– Sjedi malo.
– Reci.
– Ajde samo sjedi malo.
…
– Je ti znaš zasto ja pijem?
– Jer voliš?
– Jer tako najlakše zaboravim ovo sada i sjetim se što je bilo.
– Čega se to sjetiš?
– Nas. Tebe i mene.
– Sviđa mi se to.
– Volio bi da ne moram piti.
– Ja bi volio da se ne moraš prisjećati.
– Ti si kriv za to.
– Što pijemo?
– Ja pijem gin tonik. Ti si mrtav.