2015.

by Aleks

Opušteno

Opušta me. Iako sve što radimo je sve samo ne opuštajuće. Od trena kada ugledam njegovu zgradu me počne obuzimati napetost. Koliko si ja to ne htjela priznati, ja sam klinka. Sa svojih 19 godina naspram njegovih 31 ja sam malo mače.

Na sljedeću razinu napetosti dolazim kada trebam pozvoniti da mi otvori vrata od zgrade. Nikad ne pita tko je jer očekuje me. Naš susret je uvijek dogovoren, on nije netko tko trpi nenadane posjete, a ja sam pametnija od toga da ih pokušam forsirati.
Pred vratima stana sam, otključana su i malko otvorena. Na sljedećoj razini sam. Ulazim kao u ring, već u pola priče, kao da mi je svejedno gdje sam, ogledavam gdje me čeka, mrzim ga jer je preopušten, ne znam smijem li ga poljubiti, spuštam torbu, pričati nisam stala, nasmiješena sam, poletna sam, valjda zavodljiva, valjda ne naporna, ajme jesam naporna, pitati ću ga kako je dok tako još uvijek opušten, ni riječ nije rekao, sjesti ću, ne preblizu, da se mora približiti ako me želi dotaknuti.

– I, kako si ti?
– Bome odlično, naspavano i odmoreno danas.

Obožavam ovaj njen ulazak, kao u ring da ulazi, nabrijana i sa namjerom da zavlada. Čekam da me pogleda, nasmiješi, da ju dotaknem i primim sebi. Primim ju za vrat da je poljubim, jer iako je sve na njoj pripijeno vrat je jedini otkriven.

Na sljedećoj razini sam. Gola sam.

Gola, ispod mene, takvu ju obožavam doživjeti. Uživam ju imati sada dok sama ne shvati kakvu moć može imati nad muškarcima sa ovakvim tijelom. Lagani drhtaji odaju nesigurnost, no oni nestaju kada osjeti moje prste u svojoj kosi. Tada zna da je željena, a to je sve što joj treba. Slijedi vrtlog naredba kojima se besprijekorno pokorava.
Ne ljubim joj usne, ližem ju. Obrijanu samo za mene, vlažnu samo zbog mene. Svaki puta kada joj usišem klitoris sama sebe iznenadi sa uzdahom. Širi se. Opušta se, a testiram ju tako da joj jezikom dotaknem napaljenu guzu. Još više raširena, sa uzdahom, sada je potpuno moja. Naređujem da legne na bok, guzu da izbaci i okrene glavu. Ne zaslužuje da gleda, ali zaslužuje da joj ga nabijem i da pokuša odglumiti da joj paše. Sljedeće nabijanje već primi kao najbolja, i uzdah je iskreniji.
Počne osjećati pritisak mojeg jezika na svojoj vrućoj guzi i nabija sve više. Želi opet, ali ovaj puta u grlu. Želi čuti tu naredbu da na koljenima ga primi u grlo. Dok slušam kako se guši gledam guzu kako se diže i spušta. Zaslužila je ono što najviše želi. Da postane zločesta curica koju prebacim preko koljena, dotaknem mokru i onda istučem po guzi. Dok se ne zacrveni toliko da znam da cijeli dan će me imati u mislima. Nakon toga vraća se pokorno na koljena i završava započeto. Do zadnje kapi.

Klone jedino kada joj to dopustim, no tada i sam trebam predah. Koliko god ju ja vodio do njenih granica toliko i ona mene vodi do mojih. Jesam li ja kao svi stariji tipovi koji su našli mlađu? Vjerujem da nisam jer ono što me razlikuje što joj pokazujem da mi se sviđa. Ne lažem joj, nikad se bliže svojim granicama nisam osjećao.

 
by Aleks

Bok, ja sam nova ovdje

Nemoguće je ne pomisliti da je stvoren za mene. Nemoguće je ne osjećati se kao jedina žena na svijetu dok on me gleda. Nemoguće je da barem jednom mi ne izleti kako nitko ne razumije kako on mene voli jer on mene voli više nego bilo tko bilo koga ikada.
Voli me taman. Znam, zvuči loše, ali taman toliko mi treba. Taman toliko da zauvijek budemo zajedno, taman da svaki puta kada mi se zavuče pod majicu zatreperim, taman da kada god pomislim da sam ispala glupa on kaže da mu je to najdraži naš trenutak ikada.

