Kad si pička

Osjećam se kao da nisam žensko. Sad se čak osjećam kao da nisam ni ljudsko biće. Od svih prijateljica koje me okružuju, od onih iz salona do onih sa posla pa i onih iz djetinjstva ni jednu ne mogu ubrojiti u skupinu kojoj bi ovo rekla. Zato i govorim Internetu, a ne osobi.
Fali mi njegov dodir. Nije ono prekinuli smo pa mi fali sex, koji je bio jedino dobro, iako jesmo prekinuli. Fali mi on. Fali mi da sam njegova. Ne treba mi da mi kaže da sam lijepa to znam i sama, ni da nam skuha i to mogu. Ne treba mi da me vodi negdje jer avantura mi je drugo ime ni sa mnom da ne radi ništa jer znam biti sama.

Treba mi da me jebe, to ne mogu sama, a i nismo prekinuli, ostavio me.

 

Opušteno

Opušta me. Iako sve što radimo je sve samo ne opuštajuće. Od trena kada ugledam njegovu zgradu me počne obuzimati napetost. Koliko si ja to ne htjela priznati, ja sam klinka. Sa svojih 19 godina naspram njegovih 31 ja sam malo mače.

Na sljedeću razinu napetosti dolazim kada trebam pozvoniti da mi otvori vrata od zgrade. Nikad ne pita tko je jer očekuje me. Naš susret je uvijek dogovoren, on nije netko tko trpi nenadane posjete, a ja sam pametnija od toga da ih pokušam forsirati.
Pred vratima stana sam, otključana su i malko otvorena. Na sljedećoj razini sam. Ulazim kao u ring, već u pola priče, kao da mi je svejedno gdje sam, ogledavam gdje me čeka, mrzim ga jer je preopušten, ne znam smijem li ga poljubiti, spuštam torbu, pričati nisam stala, nasmiješena sam, poletna sam, valjda zavodljiva, valjda ne naporna, ajme jesam naporna, pitati ću ga kako je dok tako još uvijek opušten, ni riječ nije rekao, sjesti ću, ne preblizu, da se mora približiti ako me želi dotaknuti.

– I, kako si ti?
– Bome odlično, naspavano i odmoreno danas.

Obožavam ovaj njen ulazak, kao u ring da ulazi, nabrijana i sa namjerom da zavlada. Čekam da me pogleda, nasmiješi, da ju dotaknem i primim sebi. Primim ju za vrat da je poljubim, jer iako je sve na njoj pripijeno vrat je jedini otkriven.

Na sljedećoj razini sam. Gola sam.

Gola, ispod mene, takvu ju obožavam doživjeti. Uživam ju imati sada dok sama ne shvati kakvu moć može imati nad muškarcima sa ovakvim tijelom. Lagani drhtaji odaju nesigurnost, no oni nestaju kada osjeti moje prste u svojoj kosi. Tada zna da je željena, a to je sve što joj treba. Slijedi vrtlog naredba kojima se besprijekorno pokorava.
Ne ljubim joj usne, ližem ju. Obrijanu samo za mene, vlažnu samo zbog mene. Svaki puta kada joj usišem klitoris sama sebe iznenadi sa uzdahom. Širi se. Opušta se, a testiram ju tako da joj jezikom dotaknem napaljenu guzu. Još više raširena, sa uzdahom, sada je potpuno moja. Naređujem da legne na bok, guzu da izbaci i okrene glavu. Ne zaslužuje da gleda, ali zaslužuje da joj ga nabijem i da pokuša odglumiti da joj paše. Sljedeće nabijanje već primi kao najbolja, i uzdah je iskreniji.
Počne osjećati pritisak mojeg jezika na svojoj vrućoj guzi i nabija sve više. Želi opet, ali ovaj puta u grlu. Želi čuti tu naredbu da na koljenima ga primi u grlo. Dok slušam kako se guši gledam guzu kako se diže i spušta. Zaslužila je ono što najviše želi. Da postane zločesta curica koju prebacim preko koljena, dotaknem mokru i onda istučem po guzi. Dok se ne zacrveni toliko da znam da cijeli dan će me imati u mislima. Nakon toga vraća se pokorno na koljena i završava započeto. Do zadnje kapi.

