To si ti

Još uvijek me čudi njen potpun nedostatak čuđenja. Život sam ispričao toliko puta da sam mislio da znam sve reakcije, sve replike, sve posljedice. No svaki puta kada udahnem, ispričam, i udahnem ponovo, čekajući jednu od popisanih reakcija sa zadržanim dahom – ne dobijem ništa.

Nema položene ruke na mene da bi se izrazila žalost nad onime meni učinjnim, nema odmaka sa raširenim zjenicama, nema minimalno razmaknutih usana sa pogledom upitnika.

Jedino što me dočeka je jednak pogled kao i prije početka priče. Jednak pogled, jednaka snaga ljubavi.

 

Ja nisam

Na greškama se ne uči. Uči se za vrijeme onog razmišljanja putem kući. Za vrijeme onog razmišljanja gdje otkopčan si i ne smeta ti vjetar koji tek probuđene ljude pretvara u razbuđene.
Odjebi mi sa onim tek cijeniš kada izgubiš. Lijepa je, slatka, njen dodir me umiruje, osmijeh izaziva moj, u san pada čim osjeti moju toplinu i danas dok smo šetali je prvi puta sama uzela moju ruku u svoju. Ja znam što imam. Ti si kreten.

 

Jedva čekam

Nema pravog trenutka. To je misao koja prati sva moja djela i riječi jer dobro ili loše – sve je tu. To što ja tebi neću nešto priznati ne znači ništa osim da sam kukavica. Zato sam joj svega par tjedana od upoznavanja rekao da ju volim. Rekao sam to u trenutku kada me usputno pogledala u oči dok je radila nešto svoje. Pričao sam joj priče kada sam zastao na trenutak da joj izmamim pogled prema meni i priznao ono što u meni je vrištalo od trenutka kada su nam se usne prvi puta odvojile.

Prva si otvorila oči i gledala kako se moji kapci lagano podižu i otkrivaju pogled zaljubljenog muškarca. Nisi znala da tim pogledom si me učinila svojim na puno duže nego na tu jednu noć za koju smo mislili oboje da je jedina ili svega jedna od nekoliko.

Sljedeće priznanje sam ti objavio porukom. – Jedva čekam još više zaljubiti se u tebe.

Jedva čekam.

Jedva čekam.

Svi parovi znaju da zaljubljenost i ljubav nisu ista stvar. Zaljubljenost je ono što samo vi vidite, ljubav je ono što i drugi mogu primjetiti.

Da me pitaju kada sam se zaljubio u tebe rekao bi im oduvijek, a da me pitaju kada sam prestao da te volim, koji je to dan bio, rekao bi im sutra.

 

Staklenog pogleda

My top

My top

Nosimo zajedno jednu pižamu. Njegov gornji dio je na meni, a donji još uvijek na njemu iako ga toliko cesto skidam da se pitam zašto ga uopće ponovno svaki puta oblači. Mislim da mi pokaže da svaki moj dodir cijeni kao da je prvi. Imam osjećaj kao da je, svaki puta kada mu se približim na trenutak, samo u mislima, zadrhtim prije nego li ga dotaknem tijelom. Želim da nam tako zauvijek bude. Prvi dan kada ne bude znati ću da me prestao voljeti, ili ja njega.

 

Misliti i znati

On paper

On paper

Mislio sam da ću moći zaspati nakon što legnem i pročitam poruku u kojoj mi želi slatke snove. Mislio sam da ću odahnuti jer znam da misli na mene iako nije kraj mene. Mislio sam da ću sa smiješkom sklopiti oči i brzo zaspati. Mislio sam da mi nije toliko stalo do nje da ću još satima prelistavati naša dopisivanja i zastati nad njenom svakom reakcijom. Mislio sam da ću sada već se odmarati za naporan dan koji me čeka sutra. Mislio sam da mi misle prebrzo lutaju da ih sporo pisanje sa olovkom po papiru može zabilježiti.
Mislio sam da sam već dovoljno puta volio da kada sljedeći put ljubav krene prema meni da ću je prepoznati. Mislio sam da poznajem ljubav, ali poznajem samo prošle ljubavi.

 

Ajde nemoj

Ostavila sam ga jer sam uz njega osjećala kao puno gora osoba nego što jesam. Pa što ako se koji puta napijem da malo zaboravim na sve?
Ne možemo svi biti jebeno savršeni i rješavati probleme na zdrav način kao i ti. Nisi ni ti savršen, ali tako se ponašaš samo da me baciš u depresiju što pušim, pijem i ne zovem doma koliko bi trebala.

Ako sam što najviše mrzila je to kada si na tako jednostavan način objasnio probleme i dao mi rješenja. Kao da sam dovoljno snažna da to napravim i rješim. Nismo svi kao ti, nismo svi skulirani i ne možemo svi tako otvoreni biti. Sjebali su nas oni prije tebe. Tebe čak i nitko nije sjebao. Ma i je, ali ti si to rješio, ajde super.

Ne mogu ja to, ne mogu biti sa nekim boljim od sebe.

 

Sve se može

Ljubav je kada gdje god da se ogledam osjetim da me voli. Da ako u bilo kojem času posrnem on će me primiti. Od trena kada je moj vlak pristajao na stanicu gdje me je on očekivao sam osjetila njegovu želju za mnom. U brzini nije mogao razaznati moje lice iza brojnih prozora, ali ja sam njega jasno videla. Kao da mi je srce pokazalo gde stoji. Stoji i pogledom me traži iako ne zna kojim vlakom dolazim. Nema mobitel u ruci i ne ubija vreme do mog dolaska. On je moj također. Sebično ga imam no ne držim ga.

U svakom trenu vožnje njegova ruka traži moju ruku ili bedro da me ima. u trenu kada ulazimo u njegov stan vidim da sve je kako volim. Kako oboje volimo. I zbog toga ga volim. U kupatilu me čeka najmirišljaviji sapun, zna da sam ovisnik. Čeka me i čisti, jednako mirišljavi peškir, ali ja uzimam njegov. Recite što hoćete, ali taj čovek ima ono nešto posebno i ja želim svaki komadić tog tela.

Pitam se, kako sam uspela da ga prestanem voleti?