Vrišti za mene

Ležim u novom krevetu. Volio bi da se radi o nečijem krevetu, ali radi se o tome da sam kupio novi krevet. Već sam te razočarao s obzirom na naslov i prvu rečenicu. Očekivala si seks, jebanje, tvoju skrivenu fantaziju da spomenem. Onu koju nitko ne zna, a tebi ne prestaje ulaziti u misli svaki puta kada vidiš zgodnog frajera. Pomisliš hoće li on ju izvršiti baš onako kako si zamislila. Mora li uopće biti doslovno izvršena? Misliš da mora iako poanta fantazije je da izgubiš kontrolu tako da ako se doslovno događa, jesi li?

Ček. Tko ima kontrolu? Onaj koji dominira ili ona koja prijedogovorenom riječju kontrolira razinu dominacije?

Ti nemaš kontrolu. Ne želiš ju. Želiš skoro da ignoriram svoje uzdahe, a stenjanje još više. Želiš osjetiti da si po prvi puta sa nekim tko toliko dobro zna što radi da moraš uživati. Nije to pritisak. To je sloboda. Da budeš kurva. Ne odvratna, već najbolja, al odvratna.

Jebeni pogled želiš. Onaj pogled koji skoro pa te gleda s visoka dok ti se još treseš i dolaziš do daha. Nećeš dobit taj pogled.
Dobila si poljubac u čelo i šapnuo sam ti bravo kurvo na uho.

 

aura

Mrzim što krevet ne miriše na nju. Nije trebala ovdje prespavati. Nije pa zato nema njenog parfema, nema šampona i gela koji se uvuče u plahte da me danima proganja.
Sve miriše na moje. Ne želim to, želim njeno. Želim da mi smetaju njene stvari jer ih ima previše za 2 dana koje će provesti ovdje. Želim da me pita 40 pitanja o mjestu gdje ju vodim jer želi savršeno se uklopiti. Ne jer joj je to bitno nego jer želi meni pokazati da sam joj ja bitan. Kako ne shvaća, kako ne vidi da jedino bitno meni je da je tamo. Da joj mogu izmamiti smiješak pogledom il poljupcem u čelo.

Želim da sjedne na zadnji sic jer pun je auto prijatelja, ali žali što nije kraj mene da mi može ponuditi svoja bedra da ih diram po semaforima.

Ovo ‘diram po samaforima’, zvuči tako dobro. Zvuči tako sexy, zvuči kao teenagerska ljubav u tridesetima. Zvuči kao svaka naša vožnja, a godinama jedino što radimo je vozimo se negdje. Vozimo se do njenog kreveta, koji već predugo je naš. Vodimo se do mojeg stana, koji svojim ključem već predugo ona otključava.

Ulazimo si u živote svakih nekoliko tjedana i uništimo si dane. Da ne spominjem noći. Uništimo si prijateljstva za koja smo mislili da su bitnija od svega. Jesu li. Jesu li kad ove osjećaje ne mogu izazvati. Jesu. Teško je biti zahvalan bez razloga. Teško je voljeti ako te nikad nisu povrijedili. Teško da ćemo mi uspjeti. Teško da nećemo imati djecu iako smo oboje ih lagano prekrižili. Teško se sve čini, a tako lagano je kad sam uz nju. Teško ću najebati ako se želi javiti drugome. Teško ću si objasniti da ona nije bila mi suđena. Teško.

 

Sljedeći

To je ono što nas razlikuje. Ti koja se nadaš i ja koji znam. Nisam pametniji. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

Da sam provod. Da sam jedinstven tu noć bio, taj mjesec, tih par godina. Samo su prestale da me vole. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

Previše sam bio. Davao sebe i onda tražio njih. Nije bio u meni problem. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

Sada bi se drugom smijale. Sada bi one nešto bolje. Bilo je najbolje.
Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

 

Njegova stvarnost

Gola sam. Ne znam ni zašto sam gola. Želim biti gola. Želim da me gleda. Želim da uživa kakva sam pička. Želim da vidi da zajedno uživamo u tim pogledima. Moje oči, njegove oči, moje dupe, to je naš ljubavni trokut. Znala sam odavno da čovjek voli dupe više nego stvarnost. Želim, jebemu, al želim da moje dupe bude njegova stvarnost.