Klone jedino kada joj to dopustim, no tada i sam trebam predah. Koliko god ju ja vodio do njenih granica toliko i ona mene vodi do mojih. Jesam li ja kao svi stariji tipovi koji su našli mlađu? Vjerujem da nisam jer ono što me razlikuje što joj pokazujem da mi se sviđa. Ne lažem joj, nikad se bliže svojim granicama nisam osjećao.

 

Bok, ja sam nova ovdje

Nemoguće je ne pomisliti da je stvoren za mene. Nemoguće je ne osjećati se kao jedina žena na svijetu dok on me gleda. Nemoguće je da barem jednom mi ne izleti kako nitko ne razumije kako on mene voli jer on mene voli više nego bilo tko bilo koga ikada.
Voli me taman. Znam, zvuči loše, ali taman toliko mi treba. Taman toliko da zauvijek budemo zajedno, taman da svaki puta kada mi se zavuče pod majicu zatreperim, taman da kada god pomislim da sam ispala glupa on kaže da mu je to najdraži naš trenutak ikada.

Zna on što mi radi, a ja ne mogu vjerovati da zna jer ja ne znam kako. Svaki puta kada ode ja se pogledam u ogledalo i upoznam novu djevojku kako mi se smiješka. Ova nova zna da obožava osjetiti njegov dlan na svojim usnama i prigušiti svoje uzdahe dok ona koju sam upoznala večer prije nije na to nikad ni pomislila. Više mi sviđa ova nova.

 

Živciraš me

Kako je znao da ću ga zamrziti. Zbog toga ga mrzim još više. Uvijek mora biti u pravu. Ajde se jednom posvađaj kada ne znaš sve činjenice i detalje unazad milijun godina. Prestani sa tom savršenom ravnotežom rađenja stvari koje imaju kozmički smisao i potpunu besmislenost. Prestani jer mi ideš na kurac jer uvijek izgledaš kao da napreduješ. Shvaćaš i one koje sam mrziš. Mrziš ih, ali ih shvaćaš. Pa tko to radi. Odjebi sa time.

Zato te i sve mrzimo. Jer se ne opravdavaš nego tražiš ono koliko daješ. A jebi se, ali tražiš previše. Sve mi to shvatimo tek kada počneš tražiti samo ono koliko zaslužuješ. Tu znaš da si šupak jer čak i ne tražiš nego kada ne dobiješ budeš razočaran. I onda sam ja u kurcu jer znam da ti to treba i da sam ja ta koja ti to treba dati, ali ne mogu ja to. Ni jedna ne može i zato te mrzimo.
Prestani se ne javljati kada ti kažem da više ne želim čuti za tebe. Budi kao svi ostali i gnjavi me, želi me pojebati jer sam bila drolja svaki puta kada smo se jebali, ali nee. Moraš ti biti sav cool i imati sve posloženo u glavi i govoriti stvari poput:

“Zašto da ti se javljam kada te samo ljutim i negativu ti stvaram.”

Da, nabrijana sam uvijek kada mi se javljaš i kao pričamo normalno, ali onda ja popizdim zbog nečega i svađamo se. Sjebana sam i kada se svađamo ja sam sretna jer pričamo. Ali ti onda opet govoriš pametne stvari da to nije zdravo i da trebam to rješiti i onda ću moći zaspati bez da zapalim prije spavanja. Trebam, ali neću jer sam sjebana, jer nismo svi ti da kada ti ljudi naprave grozote ti shvatiš da bolje ne znaju i nastaviš boljim putem i spavaš mirno, sretan si i zdravo nas sve voliš.

Odjebi.

 

Svima treba

Moram se malo odmoriti od riječi koje imaju dvostruko značenje, od rečenica koje su opširne, od misli koje su snažne.
Treba nam jedna priča koja je mentalno jebanje. Jedna koja se mora dogoditi jer se skupilo. Skupilo se svega, i ljubavi i zapleta, i raspleta i sretnih završetaka i naglih okreta. Treba jedna nakon koje kažeš ‘to je to’ i zaboraviš da si ju pročitao, ali trebala ti je. Treba jedna da možeš opet normalno razmišljati. Da možeš stati i razmisliti, a ne samo naprijed naprijed naprijed bez stajanja.

