Ne znam kako će ovo završiti, ali znam da hoće. Već je previše rečeno, previše nije shvaćeno. Postati ću opet jedan, sljedeći koji će biti prošli. Posljednji biti je uloga u kojoj me ni jedna ne želi vidjeti. Preveliko sam ogledalo njihovog ponašanja da bi mogao ikada biti razmatran za tu ulogu. Ja sam sporedan. Što god one rekle, koliko god me stisle u zagrljajima, koliko god stenjale u pozama.
Moja uloga je davno određena i mogu ju jedino odbiti te ni ju zaigrati kada se pojavi nova prilika. Biti publika u mraku koja plješće kada treba, uzdahne kada je potrebno.

Sve češće mislim da ću odlučiti se za mrak. Promatrati i biti sretan. To mogu, biti sretan u mraku. Previše sam proveo vremena na toj strani da bi lagao ikome da ne mogu ovdje biti sretan.
Ostati ću tu. Samo da ovo završim. Ili ona, ali mislim da ću ja. Njoj će predugo trebati, a mrak me čeka.