aura

Mrzim što krevet ne miriše na nju. Nije trebala ovdje prespavati. Nije pa zato nema njenog parfema, nema šampona i gela koji se uvuče u plahte da me danima proganja.
Sve miriše na moje. Ne želim to, želim njeno. Želim da mi smetaju njene stvari jer ih ima previše za 2 dana koje će provesti ovdje. Želim da me pita 40 pitanja o mjestu gdje ju vodim jer želi savršeno se uklopiti. Ne jer joj je to bitno nego jer želi meni pokazati da sam joj ja bitan. Kako ne shvaća, kako ne vidi da jedino bitno meni je da je tamo. Da joj mogu izmamiti smiješak pogledom il poljupcem u čelo.

Želim da sjedne na zadnji sic jer pun je auto prijatelja, ali žali što nije kraj mene da mi može ponuditi svoja bedra da ih diram po semaforima.

Ovo ‘diram po samaforima’, zvuči tako dobro. Zvuči tako sexy, zvuči kao teenagerska ljubav u tridesetima. Zvuči kao svaka naša vožnja, a godinama jedino što radimo je vozimo se negdje. Vozimo se do njenog kreveta, koji već predugo je naš. Vodimo se do mojeg stana, koji svojim ključem već predugo ona otključava.

Ulazimo si u živote svakih nekoliko tjedana i uništimo si dane. Da ne spominjem noći. Uništimo si prijateljstva za koja smo mislili da su bitnija od svega. Jesu li. Jesu li kad ove osjećaje ne mogu izazvati. Jesu. Teško je biti zahvalan bez razloga. Teško je voljeti ako te nikad nisu povrijedili. Teško da ćemo mi uspjeti. Teško da nećemo imati djecu iako smo oboje ih lagano prekrižili. Teško se sve čini, a tako lagano je kad sam uz nju. Teško ću najebati ako se želi javiti drugome. Teško ću si objasniti da ona nije bila mi suđena. Teško.

 

Sljedeći

To je ono što nas razlikuje. Ti koja se nadaš i ja koji znam. Nisam pametniji. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

Da sam provod. Da sam jedinstven tu noć bio, taj mjesec, tih par godina. Samo su prestale da me vole. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

Previše sam bio. Davao sebe i onda tražio njih. Nije bio u meni problem. Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

Sada bi se drugom smijale. Sada bi one nešto bolje. Bilo je najbolje.
Rekle su mi. Svaka. Svaki put.

 

Njegova stvarnost

Gola sam. Ne znam ni zašto sam gola. Želim biti gola. Želim da me gleda. Želim da uživa kakva sam pička. Želim da vidi da zajedno uživamo u tim pogledima. Moje oči, njegove oči, moje dupe, to je naš ljubavni trokut. Znala sam odavno da čovjek voli dupe više nego stvarnost. Želim, jebemu, al želim da moje dupe bude njegova stvarnost.

Puno ja toga želim, al zapravo samo njega. Sve u vezi njega. To je ono puno.

 

Suha krv

Znači kroasani. Što su oni? Jesu peciva, jesu kolač, jesu ti bolji prazni il punjeni?
Ona je svoj taman zagrizla. Već neki treći put.

-Šta je?

I ja joj nisam znao šta reći. Odakle da uopće krenem? Od njenih usana koje ne želim da se ikada odvajaju od mojih? Od toga da sam hipnotizirano gledao liske tog nepeciva na opet tim usnama? Od toga da te liske sa usana jezikom nespretno uhvati? Da neke padnu na samo jednu od mojih majica koju redovito nosi.

 

Još jedna

On bi trebao ovako razmišljati, a ne ja.

On bi trebao odlaziti na moj instagram profil i scrollati da vidi kad ću maknuti naše slike. No nema naših slika. Nema slika njega i mene. Jedino što imam su slike na kojima sam najsretnija koje je on slikao.
Daj zatvori taj profil! Daj napravi nešto da znam da sam te povrijedila. Daj mi sjebi priliku da ti i storije gledam preko fejk profila kojeg znaš da imam. Daj da vidim kako piješ, zabavljaš se i izlaziš svaki dan. Daj mi nešto! Daj mi bilo šta!

Zašto si samo mirno sjedio? Zašto nisi bar rukom o stol lupio. Zašto mene nisi udario?! Zašto si me samo pogledao i rekao da razumiješ? Zašto sam morala vidjeti kako pred mojim očima se sve u tebi lomi? Zašto sam morala to biti ja?

On bi trebao plakati, a ne ja.

 

Od one večeri

Daj zašto mi to radiš. Nema upitnika jer znam. Znam zašto koji puta si već na vratima dok mi se još srce nije smirilo. Znam zašto koji puta ležiš bez da me grliš desecima minuta nakon što sam sve ostavila po tebi.

Od one večeri kada sam te izgrebala kao najsebičnija klinka, a ti samo pogledao i nasmiješio se sa nije-loše-al-moglo-bi-bolje pogledom. Od te večeri me mučiš. Od te večeri znaš jer nisam uspjela suzdržati taj posesivni smiješak.

Želim da si samo moj.

Želim da mi prestaneš biti jednako napet kad mi dođeš sa sastanka dozirano uređen i usred noći u trenirci. Želim da to ne znači ono što znači. Želim biti cool treba koja te jebe. Želim ne osjećati da ako ti se otvorim da me nećeš povrijediti. Želim biti zajebana, a ne sva prožeta trncima kada me pogledaš prije nego što odeš. Želim se ne namještati dok te čekam da izađeš iz kupaone. Želim da moje savršene noge budu pokrivene, a ne tebi prezentirane u najboljoj pozi. Želim da sise su mi ispod majice, a ne taman otkrivene ispod plahte.

