Ne baš čitanje misli, ali osjećanje onih najdubljih želja. To bi bila super moć. Opet, ne za imati nego dopustiti nekome da ima nad tobom. To bi stvorilo probleme sigurno, ali nisu to problemi koliko istina. No ta istina bi pomogla onima poput mene. Onima koji nemaju snage više jer ju troše iz dana u dan na pretvaranje da je sve ok. Da ljudi ne pitaju pitanja da ne moraju objašnjavati da ne moraju biti nečije dobro djelo za taj dan.

Znam da ima ljudi koji me uistinu žele saslušati, ali ne treba meni da me netko sluša, da netko se složi sa mnom. Meni treba da me ona čuje, shvati da osjeti moć koju joj dajem, da ju iskoristi, da zaspi mirna, voljena.

Igram jednu igru sam sa sobom. Godinama već traje i ide ovako. Zamisli da si uhvatio zlatnu ribicu i stvarno imaš 3 želje. Sa njima moraš popraviti svijet najbolje što možeš. Ne promjeniti, ne spasiti, zaželjeti da nema više ratova. Ne, nego napraviti nešto što će ljude same natjerati da više ne ratuju. Uglavnom, shvaćaš kako funkcionira.

Za sada imam jednu želju. Nju sam prvu smislio čim sam započeo igru. Ide ovako. Želim da svaka žena vidi koliko je stvarno lijepa bez obzira na bilo koga, bilo što, bilo gdje. Ne unutarnja ljepota, ne koliko je samo pouzdana jer to je problem. Ima lijepih, ali bez samopouzdanja i onda bi to bila loša želja.

Volio bi da vidiš tu želju kako ju ja vidim. Volio bi da vidiš koliko si lijepa. Volio bi da vidiš koliko te ja volim.

Znam da sam snažan jer nikad nisam bježao od njegovih pitanja. Nikad nisam bježao od toga da nisam savršen. Nikad nisam mislio da ću postati. Nikad neću biti nekome što je K bio meni. To nije ljubav, to je njegova vjera da mogu sve što poželim. Isprva me je bilo strah što mogu sa njime uz sebe, a od danas me strah što ga više nemam uz sebe. Jedino veće od tog straha je čudan osjećaj slobode koji imam jer njega više nema da mi kaže da sam nešto mogao bolje ili brže.
Ma koga ja lažem, taj osjećaj slobode je osjećaj krivnje što nisam sve to bolje ili brže napravio. Do danas nisam imao taj osjećaj, do danas sam imao njega.

Nemoj da čitaš ove priče, nikada se nećeš odljubiti, ili još gore ćeš možda prebrzo. Dođe mi da jedino zaželim da je moguće ponovno se zaljubiti. Dođe mi da odraslim obrusim jer šta oni znaju. Ali znaju, majku im. Znam i ja, ali još se ne dam. Doći će dan kada ću se probuditi, a ni mamuran neću biti i opet ću biti jedan od odraslih. Dobro to neću nikada postati, ali ću shvatiti kao odrasli. Shvatiti ću, poštovati ću, ali ću opet po svojem. Jer odrasli nisu sretni, a ja samo to želim biti. I ako ću baš biti potpuno iskren, bahato želim biti jedan od dvoje najsretnijih.