Želim tebi doći kući. Želim znati da u spavaćici, kao što sam oduvijek priželjkivao za svoju ženu, spavaš i u snu me čekaš. Da sjednem na krevet i kažem ti: ‘Lutko, jedan je od onih dana.’ i da ti znaš da slab sam tu noć. Da te trebam da me slušaš. Kako pričam o svojim mislima, kako ne želim se izgubiti, kako volim sebe i kako volim nas više od sebe iako sam ovdje sebe prvo spomenuo.
Želim reći: ‘Znaš koliko te volim, hvala ti na ovim trenucima jer prije su oni bili pakao. Sjedio bi u mraku, osvjetljen monitorima i pisao. Pisao iz misli, slova, riječi, rečenice, tekstove. Pisao za gomilu.’