Dala im je sebe u njihove ruke, iznova. Pogledala je u njihove oči, vidjela samo najbolje i svojoj sreći šapnula da oni su ti koji će joj pokazati put. Kao maloj djevojčici kojoj majka kaže da tata će ju odvesti na neko mjesto prekrasno. Ta nevina stopala koračati će bez pogleda na put. Koračati će gdje god budu vođena.

Svi njeni koraci bili su pregaženi. Svaki njen otisak pregažen njihovim željama, porivima, nedostacima. Hodali bi iza nje, tjerajući je. Otisci bili bi razgaženi njihovim. Hodali bi ispred nje, vodeći je. Otisci bili bi nevidljivi jer njihovi su morali biti jedini.