Nikad nije dobro kada grupa ljudi se na\u0111e na mjestu na kojem ona se nalazi potpuno izvan uobi\u010dajenog kontexta. Za neke je ta grupa ljudi svakodnevnica gdje se na\u0161lo nekolicima odva\u017enih, ali uz to i nadobudnih, istomi\u0161ljenika i sa srcima jakim poku\u0161avaju natjerati ne samo vodu, ve\u0107 i ostale pritoke, na svoj mlin. Za mene je ta grupa ljudi uvijek samo jedno \u2013 lo\u0161a vijest.<\/p>\n
U po\u010detku moje mirne radnje rezultirale su odlukom zaposlenih roditelja da moj odlazak u vrti\u0107 ne\u0107e stvoriti nikakve probleme ili posebne priladgodbe osim onih na dobro u znaku vi\u0161ka slobodnog vremena sa strane mojih roditelja za koje termin radoholi\u010dari se \u010dini poput sinonima. Tako je moja prva grupa, ljudi, postala razma\u017eena zajednica mojih vr\u0161njaka kojoj je, \u010dini se, jedini cilj bio sveprisutna pomutnja i nered. Nerijetko njihovi poku\u0161aji se izazivali ljutite grimase na licima voditeljica vrti\u0107a\u0161to mi je u po\u010detku bo do\u017eivljaj koji je grani\u010dio sa zabavom jer te grimase su bile veoma rijetke na licima mojih roditelja.<\/p>\n
Pro\u0161ao sam i kroz to trnje. Veoma je vjerovatno bi ono imalo jo\u0161 o\u0161trije bodlje da me moja jedina misao nije nosila na svojim krilima, a zvu\u010dala je: \u201cZa\u0161to da im se pridru\u017eim kada to ne \u017eelim?\u201d \u010cinilo mi se pomalo smije\u0161no \u0161to sam bio pohvaljen za odluku kojom sam jedino samome sebi doprinijeo. Tata se je ponosio i kod ku\u0107e dok je majka smije\u0161ak odr\u017eavala samo u prisutnosti, koga, \u010dega \u2013 grupe.<\/p>\n
U roku od neizbje\u017enog sutra na\u0161ao sam se u novoj grupi u kojoj je ve\u0107 bilo poznatih i manje poznatih pripadnika iako to uop\u0107e nije olak\u0161alo prisustvo u istoj. Naravno, kretanja i radnje su postale, tada mi se \u010dinilo, sofisticiranije i upoznao sam nova lica na mojoj novoj voditeljici tokom nekoliko sljede\u0107ih godina. U tih nekoliko godina jedino va\u017enije iskustvo je bilo ono u kojem sam nau\u010dio \u0161to to zna\u010di prilagoditi se. Prili\u010dno jednostavna rije\u010d od 5 slogova \u010dije zna\u010denje nije toliko jednostavno zbog mnogih mogu\u0107nosti upotrebe. Upravo ta upotreba mi je ju u\u010dinila posebnom i zna\u010dajnom za moje daljnje postojanje i pona\u0161anje.
\nNakon \u0161to sam zadobio nove izvore, sada ve\u0107 poznatih, grimasa moje kretanje polako je po\u010delo biti obilje\u017eeno u jednoj odre\u0111enoj grupi, spontano. Nikako ne bi mogao re\u0107i da pripadnici te grupe su mi bili sli\u010dni ili srodni po, skoro, bilo kakvoj karakteristici, ali nekako su gravitirali mojim radnjama i \u010dinilo se, razmi\u0161ljanjima.<\/p>\n
Usprkost znatnome zna\u010denju prije spomenute peto-slo\u017ene rije\u010di nailazio sam na sukobe koji su se odrazili i na moje roditelje \u010diji ponos zbog tih sukoba se \u010dinio da raste, exponencialno. O\u0161tre kand\u017ee nastavnika nisu se mogle pomiriti da im moj talent proziran se \u010dini i vi\u0161e nego otporan na raznovrste predstave pod redateljskom palicom njihovog, umi\u0161ljenog uma.
