Znam da sam snažan jer nikad nisam bježao od njegovih pitanja. Nikad nisam bježao od toga da nisam savršen. Nikad nisam mislio da ću postati. Nikad neću biti nekome što je K bio meni. To nije ljubav, to je njegova vjera da mogu sve što poželim. Isprva me je bilo strah što mogu sa njime uz sebe, a od danas me strah što ga više nemam uz sebe. Jedino veće od tog straha je čudan osjećaj slobode koji imam jer njega više nema da mi kaže da sam nešto mogao bolje ili brže.
Ma koga ja lažem, taj osjećaj slobode je osjećaj krivnje što nisam sve to bolje ili brže napravio. Do danas nisam imao taj osjećaj, do danas sam imao njega.
Author: Aleks
STANI!
Nemoj da čitaš ove priče, nikada se nećeš odljubiti, ili još gore ćeš možda prebrzo. Dođe mi da jedino zaželim da je moguće ponovno se zaljubiti. Dođe mi da odraslim obrusim jer šta oni znaju. Ali znaju, majku im. Znam i ja, ali još se ne dam. Doći će dan kada ću se probuditi, a ni mamuran neću biti i opet ću biti jedan od odraslih. Dobro to neću nikada postati, ali ću shvatiti kao odrasli. Shvatiti ću, poštovati ću, ali ću opet po svojem. Jer odrasli nisu sretni, a ja samo to želim biti. I ako ću baš biti potpuno iskren, bahato želim biti jedan od dvoje najsretnijih.
Svi smo mi isti
Bili smo jedan od onih parova. Ne trebam ti više ništa reći. Bili smo sretni takvi. Imali smo svoju tajnu i bilo nam je tako lagano biti sretni. Sve dok jednom u gradu poznanik mi nije čestitao na uspjehu cure za koji ja nisam znao, a rado bi se ponosio njome. – Pa odkad mi govorimo stvari samo jedan drugome?
U sebi sam rekao ‘Pa oduvijek.’, ali na glas, samo kulerski – ‘Imaš pravo.’ Taj dan kolegica me pitala kako sam i njoj sam se otvorio. Od tada više nismo jedan od onih parova. Sada smo kao vi.
Do pola
Ne znam zašto je opet kod mene. Ne znam kako da ovako razmišljam bez da ju prvo ševim. Ne znam kako da joj kažem da van kreveta ne razmišljam o njoj.
Nekima moram pričati i prepričavati da bi shvatili zašto dok njemu jedino trebam reći:
– Ne skida grudnjak dok se jebemo.
Njemu ne trebam govoriti da mi smeta taj manjak samopouzdanja. Ne trebam mu govoriti da toliko bi me više napalio ovo-sam-ja-uzmi-ili-ostavi stav nego ne znam kakve sise. Njemu ne trebam govoriti da ne skidanjem mi pokazuje previše. On shvaća da to je jednako kao da dok ju ja ševim joj govorim da samo do pola ga stavljam iako oboje znamo da ga do kraja nabijam i da to je sve što imam i ikad ću imati.
Čuvaš li odlomljene dijelove?
Ležim u krevetu obučen. Nemam snage za biti normalan i presvući se u pidžamu. Ovako kao da priznajem da sam izgubio.
Mislim da sa jedne strane treba snaga da se prizna poraz. No ta snaga je drugačija od one koja mi sada treba. Sada mi treba ona koja daje glas onom u tebi koji ti govori da će sve biti u redu.
Nitko nema snage, svi šutimo. Svi ćemo uskoro zaspati jer smo umorni. Svi si pogledima šaljemo misli. Svi smo pomislili da bar da se ne probudimo. Svi smo razočarani, svi smo jadni. Svi lagano, duboko dišemo. Svi sve usporavamo. Svi polako zatvaramo oči. Svi nećemo obrisati suze. Svi ćemo ujutro se probuditi bez da otvorimo oči. Svi ćemo biti sretni što si tu kraj nas da nam kažeš da će sve biti u redu.
Metar ljubavi
Kada me pita jesam li ok zapitam se hoću li pogriješiti kada ga ostavim za par dana. Na njegov rođendan.