Puno ja toga želim, al zapravo samo njega. Sve u vezi njega. To je ono puno.

 

Suha krv

Znači kroasani. Što su oni? Jesu peciva, jesu kolač, jesu ti bolji prazni il punjeni?
Ona je svoj taman zagrizla. Već neki treći put.

-Šta je?

I ja joj nisam znao šta reći. Odakle da uopće krenem? Od njenih usana koje ne želim da se ikada odvajaju od mojih? Od toga da sam hipnotizirano gledao liske tog nepeciva na opet tim usnama? Od toga da te liske sa usana jezikom nespretno uhvati? Da neke padnu na samo jednu od mojih majica koju redovito nosi.

 

Kada?

Promjenio sam se. Sada je tu boca vode gdje bi inače bila čaša alkohola sa onom velikom kockom leda. Kako su jebene te velike kocke.

Sada ne sjedim ovdje i pišem o osjećajima koje sam osjećao i racionalizirao. Sada pišem sa osjećam od neku večer. Sada još uvijek osjećam taj poljubac i tvoje tijelo pod mojim rukama. Sada bi ponovio taj poljubac. Sada bi da traje satima. Sada bi sve. Sada bi tebe.

Sada te nemam. Sada ne znam gdje si. Sada ne znam maštaš li o meni kao ja o tebi. Sada je prošlo već 2 dana odkad sam odlučio osloboditi posljednjeg demona. Sada on koji me nagovarao da te poljubim sjedi na litici i smiješka se. Sada je gdje je htio biti već godinama. Sada sam ja gdje je htio da budem. Sada sa ovim mislima sjedim u sobi u kojoj bi i ti trebala biti. Sada bi bila gola da si ovdje. Sada bi se smiješkala dok bi se izležavali. Sada bi prebacila jednu nogu preko moje kao da me tijelom grliš. Sada bi me to još više zaljubilo u tebe. Sada bi to. Sada bi tebe.

 

Možda sutra

Da si bar tu. Samo osjetim da si mi blizu. Ne bi te ni budio da spavaš. Samo bi sjeo na rub kreveta i bio sretan. Udahnuo bi vjerojatno svega par puta u nekoliko minuta jer sama pomisao na tebe mi zaustavlja dah, a tvoja pojava ga čini nepotrebnim. Otišao bi do kuhinje uzeti vode da stavim ti kraj kreveta jer vidim da nemaš. Još uvijek te ne bi dotaknuo. Možda bi si rekao da te ne probudim, ali istina je zbog straha da te možda umišljam. To bi značilo da sam umislio najljepše poljupce, preslatke poglede i savršen osjećaj da me toliko voliš.
Otišao bi u kupaonu, tamo pod tušem se prisjećao kako smo se nedavno ljubili u toj istoj kadi i opet jedva da bi udahnuo. U zamagljenom ogledalu prisjećao bi se zajedničkog skidanja šminke i koliko sam uživao u tom trenutku. Najslađa si, savršena.
Mislim da bi tek sada skupio hrabrosti da ti se uvučem i zagrlim te. Zadržanog daha zbog onog istog straha odahnuo bi tek kada bi osjetio da uzimaš moju ruku u svoju i još više se stišćeš uz mene iako bliže ti ne mogu doći.
Potpuno sretan, potpuno tvoj zaspao bi kao prvu noć kada tako mi uzela ruku i jednako se stisnula uz mene.

 

Ja ću prvi

Ajmo se zaljubiti! Boli nas kurac.

Jedno od nas će biti povrijeđeno najgore do sada. Jedno će otići sa osjećajem ili krivnje ili olakšanja ili oboje. Jedno od nas će čuvati naše whatsapp dopisivanje. Jedno od nas će požaliti zajedničku tetovažu. Jedno će o drugom šutjeti drugima. Jedno će sve naše sitnice po stanu sakupiti i baciti. Jedno će cijeniti dane poklone i dalje ih kao najdraže opisivati. Jedno će donirati hoodicu koja nije bila poklon, al je preuzeta u korištenju. Jedno nikad neće prežaliti ružne riječi. Jedno će pod tušem još predugo smišljati sretanja i imaginarna odbrusivanja. Jedno sam ja. Jedno si ti.