Zna on što mi radi, a ja ne mogu vjerovati da zna jer ja ne znam kako. Svaki puta kada ode ja se pogledam u ogledalo i upoznam novu djevojku kako mi se smiješka. Ova nova zna da obožava osjetiti njegov dlan na svojim usnama i prigušiti svoje uzdahe dok ona koju sam upoznala večer prije nije na to nikad ni pomislila. Više mi sviđa ova nova.

 
by Aleks

Cerebro

Nitko ne bi to smio moći. Zabavna moć koju nema da barem jednom i ti nisi zaželio. No mislim da ju on nije zadobio željom. Mislim da je njome proklet. Vidim to dok mi otkriva moje misli koje još nisam se usudila pomisliti.
On ne probija zidove, on se jednostavno stvori iza njih. Odjednom osjetim da više nisam sama. Netko je tu tko ne bi smio biti tu. Svi ne bi smijeli biti tu. No on ne otvara oči u čudu, ne šire mu se zjenice već kao da vidi stare prijatelje i sa laganim smiješkom sve promatra. Kada ugleda moju Ljutnju i Strah ne ustukne već im se približi i nježnim dodirom umiri.

A onda meni priđe, stavi mi dlanove na ramena i pozdravi sa podizanjem obrva i ‘Hej’.

– Što želiš?…
– Ništa ne želim. Ni mjenjati ne želim ni dodati ni oduzeti.
– Pa što onda?
– Što ti želiš?
– Ne znam…
– Sada želim da mi prestaneš lagati.
– …ne smiješ to raditi ljudima!
– A što im to radim?
– Čitaš im misli.

 
by Aleks

Soundtrack za život

Ova je ta stvar koju želim da mi bude soundtrack za svaki trenutak kada ne znam što reći u životu. Samo da od negdje počne svirati. Da svi kroz tu pjesmu čuju moje emocije da ih ne moram verbalizirati. Da mogu ne pogledati ih u oči nego da oni iz nota ove melodije pomisle na najgore i ne usude se ni prići mi. Da žele to, jer ova glazba ih čini neutješnima i žude za ljudskim dodirom, ali da ne mogu. Jer ove note su ih ukopale i zauvijek će tu ostati. Gledati će nigdje, željeti će biti bilo gdje, ali biti će ovdje. U ovom trenutnku, sa ovom mišlju, sa mnom.

Želim da ih bol raznese. Da jedini pokret koji je moguć bude udarac o moje tijelo. Da jedina emocija bude usamljenost oklopljena ljutnjom. Da svakim udarcem o moje suzama orošeno lice taj oklop se okrhne. Da bol ih zagluši i sami svoje vriske ne čuju. Dok usamljenost potpuno ogoljena ne ostane i udarci posustanu, ali ne i bol. Ona je već na pola puta do potpunog rasnesenja. I oni to tek sada počinju da osjećaju. Bilo bi im lakše da su sa početkom je bili svjesni, ali ljutnja to nije dopuštala. Sada su poput gmaza koji je uronjen u kipuću vodu – u panici.
No ja sam tu. Da ih zagrlim. Da ih utješim. Da mi se prepuste. Da ih oslobodim. Da kroz suze osjećaju olakšanje. No ja nisam im prijatelj, nisam utjeha, nisam oslobuđenje, ja sam smrt.

Da je ovo život, smrt bi značila kraj, ali ovo je priča. Priča tvojeg života i potrudi se da bude vrijedna čitanja.

 
by Aleks

Heart of stone

Zadnje riječi njene prema meni su bile:

– Žurim. Ajde čujemo se

Poklopila je prije nego što sam ja imao prilike ju pozdraviti. Htjela je time pokazati da ne treba čuti moj pozdrav da bi zatvorila našu priču. Ja sam je to naučio.