Želim znati kako je moguće da jednako se namještam iako tvoj prsten godinama već nosim. Želim znati da svima kažem. Želim da svima je najbolje.

 

Popušio sam

Nemam ništa od toga što su mi svi govorili. Bio sam sretan.

A sada?

Sada gledam te kako ulaziš u naš stan i više ne pogledaš gdje sam. Sada ne dobivam smiješak jer više nisi sretna što mi dolaziš. Sada ga on dobiva. Sada on dobiva sve.

A ja?

Ja sam počeo opet pušiti cigare. Ti to ne znaš jer me više ne ljubiš. Ja se čak ni ne trudim to sakriti. Ti ne bi primjetila ni da ih pušim u kuhinji, a ne na balkonu.

A mi?

Mi smo postali rutina. Mi uskoro ni u ovome stanu nećemo postojati. Mi ćemo nestati. Mi smo bili mi, a sada ste tu vi.

Sada iskreno. Boli, svaki put boli. No vrijeme je da ti odeš uz riječi da već neko vrijeme me ne voliš. To će se dogoditi puno kasnije nego sam ja primjetio da svaki puta kada slažeš odjeću to sve pažljivije radiš. Svaki puta zastaneš jer kroz glavu ti prolazi da ih pospremiš u torbe, a ne u ormar. Stvarno je ok, to ću ti čak i reći. Glupo ćeš me zagrliti i tek tada primjetiti da smrdim po cigarama. To će ti biti moj poklon. Jer ovaj prekid ja planiram puno duže od tebe. Tvoje prvo volim te sve je pokvarilo. Bilo nam je tako lijepo no ti si odlučila da me možeš voljeti i dati mi ono što nikome do sada nisi. Šteta.
No ti odlaziš sa mojim poklonom. Tom misli da smrdim po cigarama što prije nikad nisam. Krajnja potvrda da ja sam taj koji te ne voli kao prije i da dobro je što odlaziš.
Nema na čemu.

 

Kada?

Promjenio sam se. Sada je tu boca vode gdje bi inače bila čaša alkohola sa onom velikom kockom leda. Kako su jebene te velike kocke.

Sada ne sjedim ovdje i pišem o osjećajima koje sam osjećao i racionalizirao. Sada pišem sa osjećam od neku večer. Sada još uvijek osjećam taj poljubac i tvoje tijelo pod mojim rukama. Sada bi ponovio taj poljubac. Sada bi da traje satima. Sada bi sve. Sada bi tebe.

Sada te nemam. Sada ne znam gdje si. Sada ne znam maštaš li o meni kao ja o tebi. Sada je prošlo već 2 dana odkad sam odlučio osloboditi posljednjeg demona. Sada on koji me nagovarao da te poljubim sjedi na litici i smiješka se. Sada je gdje je htio biti već godinama. Sada sam ja gdje je htio da budem. Sada sa ovim mislima sjedim u sobi u kojoj bi i ti trebala biti. Sada bi bila gola da si ovdje. Sada bi se smiješkala dok bi se izležavali. Sada bi prebacila jednu nogu preko moje kao da me tijelom grliš. Sada bi me to još više zaljubilo u tebe. Sada bi to. Sada bi tebe.

 

Možda sutra

Da si bar tu. Samo osjetim da si mi blizu. Ne bi te ni budio da spavaš. Samo bi sjeo na rub kreveta i bio sretan. Udahnuo bi vjerojatno svega par puta u nekoliko minuta jer sama pomisao na tebe mi zaustavlja dah, a tvoja pojava ga čini nepotrebnim. Otišao bi do kuhinje uzeti vode da stavim ti kraj kreveta jer vidim da nemaš. Još uvijek te ne bi dotaknuo. Možda bi si rekao da te ne probudim, ali istina je zbog straha da te možda umišljam. To bi značilo da sam umislio najljepše poljupce, preslatke poglede i savršen osjećaj da me toliko voliš.
Otišao bi u kupaonu, tamo pod tušem se prisjećao kako smo se nedavno ljubili u toj istoj kadi i opet jedva da bi udahnuo. U zamagljenom ogledalu prisjećao bi se zajedničkog skidanja šminke i koliko sam uživao u tom trenutku. Najslađa si, savršena.
Mislim da bi tek sada skupio hrabrosti da ti se uvučem i zagrlim te. Zadržanog daha zbog onog istog straha odahnuo bi tek kada bi osjetio da uzimaš moju ruku u svoju i još više se stišćeš uz mene iako bliže ti ne mogu doći.
Potpuno sretan, potpuno tvoj zaspao bi kao prvu noć kada tako mi uzela ruku i jednako se stisnula uz mene.

 

Ja ću prvi

Ajmo se zaljubiti! Boli nas kurac.

Jedno od nas će biti povrijeđeno najgore do sada. Jedno će otići sa osjećajem ili krivnje ili olakšanja ili oboje. Jedno od nas će čuvati naše whatsapp dopisivanje. Jedno od nas će požaliti zajedničku tetovažu. Jedno će o drugom šutjeti drugima. Jedno će sve naše sitnice po stanu sakupiti i baciti. Jedno će cijeniti dane poklone i dalje ih kao najdraže opisivati. Jedno će donirati hoodicu koja nije bila poklon, al je preuzeta u korištenju. Jedno nikad neće prežaliti ružne riječi. Jedno će pod tušem još predugo smišljati sretanja i imaginarna odbrusivanja. Jedno sam ja. Jedno si ti.

Ajmo se zaljubiti. Jednog će boljeti kurac. Jednog će boljeti srce.