-Kako je bolje ovako?
-Kako nije?
-Ajde objasni.
-Veze se trebaš osloboditi. Bivše spriječiti da ikad više te kontaktiraju.
-Zašto je to bitno?
-Vidiš moja teorija je da sa svakom osobom sa kojom si bio jednom, možeš biti opet. Pod uvjetom i taj uvjet je ključan. Morao si biti iskren u toj vezi, morao si biti ti. Jer ako jesi onda nema onog oslobođenja da možeš biti opet svoj kada izađeš iz veze. To je moj problem. Ja sam sa svakom bio iskren i svoj i zato me moraju mrziti. To je ujedno i moj poklon njima.
-Poklon?!
-Da, najbolji!
-Da te mrze?
-Koga ćeš lakše preboljeti, bivšeg kojeg mrziš ili onog koji ti je rekao oprosti na kraju? Onog kojeg si uhvatila u laži ili onog kojeg si ostavila i slomila?
-Ok, ima nešto u tome.
-Ima sve u tome. To je moj poklon svakoj bivšoj. Kad vidim da smo prošli točnu bez povratka, odlučim postati ono što mrze.
-Ti si bolestan.
-Moguće, al sam slobodan. Plus, Ispričaj ovo bilo kome, onome koji je bio iskren u vezi i onome koji je sve napravio samo da se svidi drugoj osobi i obje će se složiti.
-Moguće.
-Sigurno.
ljubav
Al neću
-Trebao bi joj reći to.
-Osobi koju sam volio, koja mene više ne voli, da ju još uvijek volim?
-Možda i ona tebe još uvijek voli.
-Ne.
-Al to nema logike. Znači ako ti nju još uvijek voliš i ne želiš joj to priznati zašto i ona ne bi i tebe voljela i isto odbijala ti priznati?
-Čak i da je to istina..
-Kako misliš ‘čak’?!
-Čak i da je to istina, ja ne želim biti sa njom.
-Molim? Ovdje logika je još bolja. Ti kao ne želiš biti sa osobom koju voliš?
-Da.
-Ajde nemoj..
-Ajde ti meni odgovori ovo.
-Ajde.
-Si ti ikad birao u koga ćeš se zaljubiti?
-Ok, kužim.
-Znači da ili ne?
-Ne, al kužim što hoćeš reći.
-Sada to nije važno. Jer sada je kasno što kužiš. Sada ćeš čuti što kužiš. Sada ćeš čuti koliko me boli što volim nekoga tko je volio mene. Sada ćeš požaliti što si pokrenuo ovu temu jer mislio si da sam običan šupak koji logikom se kurči. Sada ćeš vidjeti da ne kurčim se ničime jer ništa više nemam. Sada me gledaj dok mi glas puca, dok mi se oči pune suzama i jedino što me budi svaki dan je bol. Da osoba koju volim nije kraj mene. Nemam teka, nemam dana kada na nju ne pomislim, nema lijepog trenutka koji sa njom ne želim podjeliti, lošeg u kojem ju ne želim kraj sebe. Toliko ništa nemam da dok me sve razdire bi radije ja nju zagrlio nego dopustio da ona osjeti da mene mora tješiti.
-Oprosti.
-E to bi joj trebao reći, oprosti, a ne da ju volim.
Mala stvar; Sitnica
-Jebote, ovo je nešto najtužnije što sam čuo.
-A nije baš.
-Ne ne, kužim da ima djece bez roditelja i ubijanja u svijetu, al ovo tvoje je baaš tužno.
-Ne znam, meni se samo čini nedostižno. Nije sad tužno.
-Sad je još tužnije.
-OK, sad me ubijaš u pojam.
-Ne ne, al moraš znat koliko to što si mi ispričao kao želju je takva glupost. I ne mislim da si ti glup niti da je to glupo. Nego to je tako ništa, ti želiš doživjeti minimum. Ali ne želiš, ti misliš da je taj minimum nedostižan. To je tužno, ne ti!
-A malo sam i ja.
-Ok ok, fakat jesi, al to će te proć. Al ovo drugo, šta se desilo?
-Mislim da sam odustao.
-Od dejtanja?
-Od te vrste sreće.
-Vidiš zbog ovakvih izjava se bojim za tebe.
-Ma nisam tako..
-Znam kako si mislio, ali moraš shvatiti ovo. Ja ne razmišljam tako. Svi mi ne razmišljamo tako. Ne provodimo vrijeme razdvajajući sreću na vrste. Ne znamo to. Shvatimo kada nam ti pokažeš, ali ne možemo mi sami tamo doći. Toga se bojim. Da jednog dana mi nećeš htjeti pokazati gdje si i ja te neću moći pronaći.
