-Kako je bolje ovako?
-Kako nije?
-Ajde objasni.
-Veze se trebaš osloboditi. Bivše spriječiti da ikad više te kontaktiraju.
-Zašto je to bitno?
-Vidiš moja teorija je da sa svakom osobom sa kojom si bio jednom, možeš biti opet. Pod uvjetom i taj uvjet je ključan. Morao si biti iskren u toj vezi, morao si biti ti. Jer ako jesi onda nema onog oslobođenja da možeš biti opet svoj kada izađeš iz veze. To je moj problem. Ja sam sa svakom bio iskren i svoj i zato me moraju mrziti. To je ujedno i moj poklon njima.
-Poklon?!
-Da, najbolji!
-Da te mrze?
-Koga ćeš lakše preboljeti, bivšeg kojeg mrziš ili onog koji ti je rekao oprosti na kraju? Onog kojeg si uhvatila u laži ili onog kojeg si ostavila i slomila?
-Ok, ima nešto u tome.
-Ima sve u tome. To je moj poklon svakoj bivšoj. Kad vidim da smo prošli točnu bez povratka, odlučim postati ono što mrze.
-Ti si bolestan.
-Moguće, al sam slobodan. Plus, Ispričaj ovo bilo kome, onome koji je bio iskren u vezi i onome koji je sve napravio samo da se svidi drugoj osobi i obje će se složiti.
-Moguće.
-Sigurno.
prevara
Beg for me
Bojim ga se. Znam kako to zvuči. Kako za svojeg partnera možeš to reći, a ne odmah objasniti da te se krivo ne shvati. Želim da me se tako shvati. Da ljudi znaju sa čime se i koliko on mora boriti.
Bojim ga se jer ne pije nit puši niti me vara.
Bojim se da on se ne suprostavlja tim svojim demonima već ih vodi. Bojim se da ih je naučio svoju volju. Bojim se da kada ga se slomi oni znaju preuzeti. Vidim to u svađama. Njegovim očima kao da prođe nečiji pogled. Osjetim kao da me njima prepustio. Oni nisu on. Nemilosrdni su. Ne daju mi da pogriješim. Ne daju mi ga ih prekinem. Daju mi samo ono što žele.
Želim da se slomi i ne dopusti njima da preuzmu. Želim da se nađe ispred mene i dok moju ruku uzima u svoju mi prizna da treba pomoć.
3, 2, 1, bivša!
Prvo, ne želim čuti ništa o tome kako mu ne bi trebala posjećivati profile. Ok.
A sad krenimo.
Živcira me kada ga vidim na slikama u odjeći koju nije imao dok smo mi bili zajedno. To je kupio za neku drugu kurvu. Ovu koju je zapratio. Ne, čekaj, zapratio je nekog tipa. Al neka kurva sigurno postoji. Ja sam postojala, ja sam bila ta kurva.
Drugo, ne želim čut zašto se ovdje oslovljavam kao njegova kurva kad sam sve samo ne to. Ok.
Mislim da je smršavio. Ne znam, ove slike su glupe. Jebem njega i te glupe slike. Zapravo jebem sebe u glavu spremajući se sat vremena za selfie koji želim da on stalkerski vidi. Je frajeri to rade? Je on to radi? Koji kurac ja ovo pitam kao on je neki posebni frajer. Je kurac. On je bio za kurac. Bio je dobar kurac i to je to. Ja sam bolja pička nego on kurac. Ajme šta ovo znači, šta ja radim.
Treće, želim čut njega.
Želim čut da sam ga povrijedila. Želim saznati da je patio. Želim čuti da mu je trebalo previše vremena. Želim čuti kako se na njemu vidjelo da je loše. Želim sve što sve želimo. Želim mu biti najbolja bivša. Ok.
You are just one
Ne znam kako će ovo završiti, ali znam da hoće. Već je previše rečeno, previše nije shvaćeno. Postati ću opet jedan, sljedeći koji će biti prošli. Posljednji biti je uloga u kojoj me ni jedna ne želi vidjeti. Preveliko sam ogledalo njihovog ponašanja da bi mogao ikada biti razmatran za tu ulogu. Ja sam sporedan. Što god one rekle, koliko god me stisle u zagrljajima, koliko god stenjale u pozama.
Moja uloga je davno određena i mogu ju jedino odbiti te ni ju zaigrati kada se pojavi nova prilika. Biti publika u mraku koja plješće kada treba, uzdahne kada je potrebno.
Sve češće mislim da ću odlučiti se za mrak. Promatrati i biti sretan. To mogu, biti sretan u mraku. Previše sam proveo vremena na toj strani da bi lagao ikome da ne mogu ovdje biti sretan.
