Kako samo možeš

– Kako možeš svakim tekstom opisati nešto što mi se dogodilo, a nikom nikad nisam rekla?
– Postoji to neko mjesto koje imam u sebi. Prije sam mislio da je samo moje, da samo ja to imam, ali mislim je to nešto drugačije. Mislim da to mjesto gdje kada se zavučem mogu doći do vas. Ne do svih vas i svega već samo do vaših osjećaja, vaših misli. Ne znam čije su, za koga su, ali ih osjetim. Osjetim ih kao što ih vi osjećate ili ste ih osjećali, ali niste ih preboljeli. Ukradem vam ih na koji trenutak i riječima pretvorim u razgovor koji ste vi imali sami sa sobom. Bilo pod tušem, taman pred spavanje, dok ste gledali u njega, a niste ništa na glas rekli.
No tako taj razgovor postane dio mene, vaši osjećaji dio mojih misli. Teško je vas imati uz sebe svaki puta kada sam imam takve razgovore koje nikad ne izgovorim. Često pomislim da sam tužniji nego sam ikad bio. Mislim da možda nije istina, samo poznajem sebe više, a ja sam tužan.

 

Samo ljubav

– Misliš da žali za tobom?
– Ne.
– Misliš da te ikad stvarno voljela?
– Da ju sad pitaš rekla bi ti da ne.
– Opet dobar odgovor.
– Jebeš to što sam pametan.
– Nije to, nego ti nju kao da i danas još poznaješ.
– To je zato što sam se ja trudio da ju upoznam, a ona je mene samo voljela.

 

Darovi ljubavi

– Prije nego što odem reci mi ovo.
– Znaš da ću ti reći samo ono što želiš čuti.
– Šta? O čemu ti? Dobro, zaboravi. Ti i tvoje izjave.
– Volim te, i ne želim da odeš.
– To uopće nije što sam htjela čuti i ne zanima me to, zaboravi, idem.

….
– Jesi joj rekao da ju voliš?
– Kao i svaki puta do tad.
– To je bilo lijepo od tebe.
– To je najmanje što možeš napraviti za ljude koje si nekad volio.
– Misliš da će ikad saznati za nas?
– Mislim da joj nikad više neću biti bitan osim kada se pogleda u ogledalo i vidi tijelo koje sama ne voli, ali se sjeća da je netko još uvijek želi.

 

Jučer

– Jer nije bitno
– To sada sebi govoriš, a ne meni.
– Zašto je to bitno?
– Jer je bitno ako si ju prevario!
– Njoj je svejedno.
– Opet ti sebi.
– Ajde ne seri.
– Ajde ti reci jesi ili nisi.
– Jesam, i šta sad?
– Sada je gotovo.
– Kako to misliš?
– Mislim to tako da joj ti kažeš, ona te ostavi i ja ti nikad nedam da zaboraviš što si napravio i koga si izgubio.
– Ma njoj je svejedno.

 

To je gin tonik

– Sjedi malo.
– Reci.
– Ajde samo sjedi malo.

– Je ti znaš zasto ja pijem?
– Jer voliš?
– Jer tako najlakše zaboravim ovo sada i sjetim se što je bilo.
– Čega se to sjetiš?
– Nas. Tebe i mene.
– Sviđa mi se to.
– Volio bi da ne moram piti.
– Ja bi volio da se ne moraš prisjećati.
– Ti si kriv za to.
– Što pijemo?
– Ja pijem gin tonik. Ti si mrtav.

 

Samo jedan dan

– Gotovo je.
– Molim?! Zašto si prekinula?
– Kako znaš da sam ja?
– Da je on prekinuo bila bi ljuta, a ne tužna.
– Nisam tužna.
– Ok, nisi.
– Pa nisam!
– Što je napravio?
– Ništa.
– Nešto sigurno je.
– Nešto lijepo.
– Šta to nije dobro?
– Nije…
– …jer…
– Jer kako da budem hladna i kučka prema nekom tko mi radi lijepe stvari.

 

Sivo

– Vidim bijeli si dobila, baš kakav si oduvijek htjela.
– Kako ti znaš kakav sam željela?
– Jer sam te volio.
– Pa svi znaju da sam htjela bijeli.
– Pa onda što me pitaš kada svi znaju.
– Pa šta..
– E pa onda ja nisam svi, ja sam nitko?
– ….
– Ne možeš mi to reći. Ne možeš me ni odjebati.
– Ajde daj prestani.
– Rekao sam svima da jesam.
– Šta?
– Jako si lijepa, samo to, uživaj.

 

Samo nas dvoje

– Koje probleme misliš ovime rješiti?
– Jebote al’ je to dobro pitanje! Mislim pitao si me zašto se želim ubiti, ali na stvarno odličan način!
– …
– Jesi ti pametan?
– Bi to promjenilo nešto ovdje?
– Ajde nemoj…
– OK, jesam pametan sam.
– Poznaješ li nekog pametnijeg od sebe?
– Bolje prilagođenog da, pametnijeg ne.
– Pa ti i odlične odgovore daješ, ne samo pitanja. Sada mi i drago što sam se ovdje došao ubiti.
– Jesi ti pametan?
– Što ti misliš?
– Ajde sada ti nemoj…
– OK, pošteno. Jesam, i ja sam pametan.
– Pametni ljudi su pametniji od ovoga.
– Možda onda nisam pametan koliko mislim da jesam.
– Rijetki jesu.
– Imat ću sranja zbog ove scene, šta ne?
– Hoće li to biti velika promjena u tvom savršenom životu kojeg trenutno živiš?
– OK, pošteno.
– Jesmo gotovi ovdje?
– Za danas jesmo.
– Što sutra ista priča?
– Ma ne sutra, ali jednom sigurno.
– OK, pošteno.