Uvijek je tako kad uzmem neke droge. Kažem neke, ali zapravo uzimam samo jednu. Neke zvuči valjda više cool, a ja želim biti cool. Ne želim biti jebač, jer znam da to nekima znači biti cool. Meni biti cool, znači biti sretan radeći ono što ti je strast.

Moja strast je biti nevidljiv. Otići negdje i dane provesti sa ljudima koji me tek upoznaju. Malo im lagati o sebi. Ne da sam astronaut ili nagrađivan svime, hvaljen od svakoga već da radim samo ono što volim.

Doma je jedno od tih negdje, tamo sam nevidljiv. Tamo si ti i volim te na način koji obožavaš, tamo sam okružen sitnicama koje volim. Tamo je moja omiljena majica koju ja više ne nosim nego ti spavaš u njoj. Tamo slušamo svu muziku koju volimo na koju ne plešemo nego samo skačemo i pretvaramo se da znamo pjevati. Tamo je krevet koji miriše po tebi, tamo šutimo, tamo pričamo i najviše se smijemo.

Tamo pišem ove tekstove koje ti pročitaš i pitaš me gdje ja to želim otići.