Author: Aleks

by Aleks

Njega sve mrze

I'll be there for you.

I’ll be there for you.

Moram prekinuti sa njim. Moram biti još jedna koja će napuknuti to jedinstveno srce. Već je prekasno jer sam najzaljubljenija ikad. Postala sam jedna od onih koja drugima priča kao da prva ikad sam osjetila ljubav. Odlazim od svakog razgovora misleći kako oni ne kuže.

Čudno je isprva kada ti kaže da je on taj u vezama kojeg se ostavlja. Pomisliš da je u pitanju mračnost nekakva. Tajna ili mana koja svu sreću upije.
No shvatila sam da upravo ono što upije sve je njegova najveća vrlina. On ne može stati. Uvijek mora kretati se naprijed, postići više, bolje. Kao da lebdi, no uvijek se naprijed kreće. Ne vidiš kretnje, samo osjetiš da sve više i više osjećaš da te vuče. Sa smiješkom, sa riječima koje samopouzdanje izgrade u fantastične dvorce dok drugima ono živi u kućama u redu.

No to nisi ti. To je prekrasna vizija koju on ima o tome što ti možeš biti. To je laž.

Nitko ne može sve. Nitko ne može, samo on. I to je laž, ali ne mogu u nju vjerovati i osjetiti njega blizu sebe. Jedina utjeha mi je to što znam kada ga se slomi on osnaži još više. Postane još privlačniji, još brže se nauči zavući pod kožu.

Ja ne znam pričati priče, uvijek se svedu no to da ih završim sa trebao si biti tamo. No jedina priča sa njime koju imam, kako god je ispričala i tko god ju slušao, taj se nasmije. Kao da sama njegova prisutnost u priči joj daju tu moć da izmami ljudima osmijeh na lice.

Kaže da ga sve bivše mrze, ali kao da ne razumije što to znači. Ne mrziš nekoga do koga ti nije stalo. Ne mrziš nekoga od koga misliš da možeš bolje. Mrziš samo one za koje duboko u sebi znaš da nisi dovoljno dobra, a njega sve mrzimo.

 
by Aleks

Staklenog pogleda

My top

My top

Nosimo zajedno jednu pižamu. Njegov gornji dio je na meni, a donji još uvijek na njemu iako ga toliko cesto skidam da se pitam zašto ga uopće ponovno svaki puta oblači. Mislim da mi pokaže da svaki moj dodir cijeni kao da je prvi. Imam osjećaj kao da je, svaki puta kada mu se približim na trenutak, samo u mislima, zadrhtim prije nego li ga dotaknem tijelom. Želim da nam tako zauvijek bude. Prvi dan kada ne bude znati ću da me prestao voljeti, ili ja njega.

 
by Aleks

Love crazy

To the Sun

To the Sun

It’s about a journey, about playing her your favorite song and her not liking it. It’s about not caring that she does not like it because she likes you. It’s about her not being perfect but still saying to you she is worth the drama. Because when she does something wrong and you get mad she knows she shouldn’t argue but she should show you her tits because that’s crazy, and you love crazy. You love her, it’s about that, it’s all about love.

 
by Aleks

Misliti i znati

On paper

On paper

Mislio sam da ću moći zaspati nakon što legnem i pročitam poruku u kojoj mi želi slatke snove. Mislio sam da ću odahnuti jer znam da misli na mene iako nije kraj mene. Mislio sam da ću sa smiješkom sklopiti oči i brzo zaspati. Mislio sam da mi nije toliko stalo do nje da ću još satima prelistavati naša dopisivanja i zastati nad njenom svakom reakcijom. Mislio sam da ću sada već se odmarati za naporan dan koji me čeka sutra. Mislio sam da mi misle prebrzo lutaju da ih sporo pisanje sa olovkom po papiru može zabilježiti.
Mislio sam da sam već dovoljno puta volio da kada sljedeći put ljubav krene prema meni da ću je prepoznati. Mislio sam da poznajem ljubav, ali poznajem samo prošle ljubavi.

 
by Aleks

Ajde nemoj

Ostavila sam ga jer sam uz njega osjećala kao puno gora osoba nego što jesam. Pa što ako se koji puta napijem da malo zaboravim na sve?
Ne možemo svi biti jebeno savršeni i rješavati probleme na zdrav način kao i ti. Nisi ni ti savršen, ali tako se ponašaš samo da me baciš u depresiju što pušim, pijem i ne zovem doma koliko bi trebala.