Ostati ću tu. Samo da ovo završim. Ili ona, ali mislim da ću ja. Njoj će predugo trebati, a mrak me čeka.
A tide
Ne znam zašto sam mu rekla istinu. Inače to ne radim. Inače sam kulerica. Inače sam onu koju love. No sa njime imam osjećaj da me već ulovio. Ne, čekaj. Krivo sam to rekla. Nije me ulovio. Predala sam se. Bez uleta, bez nekog flexanja, samo pod njegovim pogledom ja sam došla pred njega i predala se.
Rekla sam mu da se u njega tako lako zaljubiti. To je ona istina koju sam mu rekla. Njemu se takve stvari govore. Njemu se ne govori da se si zaljubila u njega. Njemu to nije potrebno jer on zna da samo oni koji se zaljube u njega znaju koliko je to lagano.
Šta je ovo? Nervozna sam zbog činjenice koliko sam opuštena pred njime.
Koji kurac je taj osjećaj.
A sada se moram vratiti u stvarni svijet. Dečku. Kojeg sam očito prevarila iako sinoć nismo spavali zajedno. Zapravo jesmo, ali smo baš to – spavali. Ja u njegovoj majici koju mi je tako spremno dao kad sam ga tražila nešto u čemu mogu spavati. Znao je da lažem jer sam imala cijelu torbu sa sobom. Ne onu našu ogromnu žensku gdje bi bilo manje očito da sam lagala, nego baš onu putnu.
U toj majici, sa grudnjakom ispod i polutangicama. Sa mrežastim čarapama koje sam rekla da neću skinuti jer to bi bilo too much. Šta too much? Ležiš u njegovoj majici, njegovom krevetu, zagrljena, sa njegovim licem prislonjenim uz svoje i ovo bi bilo too much? Too much iako njegova ruka te mazi po nozi i ti ga osjećaš kao da ih niti nemaš i još te žuljaju već sada, a ujutro će još više?
Gdje ja samo nađem ovu logiku.
Logiku koju, kada me je htio poljubiti sam rekla da imam dečka na što se odmaknuo, a onda sam par sati kasnije bez da me uopće pitao sjela u njegov auto, ušla za njime u njegov apartman, zatražila majicu i ostatak znate.
Nisam samo prevarila dečka nego sam za njega uništena.
Kako ne bi bila kad ujutro kad sam se probudila u traženoj majici sam se tako poslušno zaljepila uz njega nakon što je rekao da sam mu predaleko. Nisam bila predaleko, rekao je to samo da me testira. Samo da testira koliko sam već njegova iako mu nisam dala ni da me u obraz poljubi.
Tuširanje kod njega nije pomoglo u mojem nastojanju da se pretvaram da ništa se nije dogodilo sinoć. Dok mojoj logici definitivno nije pomoglo što sam nakon pranja zubi stavila svoju četkicu u čašu kraj njegove, a ne nazad u neseser. Desetak minuta nakon ipak ju jesam prebacila kad me podsjetio da ću je inače zaboraviti.
Tek to što sam izašla samo omotana u ručnik pred njega je logici bilo poprilično teško pratiti. Iako sam mogla najnormalnije se obući u kupaoni – ne ne, zašto ne pred njime oblačiti gaćice i promatrati hoće li u bilo kojem trenutku mu pogled skočiti u nadi da vidi ono što jučer nisam mu dala da ima. Nije mu skočio. Što sam shvatila da me je još više predalo njemu, a mislila sam da će to biti moguće samo ako mu pogled skoči.
Zašto on zna što želim bolje nego ja. Zato jer ne misli na mene, nego misli na sebe. Sa stavom da jednako to želi da ja radim, ali ajmo to raditi zajedno. Ajmo dok su nam prsti isprepleteni, držimo se za ruke i volimo kako drugi ne razumiju.
Sada izlazimo iz apartmana. On na sebi ima izgužvanu majicu u kojoj sam ja spavala i miriše na mene. Kada sam ga pitala šta će stvarno obući tu majicu i nakon što je najnormalnije rekao da da i pitao me dal mi smeta – ja sam jednako normalno rekla da mi ne smeta. Opet test. Opet sam pala. Opet mi je pročitao misli. Naravno da nisam to rekla jednako normalno kao i on. Htjela sam iskulirati, ali on je znao da oblačanjem te majice me učinio svojom kako nitko do sada nije mogao ni sanjati.
Tako se to radi dečki. I vi muškarci isto poslušajte. Najbolje se zbari kad dopustiš da se tebe zbari. Znaš šta, i vi cure, a žene pogotovo isto urežite si ovo gdje god trebate da zapamtite.
