. Muzi\u010dari su odustali od novih tonova jer i njima je talenat bio gu\u0161en tim dugim te\u0161kim notama.<\/p>\n
Kako li se samo autor osje\u0107ao kada je te note zapisao?<\/p>\n
Javili su nam da njen otac ne\u0107e se na svojim nogama vratiti, no\u0161en \u0107e do\u0107i, poput mojeg brata pred koji tjedan. Mudar je moj brat bio, duge sjede kose, jednake brade pou\u010dio me \u017eivotu.
\n\u017dalost je u svojim odajama isplela mnogo ve\u0107i veo, dovoljno velik za cijeli na\u0161 grad. Sunce nas jutrima nije vi\u0161e pozdravljalo nego sa isprikama \u0161to utje\u0161nu tamu je otjeralo, dolazilo. \u010cinilo se da i njegove zrake sporije su sjale, poput umornog konja koji cijeli svoj vijek isti teret vu\u010de, ali sada pred svoj kraj taj teret mu postaje sve te\u017ei i te\u017ei. Ne\u0107e on stati, ne\u0107e ni predahnuti, ne\u0107u odustati, niti na to pomisliti, ali umrijeti \u0107e. Zaklecati \u0107e mu kopita i svoju bujnu grivu zemljom \u0107e uprljati. Zapreka ni tada ne\u0107e popustiti, ali barem bi\u010d vi\u0161e ne\u0107e osje\u0107ati.<\/p>\n
Ne mogu vam sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da li je vrijeme prolazilo jer za mene nije ono ni postojalo. Postojao za mene je samo prostor, onaj prazan i onaj njenom ljubavi popunjen. Mnogo ra\u0111e u onome drugom sam boravio, ali trenutak nije dopu\u0161tao. Nije pro\u0161lo mnogo i njena majka tako\u0111er zemljom obilje\u017eena postala je.
\nMo\u017eda je tako bolje. Mo\u017eda nije, kako bi ja to mogao znati kada ni mudrac nisam. Dr\u017eim se za \u017eivot kao pijan plota kao i svi uokolo mene, ali to se \u010dini nije dovoljno ili je mo\u017eda previ\u0161e pa plot, pod silnom te\u017einom, i popusti ponekad. Doga\u0111a se, ma dogodilo se i dogodi \u0107e se ponovno.<\/p>\n
Moj vanvremenski \u017eivot ostao je bez svojeg omiljenog prostora dok rumeno ruho jo\u0161 krasilo je nebo. Vrisak iz nabijenih topova me probudio, rekao bi \u2013 rutina. I zatim bljesak, ne\u010dujni. Ne bi ga ni zamjetio da vibracije nisu strop poslale da me probudi. U naletu sam izjurio iz svg manje omiljenog prostora u zaputio se prema mome vje\u010dnom uto\u010di\u0161tu za koje nisam znao da vi\u0161e ne postoji.<\/p>\n
Tu no\u0107 saznao sam ne\u0161to \u0161to ni jedan mudrac mi ne bi mogao objasniti. Saznao sam na \u0161to je mislio onaj skladatelj dok one note zapisivao je. Da nije on tada, ja bi ve\u010deras to u\u010dinio.<\/p>\n
Odmaknuo sam krhotine \u017eivota sa nje i odlu\u010dio le\u0107i pokraj nje. Kao one prve no\u0107i, \u010dekali smo prve zvijezde da se pojave.
\n\u2013 \u201cVolim te.\u201d \u2013 tada sam joj to rekao prvi puta u \u017eivotu, ba\u0161 trenutak prije nego li je prva zvijezda odlu\u010dila zasjati. Obgrlio sam je, ba\u0161 kao prve ve\u010deri. Tada ve\u0107 mno\u0161tvo zvijezda svoj sjaj je prikazalo. O\u010di njene zamagljene su bile, ali te no\u0107i od dima, a ne od suza kao one prve. Obrazi su bili jednaki \u2013 rumeni. To sam oduvjek volio, oni bi smije\u0161ak u\u010dinili tako posebnim.<\/p>\n
Svanulo je, prebrzo, rekao bi, ali prihvatio sam isprike Sunca i odlu\u010dio da bi mogao da i sam odspavam. Umorila me ova neprospavana no\u0107, prva u nizu.<\/p>\n
\u2013 \u201cJednom\u2026.te o\u010di\u2026boja \u0107e biti nebeska. Ne postoje granice, to zna\u0161.\u201d<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sretan je onaj \u010dovjek koji mo\u017ee u\u017eivati u trenutku bez obzira na onaj prethodni niti onaj sljede\u0107i. Mudrac mi je jednom rekao. Duga bijela brada, podjednaka kosa, duboke o\u010di krasile su njegovu pojavu i po tome valjda zaklju\u010dio sam da je mudar. Bilo je taman nego li sam se probudio. \u0160to bi bilo da sam …