Samo jedan dan

– Gotovo je.
– Molim?! Zašto si prekinula?
– Kako znaš da sam ja?
– Da je on prekinuo bila bi ljuta, a ne tužna.
– Nisam tužna.
– Ok, nisi.
– Pa nisam!
– Što je napravio?
– Ništa.
– Nešto sigurno je.
– Nešto lijepo.
– Šta to nije dobro?
– Nije…
– …jer…
– Jer kako da budem hladna i kučka prema nekom tko mi radi lijepe stvari.

 

Sivo

– Vidim bijeli si dobila, baš kakav si oduvijek htjela.
– Kako ti znaš kakav sam željela?
– Jer sam te volio.
– Pa svi znaju da sam htjela bijeli.
– Pa onda što me pitaš kada svi znaju.
– Pa šta..
– E pa onda ja nisam svi, ja sam nitko?
– ….
– Ne možeš mi to reći. Ne možeš me ni odjebati.
– Ajde daj prestani.
– Rekao sam svima da jesam.
– Šta?
– Jako si lijepa, samo to, uživaj.

 

Samo nas dvoje

– Koje probleme misliš ovime rješiti?
– Jebote al’ je to dobro pitanje! Mislim pitao si me zašto se želim ubiti, ali na stvarno odličan način!
– …
– Jesi ti pametan?
– Bi to promjenilo nešto ovdje?
– Ajde nemoj…
– OK, jesam pametan sam.
– Poznaješ li nekog pametnijeg od sebe?
– Bolje prilagođenog da, pametnijeg ne.
– Pa ti i odlične odgovore daješ, ne samo pitanja. Sada mi i drago što sam se ovdje došao ubiti.
– Jesi ti pametan?
– Što ti misliš?
– Ajde sada ti nemoj…
– OK, pošteno. Jesam, i ja sam pametan.
– Pametni ljudi su pametniji od ovoga.
– Možda onda nisam pametan koliko mislim da jesam.
– Rijetki jesu.
– Imat ću sranja zbog ove scene, šta ne?
– Hoće li to biti velika promjena u tvom savršenom životu kojeg trenutno živiš?
– OK, pošteno.
– Jesmo gotovi ovdje?
– Za danas jesmo.
– Što sutra ista priča?
– Ma ne sutra, ali jednom sigurno.
– OK, pošteno.