2016.

by Aleks

Metar ljubavi

Kada me pita jesam li ok zapitam se hoću li pogriješiti kada ga ostavim za par dana. Na njegov rođendan.

Prevario me nije. Nisam ga uhvatila kad je taman htio. Ne izlazi van sa dečkima i mene ostavlja samu kući. Nije prestao da me mazi dok gledamo filmove. Ne prestane ni kad zaspim. Sa konferencija čak i mojim prijateljicama nosi suvenire.

Ja sam ta. Ja ne mogu više živjeti u strahu da će on mene da ostavi.

Kad bi samo mogla saznati koliko me voli. Koliko uopće znači to cvijeće koje mi pokloni, kaktuse koje zna da obožavam. Koliko to što me uvijek vodi na nova mjesta, otkriva mi svijet. To što godinama unaprijed radi planove sa mnom. To što ljudi govore da sa mnom nikad sretnije nije izgledao. Koliko znači to što zbog njega želim biti bolja u svemu što radim. Koliko što zbog njega i jesam. To sto uvijek sam prva. Koliko znači to što njegov savjet je uvijek bolji od onoga što sam ja htjela da uradim.

 
by Aleks

Odlučio sam da te volim

Volim te početke veze gdje svaki dodir, gdje svaki poljubac je odluka. Odluka da pobjediš strah za nevjerojatnu nagradu.

Volim kako sve dolazi spontano no mora proći kroz filter od 1000 pitanja prije nego što ipak postane djelo. Volim najviše one koji taj filter nemaju. Volim koliko su sretni. Volimo koliko se primjeti da su sretniji od svih nas. Volim tebe.

 
by Aleks

Take Me Home

Uvijek je tako kad uzmem neke droge. Kažem neke, ali zapravo uzimam samo jednu. Neke zvuči valjda više cool, a ja želim biti cool. Ne želim biti jebač, jer znam da to nekima znači biti cool. Meni biti cool, znači biti sretan radeći ono što ti je strast.

Moja strast je biti nevidljiv. Otići negdje i dane provesti sa ljudima koji me tek upoznaju. Malo im lagati o sebi. Ne da sam astronaut ili nagrađivan svime, hvaljen od svakoga već da radim samo ono što volim.

Doma je jedno od tih negdje, tamo sam nevidljiv. Tamo si ti i volim te na način koji obožavaš, tamo sam okružen sitnicama koje volim. Tamo je moja omiljena majica koju ja više ne nosim nego ti spavaš u njoj. Tamo slušamo svu muziku koju volimo na koju ne plešemo nego samo skačemo i pretvaramo se da znamo pjevati. Tamo je krevet koji miriše po tebi, tamo šutimo, tamo pričamo i najviše se smijemo.

Tamo pišem ove tekstove koje ti pročitaš i pitaš me gdje ja to želim otići.

 
by Aleks

Ghosts and stuff

– Sa kime ti pričaš? – očito je da je ova rečenica dio dužeg toka misli no jedina je bila na glas izrečena.
– Mislim sa nikim.
– Ni sa curom?
– Pa mislim pričamo, ali nije to takvo pričanje.
– A ako se oženite i ono, provedete cijeli život zajedno, hoće li ti bit žao što nisi otpočetka pričao sa njom o svemu?
– Možda nadoknadim sve do kraja tjedna.

To je jedna od prednosti kada znaš kad ćeš umrijeti.

 
by Aleks

Žuta je boja budnosti

– Zašto ne ideš spavati?
– Hoću.
– Pa ajde sad sa mnom.
– Ma hoću ovo dovršiti pa ću onda.
– Već spavaš.
– Ma samo razmišljam malo.
– Mhm
– Ti smeta muzika?
– Ne smeta mi muzika nego se trebaš odmoriti.
– Staviti ću na slušalice.
– Kao i obično, toliko glasno da kao da nisi. Ajde spavati.
– Pa rekla si da ti ne smeta.
– Ma ne smeta mi nego želim da se odmoriš.
– Ja ovo taman dovršim dok se ti spremiš za krevet.
– Ja sam već u krevetu, a ti si zadnjih 10minuta spavao ovako …
– Kad si me to slikala?
– Pa sad!
– Ozbiljno sam zaspao? Ajmo spavati.

