Ponekad kada mi baterije isprazne se prije mojega dolaska na odredi\u0161te ostavim slu\u0161alice u u\u0161ima. Smije\u0161an oblik poricanja rekli bi neki. Besmisleno. Nisam toliko lijen da od toga odustanem pa \u010dak i ako malena vodoravna crta se stacionira ispred broja Celzijusa.<\/p>\n
Ostavim ih tamo da izbjegnem vas.<\/p>\n
Ljubav i samopouzdanje davno sam nau\u010dio da treba odvojiti i jesam. Ponosito ih promatram u zasebnim staklenkama i smje\u0161kam im se u ti\u0161ini i osami koje mi moje slu\u0161alice pru\u017eaju.<\/p>\n
Te\u0161ko ignoriram sebe i svoje pa tako se veoma te\u0161ko nagovorim da neodgovorim na zvonjavu mobitela. Brat je ovaj puta bio. Uvijek se za\u010dudim i pomalo skru\u0161eno osje\u0107am kada ugledam njegovo ime kako uz neku smije\u0161nu melediju treperi. Sjetim se svih onih pri\u010da o tehnologiji u kontextu ubojice socijalizacije. Ne volim kada me zove. Osje\u0107am se krivim \u0161to nikad ne pri\u010damo i \u0161to osim besmislenih prepirki zapravo ni ne komuniciramo. Uvijek pobjedim u prepirkama.
\nJednostavno je pobjediti. Samo se treba boriti kada ste u pravu. Ja to radim. To treperenje mi uvijek zasko\u010di srce koje vapi za bratskom ljubavi koju te prepirke varljivo opona\u0161aju.<\/p>\n
Da prolistate imenikom ne bi primjetili niti zamjetili da nisam jedinac. Njegovo ime pravilno je upisano, li\u0161eno je jedino palatala. Sva su takva. Mana geografije. Krivim \u010cirila, ne tehnologiju.<\/p>\n
\u2013 Gdje su mama i tata? Vrata su otvorena!<\/p>\n
Dan je vedar. Neobi\u010dan jesenjski dan. Nism to uzeo kao znak, ne svjesno. Bilo je to za o\u010dekivati, pro\u0161lo je svega nekoliko tjedana od slu\u010daja koji njoj uvijek ubaci ideje u glavu. Bubu u uho. Najbolje je ovako. Sam sam. Ne znam reagirati pa \u0107u barem imati vremena smisliti obja\u0161njenje za sebe.<\/p>\n
Do\u0161ao sam na prvu bazu. Scena je bila jeka glazbe mojih slu\u0161alica. Jedna polovina od cijeloga. Do\u0161ao sam i do druge. Posljednje, i iznenadio se \u0161to je jeka toliko jaka. Kod ku\u0107e svi su me \u010dekali, uplakani.<\/p>\n
Majka mi se poku\u0161ala ubiti. Ne brojim vi\u0161e dane, niti poku\u0161aje, niti udisaje, ni izdisaje. Ja brojim kapi ki\u0161e.<\/p>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ponekad kada mi baterije isprazne se prije mojega dolaska na odredi\u0161te ostavim slu\u0161alice u u\u0161ima. Smije\u0161an oblik poricanja rekli bi neki. Besmisleno. Nisam toliko lijen da od toga odustanem pa \u010dak i ako malena vodoravna crta se stacionira ispred broja Celzijusa. Ostavim ih tamo da izbjegnem vas. Ljubav i samopouzdanje davno sam nau\u010dio da treba …