Ako sam što najviše mrzila je to kada si na tako jednostavan način objasnio probleme i dao mi rješenja. Kao da sam dovoljno snažna da to napravim i rješim. Nismo svi kao ti, nismo svi skulirani i ne možemo svi tako otvoreni biti. Sjebali su nas oni prije tebe. Tebe čak i nitko nije sjebao. Ma i je, ali ti si to rješio, ajde super.

Ne mogu ja to, ne mogu biti sa nekim boljim od sebe.

 
by Aleks

Last call

Half full

Half full

– That’s the most poetic thing you ever said.
– What, the glass thing?
– Yeah, that thing about alcoholism. That it’s like looking life through the bottom of a glass, no matter how clear the glass might seem, its always distorted.
– That’s just something my dad used to say.

 

 
by Aleks

Cera

– Stavi ruke na leđa.

Čekala sam to da kaže. Tim moćnim glasom, kroz polušapat da me riječima umiri i učini svojom. Na papiru nikad mu se ne bi htjela približiti, niti biti njegova. No doživljaj je nešto sasvim drugo od popisa mana i kvaliteta.

Ta sitna govorna mana koja krasi njegove rečenice čini ga toliko moćnijim sa riječima. Ona čini da sve izgovoreno kao da čujem po prvi puta. Kao da nakon bezbroj slika zalaska Sunca napokon jedan i doživiš. I onda ga pokušaš slikati. No ne možeš doživljaj nekome prenijeti. Ni slikama ni riječima. Možeš inspirirati. Da ih navedeš da dožive.

Zato prva rečenica nije te cijelu naježila, a meni je čak i otežala disanje.

 
by Aleks

Kolači se jedu kad se ohlade

Ne probudi ju kada se odvojim od nje iz našeg kreveta; Palim svjetlo koje se tihim prekidačem upaljuje. Ne probudi ju ni otvaranje frižedera već vađenje tanjura iz hrpe drugih tanjura. To joj je čudan zvuk jer sve do sada je moglo značiti da pijem, što ja radim. No ona je ta koja jede.
Dok sam tanjur izvadio ona već kao da mjesečari ulazi u kuhinju i vadi tortu iz frižidera, uzima nož i reže taman koliko sam zamislio da želim.

Uvrijedio bi je da stojim kraj nje dok ona glumi savršenu ženicu. Sjedam za stol i pogledom je ljubim. Ona prinosi tanjur ukrašen njenim posljednjim remek slatkim djelom, pristavlja ga poput profesionalnog konobara, ljudi me u obraz i sjeda u stolicu pokraj mene da me gleda koliko ću uživati u njenoj kreaciji.

– Hvala ljubavi, stvarno nisi trebala.
– …vi koji ne trebate žene, vi ih najljepše volite.

 
by Aleks

Najbolja fobija je ona gdje se bojiš da se ne možeš bojati

Ponekad mi samo treba da mi kaže što da radim. Čisto da se odmorim. Da odmorim misli od svega i svih. Od sebe pogotovo. Gledam nju, kako već godinama me satima gleda zaljubljivo iz dana u dan i svaki puta osjetim strah. Strah da će doći dan kada to više neće činiti.

Ljudi misle da je strah negativna emocija, ali nije. On me najviše podsjeća da ljubav postoji. Mislim kada ga prestanem osjećati da sam je prestao voljeti. I toga me strah.