“For a long time I felt like I was broken.”
Čuo sam to negdje. U nekoj seriji, filmu, monologu, negdje. Prošla me jeza, onaj strah koji tako rijetko osjetim me preuzeo. To je istina. To sam ja. Vidi se na meni izdaleka da sam toliko puta izlomljen. Zabavan, al prolazan. Uvjerili su me u to.
Onda si ti odlučila mi postati netko tko me želi kraj sebe bez te maske koja sam i sam postao. Nisam ti vjerovao. Naši prvi razgvori su bili bezrazložne rasprave koje možeš imati sa bilo kime, ali ja nikad nisam imao sa nikime.
Smijala si mi se, što si drugo mogla kada sam se skrivao od tebe. Bila si strpljiva, bila si pametnija. Imam osjećaj da ćeš to uvijek biti. Oboje.
Kada sam odlučio otkriti se, skinuti rukavicu, ti si gledajući me u oči uzela me za ruku i čekala da se još otkrijem. Ogolio sam prsa, na njih si naslonila glavu. Ostalo si sama odlučila maknuti sa mene jer znala si da i sam to želim.
Strah. Ovaj puta novi. Novootkriveni. Da nisi stvarna. Da si oženjena. Da tražiš muškarce i poigravaš se sa njima. Da nisi iz Zagreba. Da nisi iz Hrvatske. Da ni kontinent ne djelimo.
Bilo je kasno, već sam se počeo lomiti. Ovoga puta nepovratno.
Odlučio sam priznati sam sebi da sam se zaljubio. Ako sam išta, to sam iskren prema sam sebi. Očito postoji grijeh kojeg nisam svjestan, ali moram za njega platiti. To si ti. Tinder match koji me natjera da se zaljubim u njega i onda me razlomi da više nikad pohvatati se neću.
Prihvatio sam to. Nisam na površini, ali duboko u sebi jesam. Ne postojiš ti. Ne postoji ta žena koja sa takvom lakoćom je savršena za mene. Za nekog drugog to je moguće, ali ne za mene.
Da je to istina, to bi moralo značiti da se i ona zaljubila, da je vidjela što sam postao svaki puta kada su me razlomili. Vidjela smisao iza tih djelova kojima sam nadopunio sebe da nadomjestim ono što su mi oduzeli. Osjetila da svaki moj grijeh krije očajnički pokušaj da ispravim nepravdu.
Shvatila da suze kada bi potekle su bile krinka za ono što sam postajao dok su one tekle.
Danas sam to što jesam, hibrid. No taj hibrid je tvoj muškarac. Tebe naziva svojom ženom. Tebe naziva maštarijom koju nikad nije imao jer o savršenstvu se ne mašta već se samo o realnosti razmišlja.