Ljubav je kada osjećaš toplinu njega čak i kada su po nebu samo zvijezde prosute. Kao kad zimi se nađeš obasjana onim zrakama Sunca koje kao da su čišće i ugodnije nego one ljeti. Iz sekunde u sekundu dolazi ti da sve makneš sa sebe da na goloj koži osjetiš toplinu. Iako znaš da svake sekunde oblak može naići, sunce sakriti, a ti ćeš ostati gola i iz svakog sljedećeg trenutka drhtati ćeš sve više.
To je ljubav. Vjera da oblaci neće sakriti sunce, a ako sakriju da neće na previše jer tako i srce bi se moglo ohladiti.
ljubav
Ma znaš i sama
Koji puta se zapitam jesam li ga zamislila. Želim osjetiti kako moja ramena i vrat bocka njegova brada. Da upletem svoje noge u njegove i pretvaram se da nikad ne moramo napustiti krevet. Da osjetim kako podiže mi spavaćicu i uzima me. Iznova se svaki puta iznenadim koliko ga moje tijelo već očekuje, a još sam u polusnu. Poljupci se pretvaraju u ugrize, a moja zijevanja u uzdahe.
Da bar je tako danas bilo, ali danas je morao ranije od mene se probuditi tako da dobila sam nedovoljno pažnje i mrzim ga. Mrzim što stvari ostavi na jednom mjestu kada smo kod mene. Kao da ne želi poremetiti, a ja želim upravo to. Želim dokaze! Želim da gdje god da se okrenem da vidim njega jer toliko mi nedostaje. Jedino što imam je mokri ručnik od njegovog jutarnjeg tuširanja i čaša vode kraj kreveta iz koje zajedno smo pili.
Da kriminalisti dođu ne bi ni na tren pomislili da je on moj. Da imam nekoga tko me pretvorio u svoju princezu i ispunjava mi sve što poželim. Ispunjava mi dan svojim pogledima, a tijelo sobom.
Znate što pričam. Onaj osjećaj koji ti govori da on te zaslužuje.
Uzmi što ti treba
Trebao mi je jedan takav. Trebao mi je da shvatim tko sam. Da krenem da radim ono što mogu. Trebao mi je jedan takav da mi kaže da me voli, ali da može da nastavi da me voli samo ako počnem da dokazujem da sam ono u što se zaljubio. Da ne prihvaća moje ne želim. Da me prebrzo upozna i uvijek prepozna kada odbijam iz straha. Trebao mi je jedan takav da postanem žena. Da me tretira kao da me ne treba, a pokazuje da bez mene ne isplati se živjeti, a ja da vjerujem u oboje. Jedan koji će mi pokazati koliko me oni prije nisu bili vrijedni. Jedan čiji vrtlog života me ne uzima i zavrćuje dok ne poznajem niti jedan smjer već me samo lagano uzdiže kada god mi zatreba. Jedan koji zna da mi treba kada ni sama to ne znam. Trebao mi je jedan takav koji će mi reći da ne serem prije nego što uopće se uspijem naljutiti. Da kada me on uhvati za bokove se ne osjećam jeftino već željeno. Trebao mi je jedan koji me pogledom može ukoriti. Jedan zbog kojeg uvijek želim biti najljepša. Da kad me i samo okrzne dodirom da zadrhtim. Da uvijek osjećam da moram da se trudim. Jedan koji me vodi, pokazuje, najbolje jebe i kruhom hrani.
Trebao mi je jedan takav kojeg ću ostaviti i srce mu slomiti toliko da ga iz muškarca opet u dječaka pretvorim.
Još i opet
Ugrizao bi ju. Ugrizao bi ju, ali ne da ju boli nego da uzdahne. Da zubima joj naredim da mi se preda još više. Želim da joj je to nepoznat osjećaj, da sam prvi koji je upravlja. Da više ne pluta nego da plovi. Usmjerena. Prema tamo, prema nama.
– Dođi.
I ona da dođe, dok pogled ni trenutka nije odmaknuo se od mojih očiju. Ne jer mora, niti jer misli da bi trebala. Da dođe jer želi. Želi još tog nečega što dobiva od mene što ni ja sam ne znam što je, ali njoj smiješak na lice postavlja i korak joj ubrzava kada god se meni zaputi. Želi još toga od čega gola se osjeća slobodno, a ne odmjereno. Još toga zbog čega prijateljice je manje viđaju.