-Tu sam ja uvijek.
-Jesi, al znam da postoji ta nevidljiva crta koji mi ne znamo preći. Ti si tamo često. Vratiš nam se, ali šta ako se jednom ne vratiš.
-Kako znaš da tamo odlazim?
-Nisam znao. Kad sam tvoja pitanja počeo postavljati drugima sam shvatio da nisam samo ja koji ne zna za to mjesto. Nitko ne zna. Nitko koga ja znam barem.
-Oprosti.
-Ne radi to.
-Sad bi opet htio reći oprosti.
-Sad smiješ.
-Oprosti.
-U redu je. U redu je sve dok se vraćaš.
-Hvala ti.
-Ok je.
-Nije, ovo nije meni mala stvar. Ja ovo stvarno cijenim.
-Znam, zato je tako lako ti biti prijatelj. Ti stvarno cijeniš male stvari.
-Sitnice.
-Tako je, sitnice.
Jedina
Razgovor nije prestajao. Spontano smo i prema njegovom stanu krenuli. Znala sam da me tamo čeka naš prvi poljubac, ali nisam bila nervozna. Kao da smo se već poljubili i kada taj trenutak dođe biti će kao da ga samo ponavljamo. To je razlog zašto iako znam da nije dobar za mene želim ga osjetiti. Jer znam da će biti dobro.
Nikad to nisam mogla znati, a sa njime samo tako sigurna. Ovo je filmski, ovo su oni trenuci zbog kojih ću ga kasnije mrziti, a još kasnije opet voljeti jer mi ih je pružio. Najgore bi bilo ovako mlada se zaljubiti u njega. Ovako neiživljena imati u sebi želju da on leži kraj mene svaku večer. To nije za nas mlade, za nas su izlasci, pića, neispavanost, pogreške…da, pogreške. On je jedna od njih. On je jedna od onih za koju ću svima reći da ne žalim, ali ne znam.
Vi mi recite. Što da mislim o čovjeku koji zna da je samo termin u životima svojih bivših? Što da mislim o čovjeku koji me je inspirirao na najveće i zbog kojeg nikad nisam bila sretnija? O čovjeku koji je rekao sve prave stvari, a ja njemu svoju najveću tajnu?
Ne brinu me ni gole slike moje koje ima. Takav čovjek ih ni ne treba. To me zapravo i smeta, što znam da ih ne treba, ali to je moje. Brine me sljedeća, brine da će biti bolja od mene jer to će da boli. Brine me da će nju bolje da voli, više, i sa manje riječi. Brine me da će ona više da mu se otvori i da će ona da osjeti više njegovu ljubav. Brine me da će ona da bude sretnija nego što sam ja bila. Brine me to da je možda bio u pravu. Brine me da savršeno mi ne postane dosadno. Brine me da sva ova briga znači da ga još volim. Brine me da ove riječi koje čitaš mogu biti tvoje. Brine me da nisam jedina.
Beg for me
Bojim ga se. Znam kako to zvuči. Kako za svojeg partnera možeš to reći, a ne odmah objasniti da te se krivo ne shvati. Želim da me se tako shvati. Da ljudi znaju sa čime se i koliko on mora boriti.
Bojim ga se jer ne pije nit puši niti me vara.
Bojim se da on se ne suprostavlja tim svojim demonima već ih vodi. Bojim se da ih je naučio svoju volju. Bojim se da kada ga se slomi oni znaju preuzeti. Vidim to u svađama. Njegovim očima kao da prođe nečiji pogled. Osjetim kao da me njima prepustio. Oni nisu on. Nemilosrdni su. Ne daju mi da pogriješim. Ne daju mi ga ih prekinem. Daju mi samo ono što žele.
Želim da se slomi i ne dopusti njima da preuzmu. Želim da se nađe ispred mene i dok moju ruku uzima u svoju mi prizna da treba pomoć.
Vrišti za mene
Ležim u novom krevetu. Volio bi da se radi o nečijem krevetu, ali radi se o tome da sam kupio novi krevet. Već sam te razočarao s obzirom na naslov i prvu rečenicu. Očekivala si seks, jebanje, tvoju skrivenu fantaziju da spomenem. Onu koju nitko ne zna, a tebi ne prestaje ulaziti u misli svaki puta kada vidiš zgodnog frajera. Pomisliš hoće li on ju izvršiti baš onako kako si zamislila. Mora li uopće biti doslovno izvršena? Misliš da mora iako poanta fantazije je da izgubiš kontrolu tako da ako se doslovno događa, jesi li?