Ajmo se zaljubiti. Jednog će boljeti kurac. Jednog će boljeti srce.

 

A tide

Ne znam zašto sam mu rekla istinu. Inače to ne radim. Inače sam kulerica. Inače sam onu koju love. No sa njime imam osjećaj da me već ulovio. Ne, čekaj. Krivo sam to rekla. Nije me ulovio. Predala sam se. Bez uleta, bez nekog flexanja, samo pod njegovim pogledom ja sam došla pred njega i predala se.

Rekla sam mu da se u njega tako lako zaljubiti. To je ona istina koju sam mu rekla. Njemu se takve stvari govore. Njemu se ne govori da se si zaljubila u njega. Njemu to nije potrebno jer on zna da samo oni koji se zaljube u njega znaju koliko je to lagano.

Šta je ovo? Nervozna sam zbog činjenice koliko sam opuštena pred njime.
Koji kurac je taj osjećaj.

A sada se moram vratiti u stvarni svijet. Dečku. Kojeg sam očito prevarila iako sinoć nismo spavali zajedno. Zapravo jesmo, ali smo baš to – spavali. Ja u njegovoj majici koju mi je tako spremno dao kad sam ga tražila nešto u čemu mogu spavati. Znao je da lažem jer sam imala cijelu torbu sa sobom. Ne onu našu ogromnu žensku gdje bi bilo manje očito da sam lagala, nego baš onu putnu.

U toj majici, sa grudnjakom ispod i polutangicama. Sa mrežastim čarapama koje sam rekla da neću skinuti jer to bi bilo too much. Šta too much? Ležiš u njegovoj majici, njegovom krevetu, zagrljena, sa njegovim licem prislonjenim uz svoje i ovo bi bilo too much? Too much iako njegova ruka te mazi po nozi i ti ga osjećaš kao da ih niti nemaš i još te žuljaju već sada, a ujutro će još više?
Gdje ja samo nađem ovu logiku.

Logiku koju, kada me je htio poljubiti sam rekla da imam dečka na što se odmaknuo, a onda sam par sati kasnije bez da me uopće pitao sjela u njegov auto, ušla za njime u njegov apartman, zatražila majicu i ostatak znate.

Nisam samo prevarila dečka nego sam za njega uništena.

Kako ne bi bila kad ujutro kad sam se probudila u traženoj majici sam se tako poslušno zaljepila uz njega nakon što je rekao da sam mu predaleko. Nisam bila predaleko, rekao je to samo da me testira. Samo da testira koliko sam već njegova iako mu nisam dala ni da me u obraz poljubi.

Tuširanje kod njega nije pomoglo u mojem nastojanju da se pretvaram da ništa se nije dogodilo sinoć. Dok mojoj logici definitivno nije pomoglo što sam nakon pranja zubi stavila svoju četkicu u čašu kraj njegove, a ne nazad u neseser. Desetak minuta nakon ipak ju jesam prebacila kad me podsjetio da ću je inače zaboraviti.
Tek to što sam izašla samo omotana u ručnik pred njega je logici bilo poprilično teško pratiti. Iako sam mogla najnormalnije se obući u kupaoni – ne ne, zašto ne pred njime oblačiti gaćice i promatrati hoće li u bilo kojem trenutku mu pogled skočiti u nadi da vidi ono što jučer nisam mu dala da ima. Nije mu skočio. Što sam shvatila da me je još više predalo njemu, a mislila sam da će to biti moguće samo ako mu pogled skoči.

Zašto on zna što želim bolje nego ja. Zato jer ne misli na mene, nego misli na sebe. Sa stavom da jednako to želi da ja radim, ali ajmo to raditi zajedno. Ajmo dok su nam prsti isprepleteni, držimo se za ruke i volimo kako drugi ne razumiju.

