2014.

by Aleks

Hendricks

Okrenula se prema meni.

– Opet ne spavaš.
Pogledom sam joj potvrdio. Okrenula se od mene da bi svoja sitna stopala spustila na pod i zakoračila. Tijelo se prošetalo pred mnome okovano samo gaćicama koje sam joj nedavno kupio. Svo donje rublje joj kupujem. To je bio njen uvjet da se doseli kod mene.
– Ovo je tvoje – rekla je pokazavši svoje savršene grudi i utegnutu guzu – i želim da to gledaš u čemu god poželiš.
Vidio sam svjetlo frižidera i čuo otvaranje boce. Vratila se u sobu kraj kreveta odloživši čašu punu gin i tonika sa uronjenim krastavcem.
– Sada ćeš me poševiti, a onda popiti ovo. Ako i dalje ne budeš mogao spavati, barem sam pokušala sve.
Nakon svega poljubila me kao da sam nešto najkrhkije na svijetu.
– Znaš da sada nema apsolutno nikakve šanse da zaspim – rekao sam odpivši gutljaj.
– Znam, ali barem sada ćeš nastaviti gledati seriju sa tim smiješkom na licu.
Neke žene su muškarci.

 
by Aleks

Sve se može

Ljubav je kada gdje god da se ogledam osjetim da me voli. Da ako u bilo kojem času posrnem on će me primiti. Od trena kada je moj vlak pristajao na stanicu gdje me je on očekivao sam osjetila njegovu želju za mnom. U brzini nije mogao razaznati moje lice iza brojnih prozora, ali ja sam njega jasno videla. Kao da mi je srce pokazalo gde stoji. Stoji i pogledom me traži iako ne zna kojim vlakom dolazim. Nema mobitel u ruci i ne ubija vreme do mog dolaska. On je moj također. Sebično ga imam no ne držim ga.

U svakom trenu vožnje njegova ruka traži moju ruku ili bedro da me ima. u trenu kada ulazimo u njegov stan vidim da sve je kako volim. Kako oboje volimo. I zbog toga ga volim. U kupatilu me čeka najmirišljaviji sapun, zna da sam ovisnik. Čeka me i čisti, jednako mirišljavi peškir, ali ja uzimam njegov. Recite što hoćete, ali taj čovek ima ono nešto posebno i ja želim svaki komadić tog tela.

Pitam se, kako sam uspela da ga prestanem voleti?

 
by Aleks

Oči lovca

Imaš tamne oči. Najtamnije od sviju u koje sam se istinski zagledala. Pališ me njima, a i strašiš. Samo kada Sunce je na vrhuncu mogu pratiti tvoj pogled iako misli ostaju nedokučive. Iza njih se skriva moć koja me može pretvoriti u curicu koja se boji riječ izustiti i ženu iza koje stoje salve neustrašive vojske.
Pitam se gdje si otpio tu moć, gdje u tvom životu je trenutak koji ti je otkrio tu tajnu.

Hoćeš li ikada me pogledom ukoriti što sam se previše približila, a nakon treptaja mi pokazati da si to želio svo ovo vrijeme? Jesi li jedan od onih koji je postavio zidove u nadi da će ih netko srušiti jer ti sam nemaš snage za to.
Bojim se da nisi. Bojim se da si ti jedan od onih o kojima legende se pričaju. Ratnici čija najveća snaga je u tome što su priznali svoje slabosti sami sebi i time ih iz zamki pretvorili u savršeno oružje.

TI nećeš smrću nestati iz mojeg života. Tebe će tvoja potraga odvesti od mene. Izmaknuti ćeš me iza sebe kao da sam malo dijete koje se našlo između dva lovca spremna na duel. No drugog lovca samo ti vidiš. Nama je ono samo obris ili osjećaj koji nas preplavi u najrjeđim trenucima. Tebi je jasno poput jednog od nas. Ono ti nije samo obris u daljini. To biće koje te sili da u trenu potrčiš ostavljući sve iza sebe. Mene.
No preboljeti ću te. Preboljeti ću te tako što ću te zamrziti. Tvoje bivše ljubavi su mi otkrile da to je jedini način da dopustim smiješku da se ponovno nastani na mojem licu.

 
by Aleks

Nas dvoje

Nas dvoje

Sjedim u majici koja je jedna od onih u kojoj se usmrdiš nakon 5 minuta, a ona kraj mene puši cigaretu.

– Volim te.
– Trebao si odavno prestati sa time.
– Rekao sam svima da jesam.