Da si bar tu. Samo osjetim da si mi blizu. Ne bi te ni budio da spavaš. Samo bi sjeo na rub kreveta i bio sretan. Udahnuo bi vjerojatno svega par puta u nekoliko minuta jer sama pomisao na tebe mi zaustavlja dah, a tvoja pojava ga čini nepotrebnim. Otišao bi do kuhinje uzeti vode da stavim ti kraj kreveta jer vidim da nemaš. Još uvijek te ne bi dotaknuo. Možda bi si rekao da te ne probudim, ali istina je zbog straha da te možda umišljam. To bi značilo da sam umislio najljepše poljupce, preslatke poglede i savršen osjećaj da me toliko voliš.
Otišao bi u kupaonu, tamo pod tušem se prisjećao kako smo se nedavno ljubili u toj istoj kadi i opet jedva da bi udahnuo. U zamagljenom ogledalu prisjećao bi se zajedničkog skidanja šminke i koliko sam uživao u tom trenutku. Najslađa si, savršena.
Mislim da bi tek sada skupio hrabrosti da ti se uvučem i zagrlim te. Zadržanog daha zbog onog istog straha odahnuo bi tek kada bi osjetio da uzimaš moju ruku u svoju i još više se stišćeš uz mene iako bliže ti ne mogu doći.
Potpuno sretan, potpuno tvoj zaspao bi kao prvu noć kada tako mi uzela ruku i jednako se stisnula uz mene.