Treba ti jedna ovakva kao što je ova koju si pročitao. To je to.

 

Ma znaš i sama

Koji puta se zapitam jesam li ga zamislila. Želim osjetiti kako moja ramena i vrat bocka njegova brada. Da upletem svoje noge u njegove i pretvaram se da nikad ne moramo napustiti krevet. Da osjetim kako podiže mi spavaćicu i uzima me. Iznova se svaki puta iznenadim koliko ga moje tijelo već očekuje, a još sam u polusnu. Poljupci se pretvaraju u ugrize, a moja zijevanja u uzdahe.

Da bar je tako danas bilo, ali danas je morao ranije od mene se probuditi tako da dobila sam nedovoljno pažnje i mrzim ga. Mrzim što stvari ostavi na jednom mjestu kada smo kod mene. Kao da ne želi poremetiti, a ja želim upravo to. Želim dokaze! Želim da gdje god da se okrenem da vidim njega jer toliko mi nedostaje. Jedino što imam je mokri ručnik od njegovog jutarnjeg tuširanja i čaša vode kraj kreveta iz koje zajedno smo pili.

Da kriminalisti dođu ne bi ni na tren pomislili da je on moj. Da imam nekoga tko me pretvorio u svoju princezu i ispunjava mi sve što poželim. Ispunjava mi dan svojim pogledima, a tijelo sobom.

Znate što pričam. Onaj osjećaj koji ti govori da on te zaslužuje.

 

Još i opet

Ugrizao bi ju. Ugrizao bi ju, ali ne da ju boli nego da uzdahne. Da zubima joj naredim da mi se preda još više. Želim da joj je to nepoznat osjećaj, da sam prvi koji je upravlja. Da više ne pluta nego da plovi. Usmjerena. Prema tamo, prema nama.

– Dođi.

I ona da dođe, dok pogled ni trenutka nije odmaknuo se od mojih očiju. Ne jer mora, niti jer misli da bi trebala. Da dođe jer želi. Želi još tog nečega što dobiva od mene što ni ja sam ne znam što je, ali njoj smiješak na lice postavlja i korak joj ubrzava kada god se meni zaputi. Želi još toga od čega gola se osjeća slobodno, a ne odmjereno. Još toga zbog čega prijateljice je manje viđaju.

Još, još. JOŠ!

 

Jedno je biti drolja,

Ništa nas snažnije ne gura da mu se predamo od njegove iskrene namjere da nas ne kontrolira. Sve to znamo. Dok mu pričaš o sebi i čekaš reakciju, a jedinu koju dobiješ je smiješak jer te dodatno upoznao, a ne osudu da ti to ne priliči svima nam kroz misli prolazi jedna jedina misao: ‘Uzmi me!’

Uzmi jer tvoje je, zapovjedi mi pozu u kojoj želiš da te zadovoljim i gurni me preko granica do koje nikad ni dotaknute nisu. Postavi nove granice, zapravo nemoj ih ni postavljati. Samo sruši te pregrade i zidove i do zadnjeg trena nas ne usudi se ni usporiti.

Ne postavljaj pitanja, ne otvaraj oči, samo nastavi. Želim ti biti jedina, a jedina mogu ostati samo ako postanem, – najbolja. Reci mi, pokaži mi, uzdahni kada pogodim. Odvedi me tamo gdje neću ni prijateljicama priznati da sam bila. Tamo gdje će mi misli biti svaki trenutak kada nisam kraj tebe. Gdje svaki korak će biti uzbudljiv i zaustavljati dah jer prvi puta sam ovdje. Prvi puta osjećam se slobodnom, a tako tvojom. Nema zidova, nema prepreka, nema mojih ali, možda, ipak, ako već samo da, da, da i još!

, a drugo je biti samo njegova drolja. To je ljubav.