Samo hodaj

Vidjela sam ih. Zurila sam. Izgledaju sretni. Kučka sam pa kažem da ‘izgledaju’, a zapravo jesu. Na njemu to se ne vidi, ali cure ovaj pogled ne znaju sakriti. Onaj kada se zajedno smijete, ali ti ne zatvoriš oči jer želiš uživati u pogledu. Želiš uživati u toj pokretnoj slici njega kako se smije sa tobom. Smiješ se i ti i sretna si, ali želja da ga gledaš kako ga usrećuješ je jača od želje da se prepustiš smijanju kao i on.
Mi se prepustimo kada on nas zagrli i kaže da smo lude i savršene. Tada mi zatvaramo oči i u njegovom zagrljaju tonemo još dublje u njegovo srce.

No i ja sam sretna. Ne sa ovim mojim nego jer me nisu vidjeli kako zurim. Da bar nitko nije.

 

Sama sebi

Biti ću mu samo još jedna bivša. Samo jedna kojoj je govorio da ju voli najviše. Na koju će zaboraviti i nakon koje će druge jebati. Požaliti ću za svime jer se nije isplatio niti bio vrijedan ičega. Samo je bio još jedan kojem sam vjerovala i kojeg sam preboljela.

Tko je ova glupača koja je ovo napisala?! Tko je ova koja je mislila da može bolje od njega??

 

Prvo ja, a tek onda on

Stojim ovdje već jedno 10ak minuta i jebem mu mater u sebi. I ovom u uberu koji me pita gdje ću usred noći. Šta te boli kurac. Idem mu stajati ispred zgrade, gledati u prozor i jebati mu mater kada vidim nju. Nije ona kriva. On je taj koji je šupak. Ona ne zna da je i meni govorio da me voli. Ne zna što mi je sve ispričao o životu koji nas čeka. Nije ona kriva što mu vjeruje i osjeća se nikad sigurnije nego kad leži kraj njega. On je taj šupak koji ju grli i ljubi. Sigurno joj i kuha svaki dan i ona njemu peče kolače. Predobra je za njega, prelijepa je za njega. I ja sam bila, ali sam ga voljela.
Upalite to jebeno svjetlo da vas vidim. Prestanite se jebati i upalite svjetlo da vas vidim kako ste sretni i zaljubljeni. Da vidim kako joj se gad smješka.

Kako samo može. Kako samo može biti sretniji od mene, a ja sam njega ostavila. Mater mu jebem.

 

Daj me pusti

Prestani mi govoriti da me obožavaš i da sam slatka. Nije ovo film da mi takve stvari govoriš. Želim da se ljutiš, da me mrziš, da se dereš na mene da ja mogu na tebe!
Prestani se ispričavati kada to trebaš. Budi tvrdoglav, budi nedokaziv. Prestani vjerovati u to tvoje ‘što mi vrijedi da sam u pravu kada nismo sretni’. Odjebi sa tim zrelim ponašanjem. Napravi sranje neko nakon kojeg kad se jebemo se i mrzimo. Čisto taman da dok me jebeš da vrištim u jastuk. Da vrištim jer svršavam i jer mi treba da vrištim!

Mrzim što toliko ti se pokorim kada mi kažeš da prestanem. Znam da sam u krivu, uvijek sam u krivu. Jer kad sam u pravu ti se toliko brzo ispričaš da bi bila prava kuja da ti ne oprostim. A ja volim biti kuja, pali me to, pali me kada me jebeš kao kuju više nego kao svoju curu.

 

Once, upon a time

– You know I like you.
– Well, I remember you saying it only that one time.
– Once is enough.
– No it’s not!
– What if I once told you that I hate everything about you, what would you do?
– I would slap you and left you right there.
– You see, once is enough.

 

Free love

goodmen

– I let him talk to them.
– Didn’t he say they were gone?
– He lied.
– You say that with a smile that is so him.
– I know.
– There it is again. You are becoming more and more like him and I’m not sure I like that.
– You’re wrong, I’m becoming more and more like me.
– I still don’t like it.
– Then you don’t like me.
– If he still talks to them, how can you be so sure he is still yours?
– He’s not mine, I only love him.

 

Samo jedan dan

– Gotovo je.
– Molim?! Zašto si prekinula?
– Kako znaš da sam ja?
– Da je on prekinuo bila bi ljuta, a ne tužna.
– Nisam tužna.
– Ok, nisi.
– Pa nisam!
– Što je napravio?
– Ništa.
– Nešto sigurno je.
– Nešto lijepo.
– Šta to nije dobro?
– Nije…
– …jer…
– Jer kako da budem hladna i kučka prema nekom tko mi radi lijepe stvari.

 

Tiho i voli me

Prestani biti sve ono što do sad me plašilo i od čega sam bježala. Prestani biti tako opušten dok rušiš sve moje zidove koje su sa mnom toliki gradili. Ni ruševine te ne dotaknu. Nakon proloma buke ti se ni ogledaš oko sebe dok sa smiješkom mi se još više približavaš.
No ne uzmičem, sa strahom, ali sa smiješkom te promatram da vidim dokle ćeš tako opušten doći. I bahat. Nakon zidova dolazi drama, a to tako opušten nećeš moći. Ali već te vidim. Zatovrenih očiju kako spreman si na sve. Na oluje i kaos, ali to nisam ja. Žao mi je, ali tamo gdje druge su te zasule ja ću te izazvati.
Tvoje zatvorene oči otvoriti će roj mojih misli i tada moj smiješak će posustati, a strah potpuno preuzeti. Želim te. Želim da se ne obazireš na ništa i da čuješ onu jednu pomisao. Volim te.

 

Slamčica

Ima jedan trik koji on radi. Slamku kada otvara otrgne vrh i u mene puhne ostatak papirića. Svaki puta kada je to napravio me nasmijao. Iskreni smiješak bi izmamio kakve god sam volje bila. Ne znam, bilo je slatko, fora i nešto njegovo. Sjedili smo jednom u restoranu i preko puta nas je bio jedan stariji par. Bakica i deda. Deda je uzeo slamku i napravio isti trik. Efekt je bio isti. Smiješak na licu bakice bio je isti onaj koji ja bi imala. Čak je nakon toga bakici pokazivao kako da mu vrati, baš kao i on meni jednom. Tad sam shvatila da ako ga ikad prestanem voljeti, voljeti ću ponovo, ali nikad se tako neću zabavljati.

 

Samo jedina

Vi mi recite. Što da mislim o čovjeku koji zna da je samo termin u životima svojih bivših? Što da mislim o čovjeku koji me je inspirirao na najveće i zbog kojeg nikad nisam bila sretnija? O čovjeku koji je rekao sve prave stvari.

Ne brinu me ni gole slike moje koje ima. Takav čovjek ih ni ne treba. To me zapravo i smeta, što znam da ih ne treba, ali to je moje. Brine me sljedeća, brine da će biti bolja od mene jer to će da boli. Brine me da će nju bolje da voli, više, i sa manje riječi. Brine me da će ona više da mu se otvori i da će da osjeti njegovu ljubav više nego ja. Brine me da će ona da bude sretnija nego što sam ja bila. Brine me to da možda je bio u pravu. Brine me da savršeno mi ne postane dosadno. Brine me da sva ova briga znači da ga još volim. Brine me da ove riječi koje čitaš mogu biti tvoje. Brine me da nisam jedina.