Još samo malo

Evo sad ću. Svaki tren mislim da će samo da se dogodi, ali nije kao zadnji puta. Zato i lažem vozaču da me ostavi tu malo dalje jer kao paše mi da prošetam prije nego legnem. A lažem, jer idem u drugom smjeru, idem prema njoj. Idem da joj sjednem pred kuću i pušim cigare. Znam da znate da ne pušim, ali ovo su neke njene, davno zaboravljene kod mene. Te ću jedino u životu da popušim, a onda ću i sa njima i sa njom da prestanem.

Čak me ni njeni susjedi me ne brinu jer ovdje kod nje luđaci koji sjede na cesti i puše su dio noćne šetnje pa se nitko ne zagleda da vidi tko sam. Misle da pušim i gubim život, a ono ja pušim i pišem ove priče. Ne bojim se ni nju da ću da sretnem jer drugarice zadnjih dana utaborile se i melju kako je davno trebala da završi ovo sa mnom. Ja sam svoju dobro jebao dok njih ovi njihovi ni to.

Daj mi samo još malo da je volim prije nego što mi se vrati apetit i počnem da spavam.

 

Svi smo mi isti

Bili smo jedan od onih parova. Ne trebam ti više ništa reći. Bili smo sretni takvi. Imali smo svoju tajnu i bilo nam je tako lagano biti sretni. Sve dok jednom u gradu poznanik mi nije čestitao na uspjehu cure za koji ja nisam znao, a rado bi se ponosio njome. – Pa odkad mi govorimo stvari samo jedan drugome?
U sebi sam rekao ‘Pa oduvijek.’, ali na glas, samo kulerski – ‘Imaš pravo.’ Taj dan kolegica me pitala kako sam i njoj sam se otvorio. Od tada više nismo jedan od onih parova. Sada smo kao vi.

 

Do pola

Ne znam zašto je opet kod mene. Ne znam kako da ovako razmišljam bez da ju prvo ševim. Ne znam kako da joj kažem da van kreveta ne razmišljam o njoj.

Nekima moram pričati i prepričavati da bi shvatili zašto dok njemu jedino trebam reći:

– Ne skida grudnjak dok se jebemo.

Njemu ne trebam govoriti da mi smeta taj manjak samopouzdanja. Ne trebam mu govoriti da toliko bi me više napalio ovo-sam-ja-uzmi-ili-ostavi stav nego ne znam kakve sise. Njemu ne trebam govoriti da ne skidanjem mi pokazuje previše. On shvaća da to je jednako kao da dok ju ja ševim joj govorim da samo do pola ga stavljam iako oboje znamo da ga do kraja nabijam i da to je sve što imam i ikad ću imati.

 

Čuvaš li odlomljene dijelove?

Ležim u krevetu obučen. Nemam snage za biti normalan i presvući se u pidžamu. Ovako kao da priznajem da sam izgubio.
Mislim da sa jedne strane treba snaga da se prizna poraz. No ta snaga je drugačija od one koja mi sada treba. Sada mi treba ona koja daje glas onom u tebi koji ti govori da će sve biti u redu.

Nitko nema snage, svi šutimo. Svi ćemo uskoro zaspati jer smo umorni. Svi si pogledima šaljemo misli. Svi smo pomislili da bar da se ne probudimo. Svi smo razočarani, svi smo jadni. Svi lagano, duboko dišemo. Svi sve usporavamo. Svi polako zatvaramo oči. Svi nećemo obrisati suze. Svi ćemo ujutro se probuditi bez da otvorimo oči. Svi ćemo biti sretni što si tu kraj nas da nam kažeš da će sve biti u redu.

 

Metar ljubavi

Kada me pita jesam li ok zapitam se hoću li pogriješiti kada ga ostavim za par dana. Na njegov rođendan.

Prevario me nije. Nisam ga uhvatila kad je taman htio. Ne izlazi van sa dečkima i mene ostavlja samu kući. Nije prestao da me mazi dok gledamo filmove. Ne prestane ni kad zaspim. Sa konferencija čak i mojim prijateljicama nosi suvenire.

Ja sam ta. Ja ne mogu više živjeti u strahu da će on mene da ostavi.

