– Sjedi malo.

– Reci.

– Ajde samo sjedi malo.

…

– Je ti znaš zasto ja pijem?

– Jer voliš?

– Jer tako najlakše zaboravim ovo sada i sjetim se što je bilo.

– Čega se to sjetiš?

– Nas. Tebe i mene.

– Sviđa mi se to.

– Volio bi da ne moram piti.

– Ja bi volio da se ne moraš prisjećati.

– Ti si kriv za to.

– Što pijemo?

– Ja pijem gin tonik. Ti si mrtav.