Još, još. JOŠ!
Zavoljeti ću i hladni čokolino
– I sjebala sam.
– Što je bilo?!
– Pa rekao mi je da me voli, a ja ništa.
– Ali pa voliš ga…
– Što misliš da ja to ne znam?!? Nisam rekla da ga ne volim nego da sam sjebala!
– Pa možeš mu reći da ga voliš…
– Jooj, znam da mogu, ali ne znam… On će to meni reći ponovo.
Jedno je biti drolja,
Ništa nas snažnije ne gura da mu se predamo od njegove iskrene namjere da nas ne kontrolira. Sve to znamo. Dok mu pričaš o sebi i čekaš reakciju, a jedinu koju dobiješ je smiješak jer te dodatno upoznao, a ne osudu da ti to ne priliči svima nam kroz misli prolazi jedna jedina misao: ‘Uzmi me!’
Uzmi jer tvoje je, zapovjedi mi pozu u kojoj želiš da te zadovoljim i gurni me preko granica do koje nikad ni dotaknute nisu. Postavi nove granice, zapravo nemoj ih ni postavljati. Samo sruši te pregrade i zidove i do zadnjeg trena nas ne usudi se ni usporiti.
Ne postavljaj pitanja, ne otvaraj oči, samo nastavi. Želim ti biti jedina, a jedina mogu ostati samo ako postanem, – najbolja. Reci mi, pokaži mi, uzdahni kada pogodim. Odvedi me tamo gdje neću ni prijateljicama priznati da sam bila. Tamo gdje će mi misli biti svaki trenutak kada nisam kraj tebe. Gdje svaki korak će biti uzbudljiv i zaustavljati dah jer prvi puta sam ovdje. Prvi puta osjećam se slobodnom, a tako tvojom. Nema zidova, nema prepreka, nema mojih ali, možda, ipak, ako već samo da, da, da i još!
, a drugo je biti samo njegova drolja. To je ljubav.
ŠŠ
Opsjednut sam tobom. Zapravo tobom kraj mene. Želim to iz dana u dan, iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu, iz jedne misli u sljedeću. Zamisliti te mogu tako životno no osjećaji koji to prate su mi nekako plastični. Pravi su, ali kao da nisu iz izvora. Izvor je tvoja pojava koja me privezuje nevidljivim lancima. Poput lanca sačinjenog od samih protona. Nevidljiv čak i u usporedbi sa niti no toliko snažan da odbija i najsnažniji pokušaj da se razbije.
Želim ležati u našem stanu koji je okovan istim lancem. Ojačan požudom koja me izjeda! Fantazije mi prodere pogled na tvoju satensku spavaćicu koja već predugo visi ovdje tako bezlično.
Želim te u njoj, kako ležiš na krevetu. Kraj tebe sam, u boksericama koje voliš vidjeti na meni jednako koliko i skinuti ih. Ispod tvoje spavaćice samo gaćice te još od mene dijele no satkane su od tkanine koliko lagane da skinuti ih nije ni potrebno da bi zavrištala iz sveg glasa.
Iznad mojih bokserica je samo siva majica koju si jednako zavoljela kao i razne bokserice u kojima si me vidjela. Ona isto jedva čeka da ti posluži da tvoj vrisak dosegne još višu oktavu u igri kojom se oboje palimo.
Lagani pokreti, poput mojeg dodira tvoje ruke ili mazni prelaz preko tvojih dugih nogu da budu okidač zbog kojeg ćeš pogledom mi zapovjediti da te uzmem kako oboje želimo. Potezom bržim od tvojih uzdaha ostati će na meni samo majica koju u ovoj igri ćeš zadržati na meni. U mojem pogledu ćeš vidjeti kako započeo sam istu igru pomičući tvoje gaćice samo u stranu dok će te moj sljedeći dodir natjerati da uzdahneš najglasnije dosad. Uzdah koji je rezerviran samo za kada moje ruke te dotaknu po milimetrima tijela kojima mi pružaš najveću ugodu. Moja si. To si htjela. To sam htio. Na dlanu te imati.
Već sljedeći dodir nije ruku. No uzdah govori da je upravo taj dodir onaj koji si priželjkivala da bude sljedeći. Onaj koji nas sjedinjuje, koji te u prvim sekundama paralizira, a zatim pretvara u životinju. Divlja, moja. Naramenice će spasti jer ramena ti gola zubima i usnama želim i moram okusiti. Grudi će ostati pokrivene no ne nedotaknute ili ne uzete, jer takva je ova igra.