Prevario me nije. Nisam ga uhvatila kad je taman htio. Ne izlazi van sa dečkima i mene ostavlja samu kući. Nije prestao da me mazi dok gledamo filmove. Ne prestane ni kad zaspim. Sa konferencija čak i mojim prijateljicama nosi suvenire.
Ja sam ta. Ja ne mogu više živjeti u strahu da će on mene da ostavi.
Kad bi samo mogla saznati koliko me voli. Koliko uopće znači to cvijeće koje mi pokloni, kaktuse koje zna da obožavam. Koliko to što me uvijek vodi na nova mjesta, otkriva mi svijet. To što godinama unaprijed radi planove sa mnom. To što ljudi govore da sa mnom nikad sretnije nije izgledao. Koliko znači to što zbog njega želim biti bolja u svemu što radim. Koliko što zbog njega i jesam. To sto uvijek sam prva. Koliko znači to što njegov savjet je uvijek bolji od onoga što sam ja htjela da uradim.
Odlučio sam da te volim
Volim te početke veze gdje svaki dodir, gdje svaki poljubac je odluka. Odluka da pobjediš strah za nevjerojatnu nagradu.
Volim kako sve dolazi spontano no mora proći kroz filter od 1000 pitanja prije nego što ipak postane djelo. Volim najviše one koji taj filter nemaju. Volim koliko su sretni. Volimo koliko se primjeti da su sretniji od svih nas. Volim tebe.
Take Me Home
Uvijek je tako kad uzmem neke droge. Kažem neke, ali zapravo uzimam samo jednu. Neke zvuči valjda više cool, a ja želim biti cool. Ne želim biti jebač, jer znam da to nekima znači biti cool. Meni biti cool, znači biti sretan radeći ono što ti je strast.
Moja strast je biti nevidljiv. Otići negdje i dane provesti sa ljudima koji me tek upoznaju. Malo im lagati o sebi. Ne da sam astronaut ili nagrađivan svime, hvaljen od svakoga već da radim samo ono što volim.
Doma je jedno od tih negdje, tamo sam nevidljiv. Tamo si ti i volim te na način koji obožavaš, tamo sam okružen sitnicama koje volim. Tamo je moja omiljena majica koju ja više ne nosim nego ti spavaš u njoj. Tamo slušamo svu muziku koju volimo na koju ne plešemo nego samo skačemo i pretvaramo se da znamo pjevati. Tamo je krevet koji miriše po tebi, tamo šutimo, tamo pričamo i najviše se smijemo.
Tamo pišem ove tekstove koje ti pročitaš i pitaš me gdje ja to želim otići.
Ghosts and stuff
– Sa kime ti pričaš? – očito je da je ova rečenica dio dužeg toka misli no jedina je bila na glas izrečena.
– Mislim sa nikim.
– Ni sa curom?
– Pa mislim pričamo, ali nije to takvo pričanje.
– A ako se oženite i ono, provedete cijeli život zajedno, hoće li ti bit žao što nisi otpočetka pričao sa njom o svemu?
– Možda nadoknadim sve do kraja tjedna.
To je jedna od prednosti kada znaš kad ćeš umrijeti.
Žuta je boja budnosti
– Zašto ne ideš spavati?
– Hoću.
– Pa ajde sad sa mnom.
– Ma hoću ovo dovršiti pa ću onda.
– Već spavaš.
– Ma samo razmišljam malo.
– Mhm
– Ti smeta muzika?
– Ne smeta mi muzika nego se trebaš odmoriti.
– Staviti ću na slušalice.
– Kao i obično, toliko glasno da kao da nisi. Ajde spavati.
– Pa rekla si da ti ne smeta.
– Ma ne smeta mi nego želim da se odmoriš.
– Ja ovo taman dovršim dok se ti spremiš za krevet.
– Ja sam već u krevetu, a ti si zadnjih 10minuta spavao ovako …
– Kad si me to slikala?
– Pa sad!
– Ozbiljno sam zaspao? Ajmo spavati.