I jedino što se čujemo je za njen rođendan jer ona meni ih ne čestita jer ne želi pokazati da još tu i tamo pomisli na mene.
Davno sam shvatio da preboljeti ne znači nikad više ne pomisliti već pomisliti bez mržnje i/li požude.

 
by Aleks

Popuši mi srce

Da pušim, mjerio bi vrijeme u opušcima.

Mrzim to kod nje. Svaki puta na njenom stolu stoji najgora pepeljara. Ili plastična ukradena na nekom ljetovanju ili kristalna koja je ostala nekome u stolu.

Ta ubojica ženstvenosti je vjerojatno jedina stvar koja je glupa, a da joj nikad neću priznati. Inače joj lažem samo o bitnim stvarima. To će biti nešto što ću govoriti sljedećoj curi da mi je ubilo toliko trenutaka osim ako i ta sljedeća ne bude pušila.

Zlatnoj ribici bi rekao da želim samo da mogu birati u koga ću se zaljubiti, a ostale dvije neka si uzme.

 
by Aleks

Živciraš me

Kako je znao da ću ga zamrziti. Zbog toga ga mrzim još više. Uvijek mora biti u pravu. Ajde se jednom posvađaj kada ne znaš sve činjenice i detalje unazad milijun godina. Prestani sa tom savršenom ravnotežom rađenja stvari koje imaju kozmički smisao i potpunu besmislenost. Prestani jer mi ideš na kurac jer uvijek izgledaš kao da napreduješ. Shvaćaš i one koje sam mrziš. Mrziš ih, ali ih shvaćaš. Pa tko to radi. Odjebi sa time.

Zato te i sve mrzimo. Jer se ne opravdavaš nego tražiš ono koliko daješ. A jebi se, ali tražiš previše. Sve mi to shvatimo tek kada počneš tražiti samo ono koliko zaslužuješ. Tu znaš da si šupak jer čak i ne tražiš nego kada ne dobiješ budeš razočaran. I onda sam ja u kurcu jer znam da ti to treba i da sam ja ta koja ti to treba dati, ali ne mogu ja to. Ni jedna ne može i zato te mrzimo.
Prestani se ne javljati kada ti kažem da više ne želim čuti za tebe. Budi kao svi ostali i gnjavi me, želi me pojebati jer sam bila drolja svaki puta kada smo se jebali, ali nee. Moraš ti biti sav cool i imati sve posloženo u glavi i govoriti stvari poput:

“Zašto da ti se javljam kada te samo ljutim i negativu ti stvaram.”

Da, nabrijana sam uvijek kada mi se javljaš i kao pričamo normalno, ali onda ja popizdim zbog nečega i svađamo se. Sjebana sam i kada se svađamo ja sam sretna jer pričamo. Ali ti onda opet govoriš pametne stvari da to nije zdravo i da trebam to rješiti i onda ću moći zaspati bez da zapalim prije spavanja. Trebam, ali neću jer sam sjebana, jer nismo svi ti da kada ti ljudi naprave grozote ti shvatiš da bolje ne znaju i nastaviš boljim putem i spavaš mirno, sretan si i zdravo nas sve voliš.

Odjebi.

 
by Aleks

/ˈlʌɪə/

Da kažem da ne mogu pobjeći od laži bila bi opet još jedna laž. Da me pitate zašto to radim i da kažem ne znam i to bi lagao. Da se otvorim i kažem ti iskreno to ne bi bilo u redu jer znam da bi lagao. Da nakon toliko godina pokušam se pronaći tko sam stvarno jer izgubljen sam bila bi najveća laž.

 
by Aleks

Svima treba

Moram se malo odmoriti od riječi koje imaju dvostruko značenje, od rečenica koje su opširne, od misli koje su snažne.
Treba nam jedna priča koja je mentalno jebanje. Jedna koja se mora dogoditi jer se skupilo. Skupilo se svega, i ljubavi i zapleta, i raspleta i sretnih završetaka i naglih okreta. Treba jedna nakon koje kažeš ‘to je to’ i zaboraviš da si ju pročitao, ali trebala ti je. Treba jedna da možeš opet normalno razmišljati. Da možeš stati i razmisliti, a ne samo naprijed naprijed naprijed bez stajanja.

Treba ti jedna ovakva kao što je ova koju si pročitao. To je to.