 
by Aleks

Kad si pička

Osjećam se kao da nisam žensko. Sad se čak osjećam kao da nisam ni ljudsko biće. Od svih prijateljica koje me okružuju, od onih iz salona do onih sa posla pa i onih iz djetinjstva ni jednu ne mogu ubrojiti u skupinu kojoj bi ovo rekla. Zato i govorim Internetu, a ne osobi.
Fali mi njegov dodir. Nije ono prekinuli smo pa mi fali sex, koji je bio jedino dobro, iako jesmo prekinuli. Fali mi on. Fali mi da sam njegova. Ne treba mi da mi kaže da sam lijepa to znam i sama, ni da nam skuha i to mogu. Ne treba mi da me vodi negdje jer avantura mi je drugo ime ni sa mnom da ne radi ništa jer znam biti sama.

Treba mi da me jebe, to ne mogu sama, a i nismo prekinuli, ostavio me.

 
by Aleks

Samo nas dvoje

– Koje probleme misliš ovime rješiti?
– Jebote al’ je to dobro pitanje! Mislim pitao si me zašto se želim ubiti, ali na stvarno odličan način!
– …
– Jesi ti pametan?
– Bi to promjenilo nešto ovdje?
– Ajde nemoj…
– OK, jesam pametan sam.
– Poznaješ li nekog pametnijeg od sebe?
– Bolje prilagođenog da, pametnijeg ne.
– Pa ti i odlične odgovore daješ, ne samo pitanja. Sada mi i drago što sam se ovdje došao ubiti.
– Jesi ti pametan?
– Što ti misliš?
– Ajde sada ti nemoj…
– OK, pošteno. Jesam, i ja sam pametan.
– Pametni ljudi su pametniji od ovoga.
– Možda onda nisam pametan koliko mislim da jesam.
– Rijetki jesu.
– Imat ću sranja zbog ove scene, šta ne?
– Hoće li to biti velika promjena u tvom savršenom životu kojeg trenutno živiš?
– OK, pošteno.
– Jesmo gotovi ovdje?
– Za danas jesmo.
– Što sutra ista priča?
– Ma ne sutra, ali jednom sigurno.
– OK, pošteno.

 
by Aleks

Voliš iznenađenja?

Najbolje je kada ti se desi nešto što nisi ni znao da trebaš. Tako je bilo sa njime. Prvo ljubav pa hejt pa opet ljubav pa najveći hejt pa ljubav života. Imam onaj prekrasan osjećaj da me voli najviše. Kao da mogu osjetiti kada mi napiše da mu falim da mu fali da ga napaljujem. Zato i zaslužuje slike koje mu šaljem 😉

Voljeti njega je jedno, voljela sam i prije. Ne ovako, ali jesam. No mislim da više volim ovaj osjećaj da on mene voli koliko i ja njega. Sebično je to htjeti, lagati da to ne želim je normalno, ali dobiti to je savršeno.

Idem spavati, prekasno je za ovakve pjesme koje te tjeraju da razmišljaš.

 
by Aleks

Dobri pisci pišu priče, odlični ih žive

– I kako je bilo?
– Zamišljala sam puno drugačije.
– Šta nije bilo dobro?
– Pa ne znam. Mislim očekivala sam neki stari stol, sve zatrpano nekim papirima, otvorene knjige, još neke onako otvorene po podu da ima neki svoj smisao i da ništa ne smiješ taknuti, ono pepeljara puna čikova, neku lampu na stolu..
– A šta je bilo?
– Pa on sjedi na krevetu i piše na laptopu. I ima onaj jastuk za laptop iz IKEAe kao ti.