Al baš svaki put

Svaki puta u mom životu dok primam odlične vijesti, koje otvaraju vrata, ostvaruju mi snove, život oko mene se ruši.
Pitam se je li to jer je potrebno srušiti ovo da bi napravio nešto novo i bolje, nešto što danas želim umjesto što sam želio.

 

To je gin tonik

– Sjedi malo.
– Reci.
– Ajde samo sjedi malo.

– Je ti znaš zasto ja pijem?
– Jer voliš?
– Jer tako najlakše zaboravim ovo sada i sjetim se što je bilo.
– Čega se to sjetiš?
– Nas. Tebe i mene.
– Sviđa mi se to.
– Volio bi da ne moram piti.
– Ja bi volio da se ne moraš prisjećati.
– Ti si kriv za to.
– Što pijemo?
– Ja pijem gin tonik. Ti si mrtav.