Ima ulica u kojoj živim jednom godišnje. Nekad 2 dana, koji puta i 2 mjeseca. Mala jedna ulica. Jedna je iako ju parkiralište dijeli na dva djela, ali jedna je. Ako se prošetaš u vrijeme ručka možeš namirisati sve što je netko odlučio danas poslužiti. Mislim da je to jer je ljeto pa svi imaju otvorene prozore, zimi se mislim raduju toj toplini od kuhanja pa nitko joj neda da pobjegne.
Već vidiš da volim tu ulicu, da joj dajem neko značenje iako je to obična mala ulica. Čak i moja bivša cura u vrhuncu obožavanja svega u vezi mene nije ju vidjela kao bilo šta više nego običnu malu ulicu. Osim što je ona obožavala što je u toj ulici pas koji se voli maziti, ali ona je obožava bilo koju ulicu u kojoj ima pas koji se voli maziti.

Toliko joj dajem značenje da dok prolazim njom i netko tko nije susjed njom prolazi – ljut sam na njega! Kao da nema pravo tuda prolaziti, kao da svima nam smeta.

To sam mislio i za tebe. Da iako ti nisam prvi, da iako prijatelje brojiš u desecima, a poznanike u stotinama da te ja zaslužujem više od njih.

Ukratko, bio sam u krivu. Uživaj.