Evo nas pred ljudima pred kojima smo jučer nestali i otišli u njegov apartman. Njima ne mogu objasniti da se zapravo ništa od onoga što oni misle da se sinoć dogodilo – se nije dogodilo. Ni da im pokažem snimku prošle noći ne bi uspjela objasniti. Ni ja ne vjerujem. Vjerujem, ali nevjerojatno je. On i ja, takva energija, ništa, a opet sve.
Ne znam, sada nas grli sve i pozdravlja jer mora ići, i dok moje ruke ima oko sebe šapuće mi da mu se javim, a ja ne znam.
Sigurno je možda
Ne znam. Upravu si. Ocito je gotovo.
Hladno mi je u stanu. Mislim da je do mene. Možda nije. Možda je do ovog perioda gdje smo prestali grijat jer kao vani je toplo, ali ovim kućama treba duže da se zagriju.
Možda me zbog toga boli glava. Možda zbog noćnih mora koje traju već mjesecima. Možda jer nisam jeo danas, a vani već počinje da pada mrak. Možda jer stres me jede iz dana u dan. Možda jer cijeli dan nisam progovorio ništa na glas. Možda jer zbog tlaka sam se onesvjestio. Možda jer sam satima povraćao nakon što sam dobio tvoju poruku. Možda jer cijeli dan se suzdržavam od vrištanja iz sveg glasa. Možda jer samo želim da netko me primjeti. Možda da ne pitaju me kako sam nego da vide da nisam dobro. Možda nikad neću više biti dobro. Možda su doktori u krivu. Možda ipak hoću. Možda ne želim. Možda želim ipak umrijeti.
Previše je to možda. Jedino sigurno je da te volim.
Samo ljubav
– Misliš da žali za tobom?
– Ne.
– Misliš da te ikad stvarno voljela?
– Da ju sad pitaš rekla bi ti da ne.
– Opet dobar odgovor.
– Jebeš to što sam pametan.
– Nije to, nego ti nju kao da i danas još poznaješ.
– To je zato što sam se ja trudio da ju upoznam, a ona je mene samo voljela.
Darovi ljubavi
– Prije nego što odem reci mi ovo.
– Znaš da ću ti reći samo ono što želiš čuti.
– Šta? O čemu ti? Dobro, zaboravi. Ti i tvoje izjave.
– Volim te, i ne želim da odeš.
– To uopće nije što sam htjela čuti i ne zanima me to, zaboravi, idem.
….
– Jesi joj rekao da ju voliš?
– Kao i svaki puta do tad.
– To je bilo lijepo od tebe.
– To je najmanje što možeš napraviti za ljude koje si nekad volio.
– Misliš da će ikad saznati za nas?
– Mislim da joj nikad više neću biti bitan osim kada se pogleda u ogledalo i vidi tijelo koje sama ne voli, ali se sjeća da je netko još uvijek želi.
Prvo ja, a tek onda on
Stojim ovdje već jedno 10ak minuta i jebem mu mater u sebi. I ovom u uberu koji me pita gdje ću usred noći. Šta te boli kurac. Idem mu stajati ispred zgrade, gledati u prozor i jebati mu mater kada vidim nju. Nije ona kriva. On je taj koji je šupak. Ona ne zna da je i meni govorio da me voli. Ne zna što mi je sve ispričao o životu koji nas čeka. Nije ona kriva što mu vjeruje i osjeća se nikad sigurnije nego kad leži kraj njega. On je taj šupak koji ju grli i ljubi. Sigurno joj i kuha svaki dan i ona njemu peče kolače. Predobra je za njega, prelijepa je za njega. I ja sam bila, ali sam ga voljela.
Upalite to jebeno svjetlo da vas vidim. Prestanite se jebati i upalite svjetlo da vas vidim kako ste sretni i zaljubljeni. Da vidim kako joj se gad smješka.
Kako samo može. Kako samo može biti sretniji od mene, a ja sam njega ostavila. Mater mu jebem.
Jučer
– Jer nije bitno
– To sada sebi govoriš, a ne meni.
– Zašto je to bitno?
– Jer je bitno ako si ju prevario!
– Njoj je svejedno.
– Opet ti sebi.
– Ajde ne seri.
– Ajde ti reci jesi ili nisi.
– Jesam, i šta sad?
– Sada je gotovo.
– Kako to misliš?
– Mislim to tako da joj ti kažeš, ona te ostavi i ja ti nikad nedam da zaboraviš što si napravio i koga si izgubio.
– Ma njoj je svejedno.