Sada izlazimo iz apartmana. On na sebi ima izgužvanu majicu u kojoj sam ja spavala i miriše na mene. Kada sam ga pitala šta će stvarno obući tu majicu i nakon što je najnormalnije rekao da da i pitao me dal mi smeta – ja sam jednako normalno rekla da mi ne smeta. Opet test. Opet sam pala. Opet mi je pročitao misli. Naravno da nisam to rekla jednako normalno kao i on. Htjela sam iskulirati, ali on je znao da oblačanjem te majice me učinio svojom kako nitko do sada nije mogao ni sanjati.

Tako se to radi dečki. I vi muškarci isto poslušajte. Najbolje se zbari kad dopustiš da se tebe zbari. Znaš šta, i vi cure, a žene pogotovo isto urežite si ovo gdje god trebate da zapamtite.

Evo nas pred ljudima pred kojima smo jučer nestali i otišli u njegov apartman. Njima ne mogu objasniti da se zapravo ništa od onoga što oni misle da se sinoć dogodilo – se nije dogodilo. Ni da im pokažem snimku prošle noći ne bi uspjela objasniti. Ni ja ne vjerujem. Vjerujem, ali nevjerojatno je. On i ja, takva energija, ništa, a opet sve.

Ne znam, sada nas grli sve i pozdravlja jer mora ići, i dok moje ruke ima oko sebe šapuće mi da mu se javim, a ja ne znam.

 

For you

“For a long time I felt like I was broken.”

Čuo sam to negdje. U nekoj seriji, filmu, monologu, negdje. Prošla me jeza, onaj strah koji tako rijetko osjetim me preuzeo. To je istina. To sam ja. Vidi se na meni izdaleka da sam toliko puta izlomljen. Zabavan, al prolazan. Uvjerili su me u to.

Onda si ti odlučila mi postati netko tko me želi kraj sebe bez te maske koja sam i sam postao. Nisam ti vjerovao. Naši prvi razgvori su bili bezrazložne rasprave koje možeš imati sa bilo kime, ali ja nikad nisam imao sa nikime.
Smijala si mi se, što si drugo mogla kada sam se skrivao od tebe. Bila si strpljiva, bila si pametnija. Imam osjećaj da ćeš to uvijek biti. Oboje.

Kada sam odlučio otkriti se, skinuti rukavicu, ti si gledajući me u oči uzela me za ruku i čekala da se još otkrijem. Ogolio sam prsa, na njih si naslonila glavu. Ostalo si sama odlučila maknuti sa mene jer znala si da i sam to želim.

Strah. Ovaj puta novi. Novootkriveni. Da nisi stvarna. Da si oženjena. Da tražiš muškarce i poigravaš se sa njima. Da nisi iz Zagreba. Da nisi iz Hrvatske. Da ni kontinent ne djelimo.
Bilo je kasno, već sam se počeo lomiti. Ovoga puta nepovratno.

Odlučio sam priznati sam sebi da sam se zaljubio. Ako sam išta, to sam iskren prema sam sebi. Očito postoji grijeh kojeg nisam svjestan, ali moram za njega platiti. To si ti. Tinder match koji me natjera da se zaljubim u njega i onda me razlomi da više nikad pohvatati se neću.
Prihvatio sam to. Nisam na površini, ali duboko u sebi jesam. Ne postojiš ti. Ne postoji ta žena koja sa takvom lakoćom je savršena za mene. Za nekog drugog to je moguće, ali ne za mene.

Da je to istina, to bi moralo značiti da se i ona zaljubila, da je vidjela što sam postao svaki puta kada su me razlomili. Vidjela smisao iza tih djelova kojima sam nadopunio sebe da nadomjestim ono što su mi oduzeli. Osjetila da svaki moj grijeh krije očajnički pokušaj da ispravim nepravdu.
Shvatila da suze kada bi potekle su bile krinka za ono što sam postajao dok su one tekle.

Danas sam to što jesam, hibrid. No taj hibrid je tvoj muškarac. Tebe naziva svojom ženom. Tebe naziva maštarijom koju nikad nije imao jer o savršenstvu se ne mašta već se samo o realnosti razmišlja.