Kad bi samo mogla saznati koliko me voli. Koliko uopće znači to cvijeće koje mi pokloni, kaktuse koje zna da obožavam. Koliko to što me uvijek vodi na nova mjesta, otkriva mi svijet. To što godinama unaprijed radi planove sa mnom. To što ljudi govore da sa mnom nikad sretnije nije izgledao. Koliko znači to što zbog njega želim biti bolja u svemu što radim. Koliko što zbog njega i jesam. To sto uvijek sam prva. Koliko znači to što njegov savjet je uvijek bolji od onoga što sam ja htjela da uradim.

 

Odlučio sam da te volim

Volim te početke veze gdje svaki dodir, gdje svaki poljubac je odluka. Odluka da pobjediš strah za nevjerojatnu nagradu.

Volim kako sve dolazi spontano no mora proći kroz filter od 1000 pitanja prije nego što ipak postane djelo. Volim najviše one koji taj filter nemaju. Volim koliko su sretni. Volimo koliko se primjeti da su sretniji od svih nas. Volim tebe.

 

Take Me Home

Uvijek je tako kad uzmem neke droge. Kažem neke, ali zapravo uzimam samo jednu. Neke zvuči valjda više cool, a ja želim biti cool. Ne želim biti jebač, jer znam da to nekima znači biti cool. Meni biti cool, znači biti sretan radeći ono što ti je strast.

Moja strast je biti nevidljiv. Otići negdje i dane provesti sa ljudima koji me tek upoznaju. Malo im lagati o sebi. Ne da sam astronaut ili nagrađivan svime, hvaljen od svakoga već da radim samo ono što volim.

Doma je jedno od tih negdje, tamo sam nevidljiv. Tamo si ti i volim te na način koji obožavaš, tamo sam okružen sitnicama koje volim. Tamo je moja omiljena majica koju ja više ne nosim nego ti spavaš u njoj. Tamo slušamo svu muziku koju volimo na koju ne plešemo nego samo skačemo i pretvaramo se da znamo pjevati. Tamo je krevet koji miriše po tebi, tamo šutimo, tamo pričamo i najviše se smijemo.

Tamo pišem ove tekstove koje ti pročitaš i pitaš me gdje ja to želim otići.

 

Ghosts and stuff

– Sa kime ti pričaš? – očito je da je ova rečenica dio dužeg toka misli no jedina je bila na glas izrečena.
– Mislim sa nikim.
– Ni sa curom?
– Pa mislim pričamo, ali nije to takvo pričanje.
– A ako se oženite i ono, provedete cijeli život zajedno, hoće li ti bit žao što nisi otpočetka pričao sa njom o svemu?
– Možda nadoknadim sve do kraja tjedna.

To je jedna od prednosti kada znaš kad ćeš umrijeti.

 

Žuta je boja budnosti

– Zašto ne ideš spavati?
– Hoću.
– Pa ajde sad sa mnom.
– Ma hoću ovo dovršiti pa ću onda.
– Već spavaš.
– Ma samo razmišljam malo.
– Mhm
– Ti smeta muzika?
– Ne smeta mi muzika nego se trebaš odmoriti.
– Staviti ću na slušalice.
– Kao i obično, toliko glasno da kao da nisi. Ajde spavati.
– Pa rekla si da ti ne smeta.
– Ma ne smeta mi nego želim da se odmoriš.
– Ja ovo taman dovršim dok se ti spremiš za krevet.
– Ja sam već u krevetu, a ti si zadnjih 10minuta spavao ovako …
– Kad si me to slikala?
– Pa sad!
– Ozbiljno sam zaspao? Ajmo spavati.

 

Kad si pička

Osjećam se kao da nisam žensko. Sad se čak osjećam kao da nisam ni ljudsko biće. Od svih prijateljica koje me okružuju, od onih iz salona do onih sa posla pa i onih iz djetinjstva ni jednu ne mogu ubrojiti u skupinu kojoj bi ovo rekla. Zato i govorim Internetu, a ne osobi.
Fali mi njegov dodir. Nije ono prekinuli smo pa mi fali sex, koji je bio jedino dobro, iako jesmo prekinuli. Fali mi on. Fali mi da sam njegova. Ne treba mi da mi kaže da sam lijepa to znam i sama, ni da nam skuha i to mogu. Ne treba mi da me vodi negdje jer avantura mi je drugo ime ni sa mnom da ne radi ništa jer znam biti sama.

Treba mi da me jebe, to ne mogu sama, a i nismo prekinuli, ostavio me.