\nTata je u o\u010ditom nerazumjevanju odlu\u010dio sjesti sa mnom i razgovarati, poput oca sa sinom.<\/p>\n
\u2013 \u201cZnam da ima\u0161 svoje razloge i veoma se ponosim jer vjerujem da su pravi, ali volio bi kada bi ih podjelio sa mnom.\u201d
\n\u2013 \u201cMoram te razo\u010darti tata jer nemam razloge i to je zapravo za\u0161to odbijam nastupiti na tim natjecanjima.\u201d
\n\u2013 \u201cRazumijem, korist. Ne vidi\u0161 ju u tome, ali mo\u017eda nisi ju uvidio u tome da daljnje \u0161kolovanje \u0107e ti biti olak\u0161ano sa tim nastupima. Razmi\u0161ljao si o tome, zar ne? O daljnjem \u0161kolovanju, zar ne?\u201d
\n\u2013 \u201cNaravno da jesam tata i ne mislim skoro prestati \u0161iriti svoj opseg znanja, ali mislim da moje \u0161kolovanje sa obzirom na moj talent ne\u0107e nikada biti upitno. Ka\u017eu mi da nitko nije postizao ovakve rezultate i da neodlaskom na natjecanja ga uzalud tro\u0161im, ali ja ne vidim tu uzaludnost.\u201d
\n\u2013 \u201cA da proba\u0161, barem jednom, mo\u017eda upozna\u0161 nekoga zanimljivog?\u201d
\n\u2013 \u201cRazmi\u0161ljao sam i tome. Da tamo mo\u017eda upoznam nekoga tko mi je sli\u010dniji, ali po zadnjem \u010dlanku iz novima mislim da je ta \u0161ansa mala.\u201d
\n\u2013 \u201cMisli\u0161 na ovaj zadnji?\u201d
\n\u2013 \u201cDa, na taj sam mislio, ali i ne samo na taj. I na svaki pro\u0161li koji me uspore\u0111uje sa ljudima koji su \u017eivjeli u potpuno druk\u010dijem vremenu, a da ne spominjem prostoru koji je bio stvaran za razliku od onoga virtualnog gdje ja provodim najvi\u0161e vremena.\u201d
\n\u2013 \u201cU redu, razumijem. Na ni\u0161ta te majka i ja ne\u0107emo siliti i na\u0161u \u0107e\u0161 podr\u0161ku uvijek imati.\u201d
\n\u2013 \u201cHvala tata.\u201d<\/p>\n
Znao sam da nije razumio, ali saslu\u0161ao me i bez obzira na sve \u2013 podr\u017eao me. Taj osnovni dio \u0161kolovanja je prilazio svome kraju i moja odluka je po\u010dela dobivati na snazi jer uskoro \u0107e ona biti moj sljede\u0107i pokazitelj, nadam se pravog puta, na jo\u0161 jednom po\u017eeljnome raskri\u017eju. Ipak sam razmi\u0161ljao jo\u0161 i o daljnjem \u0161kolovanjui tako uvidio da gimnazija mi vjerovatno pru\u017ea najvi\u0161e od onga minimuma kojeg mogu bez oklijevanja o\u010dekivati.
\nNova grupa ljudi, zatim grupe pa grupice. Uobi\u010dajene grimase opet su dovele do ponovnih sastanaka u pristvu mojih roditelja koji bi lagodno svoju prisutnost objavili kao neva\u017enu i prednost dali, opet, mojoj odluci. Ona je ostala nepromjenja i \u010dvrsta, mogu\u0107e jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107a nego li pri prija\u0161njem susretu. Afiniteti su mi se pro\u0161ili i novi su bili stvoreni. Sa njima su bile neizbje\u017ene i nove grupe \u010dini pripadnici iako mi nisu bili srodni nisu se to ni trudili biti, ba\u0161 poput mene, to mi se veoma svidjelo. \u010cak mi grupe vi\u0161e nisu \u010dinile zamr\u0161ene \u010dvorove u kutiji sa osje\u0107ajima. Naravno, do ju\u010der.<\/p>\n
Moja posljednja grupa ljudi koja jo\u0161 uvijek biva sa druge strane ovoga tankoga zida. U\u0161ao sam u stan nakon vi\u0161e mjeseci izbivanja zbog fakulteta po pozivu mojega oca. Rekao je da me \u017eeli ovaj vikend kod ku\u0107e i samo to mi je bilo dovoljno da tamo i budem jer \u0161to pru\u017eiti \u010dovjeku koji me cijeli \u017eivot obasipa povjerenjem i strpljenjem osim jednakog pona\u0161anja. Prvo sam nai\u0161ao na grupu ljudi u kojima nisam prepoznao niti svoga brata nisi oca. Njihove grimase ve\u0107 dovoljno su govorile i zato sam ih sve preduhitrio pitaju\u0107i gdje mi je otac.
\nProna\u0161ao sam ga u sobi gdje on i majka su no\u0107i provodili. Sjedio je na rubu kreveta i plakao. Nikad nisam vidio oca kako pla\u010de iako svojih osje\u0107aja nikad se nije sramio ve\u0107 se ponosio njihovim sudom i silnim dobrima koja su mu omogu\u0107ila. Njegov podignuti pogled, njegova grimasa bila je stranica u knjizi mojega \u017eivota koju nikad nisam po\u017eelio da me sna\u0111e.<\/p>\n
\u2013 \u201cOti\u0161la je. Mama je umrla.\u201d
\n\u2013 \u201cKada?\u201d \u2013 u pola re\u010dene rije\u010di sam uvidio bezosje\u0107ajnost koju ona nosi, ali bilo je prekasno. Otac nije zamjetio.