Voditi ću sve dok me ne poželiš više nego što ja želim te izluđivati. Vrisci sa noktima kojima požuda upravlja su sada u vodstvu sa tobom za uzdama. Ja ne gubim, dobivam i više nego kad sam vodio, a toliko i dajem. Sljedeće sekunde su zapravo minute u kojima ti si vrisnula opet, i opet.
Nikad ne klonemo. Nikad ne posustanemo već svega promjenimo igru. Sada je na redu ona gdje ti na mojim prsima uzdišeš, prstima u mislima se poigravaš po mojim prsima no u stvarnosti ruke su ti položene i čekaju.
Sebičnost
Želim tebi doći kući. Želim znati da u spavaćici, kao što sam oduvijek priželjkivao za svoju ženu, spavaš i u snu me čekaš. Da sjednem na krevet i kažem ti: ‘Lutko, jedan je od onih dana.’ i da ti znaš da slab sam tu noć. Da te trebam da me slušaš. Kako pričam o svojim mislima, kako ne želim se izgubiti, kako volim sebe i kako volim nas više od sebe iako sam ovdje sebe prvo spomenuo.
Želim reći: ‘Znaš koliko te volim, hvala ti na ovim trenucima jer prije su oni bili pakao. Sjedio bi u mraku, osvjetljen monitorima i pisao. Pisao iz misli, slova, riječi, rečenice, tekstove. Pisao za gomilu.’
Faliiiš miii
Mislim da mi je jučer rekao da me voli. Ne znam jer nije rekao ‘volim te’. Rekao je da se opustim, da ne moram toliko grčevito svoje prste ispreplesti njegovima. Pogledao me i sa smiješkom me poljubio u obraz. Učinio me tako malenom, tako sigurnom.
– I ja sam želio ti svakih 10 minuta ti poslati poruku da mi fališ. No ne znam kako reći to na toliko načina jer svaki puta mi drugačije fališ i kad kažem drugačije mislim sve više i više. Jer te sve više i više nema kraj mene. Nije da te moram stalno imati kraj sebe jer to bi bilo posesivno, ali želim te imati stalno kraj sebe. To zvuči manje opsesivno.
Želim biti jedina. Moram.
Sada kada znam da je prevario gledam ga drugim očima. Hoće li prevariti i mene? – ne možeš bez da se to zapitaš.
Kada mi je ispričao svjesno sam odgurnula poriv da zapalim jer nisam željela se odati. Odjednom sam se našla na rubu litice sa koje sam već jednom skočila. Odjednom u glavi sam zamišljala taj scenarij kako se to odvija. Prilazi mu neka tamo, šapuće pripito dok ga već dira kako samo ja smijem, a on ju ne odguruje nego usne mu se razvijaju u smiješak, a njene napuštaju stranu njegovog lica i prilaze tom smiješku kako samo ja smijem.
– Svi ste isti. – ajme ne… ovo je bila greška reći na glas. Sada sam zajebala.
– A da? – ok, ovo je rekao sa smiješkom, možda nisam previše zajebala. – Ako smo svi isti zašto nisi kod nekog drugog prespavala, zašto nisi sa frendicama na kavi nego u mom krevetu tražiš pozu gdje ćeš svojim tijelom dodirivati što više mojeg dok gledamo serije?
Ne znam ovaj odgovor. Mislim znam, ali zna i on da ja znam. Osjećam kako me čita. Ne mogu se sakriti. Ne mogu sakriti taj glupi poriv koji se pretvorio u razlog koji me nagovorio na tu rečenicu.
Oči mi se šire sve više dok glavom mi zuje rečenice. Poljubi me. Prigrli me sebi. Reci mi da sam glupa. Lupi me po guzi kao što radiš kada glumiš da se ljutiš, a zapravo sam ti slatka.
Što ja to radim? Pa ne može čitati on misli.
Ali može. Jer dobila sam po guzi, uz pitanje – Želiš ponoviti to? – a onda me uzeo k sebi i poljubio taman kraj uha da jednako osjetim i čujem taj poljubac.
Shvatila sam što će se dogoditi ako me prevari. Dogoditi će se prekid sa njegove strane jer jedino tako se može nagovoriti da me ostavi iako me još voli. Jer ja sam njega prestala odavno voljeti ili barem to prestala mu pokazivati.