Ugrizao bi ju. Ugrizao bi ju, ali ne da ju boli nego da uzdahne. Da zubima joj naredim da mi se preda još više. Želim da joj je to nepoznat osjećaj, da sam prvi koji je upravlja. Da više ne pluta nego da plovi. Usmjerena. Prema tamo, prema nama.

– Dođi.

I ona da dođe, dok pogled ni trenutka nije odmaknuo se od mojih očiju. Ne jer mora, niti jer misli da bi trebala. Da dođe jer želi. Želi još tog nečega što dobiva od mene što ni ja sam ne znam što je, ali njoj smiješak na lice postavlja i korak joj ubrzava kada god se meni zaputi. Želi još toga od čega gola se osjeća slobodno, a ne odmjereno. Još toga zbog čega prijateljice je manje viđaju.

Još, još. JOŠ!