Ajde nemoj

Ostavila sam ga jer sam uz njega osjećala kao puno gora osoba nego što jesam. Pa što ako se koji puta napijem da malo zaboravim na sve?
Ne možemo svi biti jebeno savršeni i rješavati probleme na zdrav način kao i ti. Nisi ni ti savršen, ali tako se ponašaš samo da me baciš u depresiju što pušim, pijem i ne zovem doma koliko bi trebala.

Ako sam što najviše mrzila je to kada si na tako jednostavan način objasnio probleme i dao mi rješenja. Kao da sam dovoljno snažna da to napravim i rješim. Nismo svi kao ti, nismo svi skulirani i ne možemo svi tako otvoreni biti. Sjebali su nas oni prije tebe. Tebe čak i nitko nije sjebao. Ma i je, ali ti si to rješio, ajde super.

Ne mogu ja to, ne mogu biti sa nekim boljim od sebe.

 

Klišeji su postali klišeji jer su istina.

Pijem pivo. Ne jer ga volim nego jer je alkohol. Ne pijem da zaboravim već pijem da se podsjetim kako je biti neodgovaran s obzirom da za nekoliko sati trebam biti na poslu, a očito ću tamo doći mamuran, ako ne i pijan. Zaboravio sam živjeti, biti sretan. Kao da se dogodilo preko noći. Sve je ovo trebalo biti privremeno. Sve je trebalo samo dok ne skupim dovoljno novca da krenem u neku avanturu, ali sa vremenom sam previše važnosti davao novcu kao dijelom tih avantura da mi se činilo kako nikako nemam dovoljno da stanem, krenem.
Za to vrijeme ljudi oko mene, sa doslovce ničime, doživjeli su najbolje dane i noći svojeg života. Ja sada imam i previše, ali i previše godina.

No, nikad nije kasno. Zato i sada pijem pivo i za par sati mamuran, ako ne i pijan – dajem otkaz. Avanture, dolazim.

Klišeji su postali klišeji jer su istina.