Evo sad ću. Svaki tren mislim da će samo da se dogodi, ali nije kao zadnji puta. Zato i lažem vozaču da me ostavi tu malo dalje jer kao paše mi da prošetam prije nego legnem. A lažem, jer idem u drugom smjeru, idem prema njoj. Idem da joj sjednem pred kuću i pušim cigare. Znam da znate da ne pušim, ali ovo su neke njene, davno zaboravljene kod mene. Te ću jedino u životu da popušim, a onda ću i sa njima i sa njom da prestanem.

Čak me ni njeni susjedi me ne brinu jer ovdje kod nje luđaci koji sjede na cesti i puše su dio noćne šetnje pa se nitko ne zagleda da vidi tko sam. Misle da pušim i gubim život, a ono ja pušim i pišem ove priče. Ne bojim se ni nju da ću da sretnem jer drugarice zadnjih dana utaborile se i melju kako je davno trebala da završi ovo sa mnom. Ja sam svoju dobro jebao dok njih ovi njihovi ni to.

Daj mi samo još malo da je volim prije nego što mi se vrati apetit i počnem da spavam.