Sve sam mogao. Biti ne\u010diji, biti svoj, ne biti. No svaki puta skrenuo sam putem koji o\u010dito je bio zacrtan da te opet sretnem. \u017delim da prestane ovo. \u017delim prestati vra\u0107ati se u prazan stan. Bez du\u0161e jer se bojim njen djeli\u0107 igdje polegnuti u strahu da ne ostanem bez svega. Kao da \u0107e taj komadi\u0107 poput udice ba\u010dene sve povu\u0107i za sobom. Kao ribi\u010da koji uhvati preveliki ulov no na njega nije spreman, tako da \u0107u ja biti povu\u010den u plavetnilo kojeg se bojim. Plavetnilo koje zna\u010di \u017eivot koji drugi vode no ja ga se u\u017easavam. Bojim se da \u0107e saznati za mene. Bojim se da moje rije\u010di ne\u0107e doprijeti do njih ako govorim iz gomile. Potreban mi je taj pedistal da do njih doprijem. Da sebe vidim u odrazu njihovih suznih o\u010diju, da im pru\u017eim nadu. U gomili jedini odraz do kojeg bi mogao doprijeti je onaj na pole\u0111ini mojih kapaka no tada ni sebe ne bi vidio i nestao bi. Nestao bi odgurnut od nadolaze\u0107e gomile koja prvog reda \u017eeli se do\u010depati. Ne bi mogao orijentir prona\u0107i i udaljio bi se. Od cilja, od njih i oni od mene.<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sve sam mogao. Biti ne\u010diji, biti svoj, ne biti. No svaki puta skrenuo sam putem koji o\u010dito je bio zacrtan da te opet sretnem. \u017delim da prestane ovo. \u017delim prestati vra\u0107ati se u prazan stan. Bez du\u0161e jer se bojim njen djeli\u0107 igdje polegnuti u strahu da ne ostanem bez svega. Kao da \u0107e taj …