\n\u2013 \u201cPrije nekoliko sati. Tijelo su odnijeli\u2026.\u201d
\n\u2013 \u201c..samo su uspomene ostale.\u201d \u2013 izrekao sam sa nevjerovatnim nedostatkom razuma.
\n\u2013 \u201cDa, u pravu si. Samo uspomene su ostale. Uvijek si znao \u0161to re\u0107i, a zasigurno i kako pravilno postupiti.\u201d
\n\u2013 \u201cSre\u0107a.\u201d \u2013 rekao sam mo\u017eda preodrje\u0161ito.
\n\u2013 \u201cNije to sre\u0107a sine, to je tvoj genij.\u201d \u2013 rekao je to tako sna\u017eno i u\u010dinilo mi se kao da sam primjetio tra\u010dak smije\u0161ka.<\/p>\n
Brat je bio u drugoj sobi, odvojen od grupe sa djevojkom koja je pru\u017eala vjerovatno dovoljnu dozu utjehe u ovome trenutku. \u0160ok je pomije\u0161ao neke osje\u0107aje, ali mislim da \u017eene imaju tu \u010dar koja im omogu\u0107ava da poslo\u017ee osje\u0107aje, mislim da tu \u010dar neki su nazvali i \u017eenskom intuicijom. Ne \u017ealim \u0161to nisam suprotnog spola, ali koji puta osje\u0107am taj nedostatak.
\nVe\u010der je pro\u0161la neobi\u010dno. Grupu je krasilo obilje\u017eje \u0161utnje \u0161to je veoma izvan karaktera ove pojedine grupe. Spokoj. Dvo-slo\u017ena rije\u010d, ali mnogo jednostavnija od prete\u0107 jednoslo\u017enih. Ta rije\u010d sjajila je iz mojega lika tokom daljnjih tjedana. \u010cak i nakon razgovora sa mojim mentorom na fakultetu. On se tako nazivao, ego mu je to obo\u017eavao, a meni je bilo svejedno.<\/p>\n
\u2026
\n\u2013 \u201cProfesore, je li vama majka \u017eiva?\u201d
\n\u2013 \u201cNe, umrla je prije desetak godina, 12 to\u010dnije.\u201d
\n\u2013 \u201cI kada se saznali, jeste plakali?\u201d
\n\u2013 \u201cjesam, kao nikada u \u017evotu, jesam.\u201d
\n\u2013 \u201cA jeste ve\u0107 prije vidjeli nekoga da pla\u010de jer mu je majka otisla ili ste jednostavno improvizirali?\u201d
\n\u2013 \u201cImoprovizirao? Ne razumijem, ali da vidio sam prije ljude kako pla\u010du za izgubljenim majkama.\u201d
\n\u2013 \u201cJa nisam nikada vidio nekoga. Mo\u017eda nisam zbog toga plakao.\u201d<\/p>\n
Tata je bio jedan od onih koji su me genijem nazvali. Silni novinari kojima sam udovoljavao davaju\u0107i intervjue spominjali su zavidnost u odnosu njih i mene koju ja nikako nisam mogao razumijeti. Kada vijest o majci je doprijela do mojih u\u0161i, a zatim do onog centra u mozgu koji precesira informacije ovo su misli koje su mi pro\u0161le umom. Dajem vam prijepis na uvi\u0111aj.<\/p>\n
Mama je umrla. Ne znam kako. Da pitam? Mo\u017eda ipak ne. Ili bi mogao, ali ne oca ili brata. Mo\u017eda djevojka od brata bi mi uljudno objasnila. Otac pla\u010de, zar bi i ja trebao? I prije sam se lo\u0161e osje\u0107ao, ali nisam plakao. Opet plakao sam zbog manjih stvari. To je valjda ljudska psiha. Ali ovo je ve\u0107e od bilo \u010dega prije. Bi onda trebao vise plakati ili uop\u0107e ne biti tu\u017ean. Ka\u017eu da je normalno kada djeca pokapaju roditelje, a da obrnuta situacija je tragi\u010dna. Da ovo smatram sretnom okolnosti u ovome? \u010cini mi se da sam bolestan, postoji ime za tu bolest, nepriladgodbu, a ono ka\u017ee \u2013 prokletstvo genija.<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nikad nije dobro kada grupa ljudi se na\u0111e na mjestu na kojem ona se nalazi potpuno izvan uobi\u010dajenog kontexta. Za neke je ta grupa ljudi svakodnevnica gdje se na\u0161lo nekolicima odva\u017enih, ali uz to i nadobudnih, istomi\u0161ljenika i sa srcima jakim poku\u0161avaju natjerati ne samo vodu, ve\u0107 i ostale pritoke, na svoj mlin. Za mene …