Ova je ta stvar koju \u017eelim da mi bude soundtrack za svaki trenutak kada ne znam \u0161to re\u0107i u \u017eivotu. Samo da od negdje po\u010dne svirati. Da svi kroz tu pjesmu \u010duju moje emocije da ih ne moram verbalizirati. Da mogu ne pogledati ih u o\u010di nego da oni iz nota ove melodije pomisle na najgore i ne usude se ni pri\u0107i mi. Da \u017eele to, jer ova glazba ih \u010dini neutje\u0161nima i \u017eude za ljudskim dodirom, ali da ne mogu. Jer ove note su ih ukopale i zauvijek \u0107e tu ostati. Gledati \u0107e nigdje, \u017eeljeti \u0107e biti bilo gdje, ali biti \u0107e ovdje. U ovom trenutnku, sa ovom mi\u0161lju, sa mnom.<\/p>\n
\u017delim da ih bol raznese. Da jedini pokret koji je mogu\u0107 bude udarac o moje tijelo. Da jedina emocija bude usamljenost oklopljena ljutnjom. Da svakim udarcem o moje suzama oro\u0161eno lice taj oklop se okrhne. Da bol ih zaglu\u0161i i sami svoje vriske ne \u010duju. Dok usamljenost potpuno ogoljena ne ostane i udarci posustanu, ali ne i bol. Ona je ve\u0107 na pola puta do potpunog rasnesenja. I oni to tek sada po\u010dinju da osje\u0107aju. Bilo bi im lak\u0161e da su sa po\u010detkom je bili svjesni, ali ljutnja to nije dopu\u0161tala. Sada su poput gmaza koji je uronjen u kipu\u0107u vodu \u2013 u panici.
\nNo ja sam tu. Da ih zagrlim. Da ih utje\u0161im. Da mi se prepuste. Da ih oslobodim. Da kroz suze osje\u0107aju olak\u0161anje. No ja nisam im prijatelj, nisam utjeha, nisam oslobu\u0111enje, ja sam smrt.<\/p>\n
Da je ovo \u017eivot, smrt bi zna\u010dila kraj, ali ovo je pri\u010da. Pri\u010da tvojeg \u017eivota i potrudi se da bude vrijedna \u010ditanja.<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ova je ta stvar koju \u017eelim da mi bude soundtrack za svaki trenutak kada ne znam \u0161to re\u0107i u \u017eivotu. Samo da od negdje po\u010dne svirati. Da svi kroz tu pjesmu \u010duju moje emocije da ih ne moram verbalizirati. Da mogu ne pogledati ih u o\u010di nego da oni iz nota ove melodije pomisle na …