Imaš tamne oči. Najtamnije od sviju u koje sam se istinski zagledala. Pališ me njima, a i strašiš. Samo kada Sunce je na vrhuncu mogu pratiti tvoj pogled iako misli ostaju nedokučive. Iza njih se skriva moć koja me može pretvoriti u curicu koja se boji riječ izustiti i ženu iza koje stoje salve neustrašive vojske.
Pitam se gdje si otpio tu moć, gdje u tvom životu je trenutak koji ti je otkrio tu tajnu.

Hoćeš li ikada me pogledom ukoriti što sam se previše približila, a nakon treptaja mi pokazati da si to želio svo ovo vrijeme? Jesi li jedan od onih koji je postavio zidove u nadi da će ih netko srušiti jer ti sam nemaš snage za to.
Bojim se da nisi. Bojim se da si ti jedan od onih o kojima legende se pričaju. Ratnici čija najveća snaga je u tome što su priznali svoje slabosti sami sebi i time ih iz zamki pretvorili u savršeno oružje.

TI nećeš smrću nestati iz mojeg života. Tebe će tvoja potraga odvesti od mene. Izmaknuti ćeš me iza sebe kao da sam malo dijete koje se našlo između dva lovca spremna na duel. No drugog lovca samo ti vidiš. Nama je ono samo obris ili osjećaj koji nas preplavi u najrjeđim trenucima. Tebi je jasno poput jednog od nas. Ono ti nije samo obris u daljini. To biće koje te sili da u trenu potrčiš ostavljući sve iza sebe. Mene.
No preboljeti ću te. Preboljeti ću te tako što ću te zamrziti. Tvoje bivše ljubavi su mi otkrile da to je jedini način da dopustim smiješku da se ponovno nastani na mojem licu.