Ček. Tko ima kontrolu? Onaj koji dominira ili ona koja prijedogovorenom riječju kontrolira razinu dominacije?
Ti nemaš kontrolu. Ne želiš ju. Želiš skoro da ignoriram svoje uzdahe, a stenjanje još više. Želiš osjetiti da si po prvi puta sa nekim tko toliko dobro zna što radi da moraš uživati. Nije to pritisak. To je sloboda. Da budeš kurva. Ne odvratna, već najbolja, al odvratna.
Jebeni pogled želiš. Onaj pogled koji skoro pa te gleda s visoka dok ti se još treseš i dolaziš do daha. Nećeš dobit taj pogled.
Dobila si poljubac u čelo i šapnuo sam ti bravo kurvo na uho.
aura
Mrzim što krevet ne miriše na nju. Nije trebala ovdje prespavati. Nije pa zato nema njenog parfema, nema šampona i gela koji se uvuče u plahte da me danima proganja.
Sve miriše na moje. Ne želim to, želim njeno. Želim da mi smetaju njene stvari jer ih ima previše za 2 dana koje će provesti ovdje. Želim da me pita 40 pitanja o mjestu gdje ju vodim jer želi savršeno se uklopiti. Ne jer joj je to bitno nego jer želi meni pokazati da sam joj ja bitan. Kako ne shvaća, kako ne vidi da jedino bitno meni je da je tamo. Da joj mogu izmamiti smiješak pogledom il poljupcem u čelo.
Želim da sjedne na zadnji sic jer pun je auto prijatelja, ali žali što nije kraj mene da mi može ponuditi svoja bedra da ih diram po semaforima.
Ovo ‘diram po samaforima’, zvuči tako dobro. Zvuči tako sexy, zvuči kao teenagerska ljubav u tridesetima. Zvuči kao svaka naša vožnja, a godinama jedino što radimo je vozimo se negdje. Vozimo se do njenog kreveta, koji već predugo je naš. Vodimo se do mojeg stana, koji svojim ključem već predugo ona otključava.
Ulazimo si u živote svakih nekoliko tjedana i uništimo si dane. Da ne spominjem noći. Uništimo si prijateljstva za koja smo mislili da su bitnija od svega. Jesu li. Jesu li kad ove osjećaje ne mogu izazvati. Jesu. Teško je biti zahvalan bez razloga. Teško je voljeti ako te nikad nisu povrijedili. Teško da ćemo mi uspjeti. Teško da nećemo imati djecu iako smo oboje ih lagano prekrižili. Teško se sve čini, a tako lagano je kad sam uz nju. Teško ću najebati ako se želi javiti drugome. Teško ću si objasniti da ona nije bila mi suđena. Teško.
Sljedeći
To je ono što nas razlikuje. Ti koja se nadaš i ja koji znam. Nisam pametniji. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.
Da sam provod. Da sam jedinstven tu noć bio, taj mjesec, tih par godina. Samo su prestale da me vole. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.
Previše sam bio. Davao sebe i onda tražio njih. Nije bio u meni problem. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.
Sada bi se drugom smijale. Sada bi one nešto bolje. Bilo je najbolje.
Rekle su mi. Svaka. Svaki put.
Njegova stvarnost
Gola sam. Ne znam ni zašto sam gola. Želim biti gola. Želim da me gleda. Želim da uživa kakva sam pička. Želim da vidi da zajedno uživamo u tim pogledima. Moje oči, njegove oči, moje dupe, to je naš ljubavni trokut. Znala sam odavno da čovjek voli dupe više nego stvarnost. Želim, jebemu, al želim da moje dupe bude njegova stvarnost.
Puno ja toga želim, al zapravo samo njega. Sve u vezi njega. To je ono puno.
Suha krv
Znači kroasani. Što su oni? Jesu peciva, jesu kolač, jesu ti bolji prazni il punjeni?
Ona je svoj taman zagrizla. Već neki treći put.
-Šta je?
I ja joj nisam znao šta reći. Odakle da uopće krenem? Od njenih usana koje ne želim da se ikada odvajaju od mojih? Od toga da sam hipnotizirano gledao liske tog nepeciva na opet tim usnama? Od toga da te liske sa usana jezikom nespretno uhvati? Da neke padnu na samo jednu od mojih majica koju redovito nosi.