Živciraš me

Kako je znao da ću ga zamrziti. Zbog toga ga mrzim još više. Uvijek mora biti u pravu. Ajde se jednom posvađaj kada ne znaš sve činjenice i detalje unazad milijun godina. Prestani sa tom savršenom ravnotežom rađenja stvari koje imaju kozmički smisao i potpunu besmislenost. Prestani jer mi ideš na kurac jer uvijek izgledaš kao da napreduješ. Shvaćaš i one koje sam mrziš. Mrziš ih, ali ih shvaćaš. Pa tko to radi. Odjebi sa time.

Zato te i sve mrzimo. Jer se ne opravdavaš nego tražiš ono koliko daješ. A jebi se, ali tražiš previše. Sve mi to shvatimo tek kada počneš tražiti samo ono koliko zaslužuješ. Tu znaš da si šupak jer čak i ne tražiš nego kada ne dobiješ budeš razočaran. I onda sam ja u kurcu jer znam da ti to treba i da sam ja ta koja ti to treba dati, ali ne mogu ja to. Ni jedna ne može i zato te mrzimo.
Prestani se ne javljati kada ti kažem da više ne želim čuti za tebe. Budi kao svi ostali i gnjavi me, želi me pojebati jer sam bila drolja svaki puta kada smo se jebali, ali nee. Moraš ti biti sav cool i imati sve posloženo u glavi i govoriti stvari poput:

“Zašto da ti se javljam kada te samo ljutim i negativu ti stvaram.”

Da, nabrijana sam uvijek kada mi se javljaš i kao pričamo normalno, ali onda ja popizdim zbog nečega i svađamo se. Sjebana sam i kada se svađamo ja sam sretna jer pričamo. Ali ti onda opet govoriš pametne stvari da to nije zdravo i da trebam to rješiti i onda ću moći zaspati bez da zapalim prije spavanja. Trebam, ali neću jer sam sjebana, jer nismo svi ti da kada ti ljudi naprave grozote ti shvatiš da bolje ne znaju i nastaviš boljim putem i spavaš mirno, sretan si i zdravo nas sve voliš.

Odjebi.

 

Ma znaš i sama

Koji puta se zapitam jesam li ga zamislila. Želim osjetiti kako moja ramena i vrat bocka njegova brada. Da upletem svoje noge u njegove i pretvaram se da nikad ne moramo napustiti krevet. Da osjetim kako podiže mi spavaćicu i uzima me. Iznova se svaki puta iznenadim koliko ga moje tijelo već očekuje, a još sam u polusnu. Poljupci se pretvaraju u ugrize, a moja zijevanja u uzdahe.

Da bar je tako danas bilo, ali danas je morao ranije od mene se probuditi tako da dobila sam nedovoljno pažnje i mrzim ga. Mrzim što stvari ostavi na jednom mjestu kada smo kod mene. Kao da ne želi poremetiti, a ja želim upravo to. Želim dokaze! Želim da gdje god da se okrenem da vidim njega jer toliko mi nedostaje. Jedino što imam je mokri ručnik od njegovog jutarnjeg tuširanja i čaša vode kraj kreveta iz koje zajedno smo pili.

Da kriminalisti dođu ne bi ni na tren pomislili da je on moj. Da imam nekoga tko me pretvorio u svoju princezu i ispunjava mi sve što poželim. Ispunjava mi dan svojim pogledima, a tijelo sobom.

Znate što pričam. Onaj osjećaj koji ti govori da on te zaslužuje.

 

Uzmi što ti treba

Trebao mi je jedan takav. Trebao mi je da shvatim tko sam. Da krenem da radim ono što mogu. Trebao mi je jedan takav da mi kaže da me voli, ali da može da nastavi da me voli samo ako počnem da dokazujem da sam ono u što se zaljubio. Da ne prihvaća moje ne želim. Da me prebrzo upozna i uvijek prepozna kada odbijam iz straha. Trebao mi je jedan takav da postanem žena. Da me tretira kao da me ne treba, a pokazuje da bez mene ne isplati se živjeti, a ja da vjerujem u oboje. Jedan koji će mi pokazati koliko me oni prije nisu bili vrijedni. Jedan čiji vrtlog života me ne uzima i zavrćuje dok ne poznajem niti jedan smjer već me samo lagano uzdiže kada god mi zatreba. Jedan koji zna da mi treba kada ni sama to ne znam. Trebao mi je jedan takav koji će mi reći da ne serem prije nego što uopće se uspijem naljutiti. Da kada me on uhvati za bokove se ne osjećam jeftino već željeno. Trebao mi je jedan koji me pogledom može ukoriti. Jedan zbog kojeg uvijek želim biti najljepša. Da kad me i samo okrzne dodirom da zadrhtim. Da uvijek osjećam da moram da se trudim. Jedan koji me vodi, pokazuje, najbolje jebe i kruhom hrani.

Trebao mi je jedan takav kojeg ću ostaviti i srce mu slomiti toliko da ga iz muškarca opet u dječaka pretvorim.

 

Zavoljeti ću i hladni čokolino

– I sjebala sam.
– Što je bilo?!
– Pa rekao mi je da me voli, a ja ništa.
– Ali pa voliš ga…
– Što misliš da ja to ne znam?!? Nisam rekla da ga ne volim nego da sam sjebala!
– Pa možeš mu reći da ga voliš…
– Jooj, znam da mogu, ali ne znam… On će to meni reći ponovo.

 

Jedno je biti drolja,

Ništa nas snažnije ne gura da mu se predamo od njegove iskrene namjere da nas ne kontrolira. Sve to znamo. Dok mu pričaš o sebi i čekaš reakciju, a jedinu koju dobiješ je smiješak jer te dodatno upoznao, a ne osudu da ti to ne priliči svima nam kroz misli prolazi jedna jedina misao: ‘Uzmi me!’

Uzmi jer tvoje je, zapovjedi mi pozu u kojoj želiš da te zadovoljim i gurni me preko granica do koje nikad ni dotaknute nisu. Postavi nove granice, zapravo nemoj ih ni postavljati. Samo sruši te pregrade i zidove i do zadnjeg trena nas ne usudi se ni usporiti.

Ne postavljaj pitanja, ne otvaraj oči, samo nastavi. Želim ti biti jedina, a jedina mogu ostati samo ako postanem, – najbolja. Reci mi, pokaži mi, uzdahni kada pogodim. Odvedi me tamo gdje neću ni prijateljicama priznati da sam bila. Tamo gdje će mi misli biti svaki trenutak kada nisam kraj tebe. Gdje svaki korak će biti uzbudljiv i zaustavljati dah jer prvi puta sam ovdje. Prvi puta osjećam se slobodnom, a tako tvojom. Nema zidova, nema prepreka, nema mojih ali, možda, ipak, ako već samo da, da, da i još!

, a drugo je biti samo njegova drolja. To je ljubav.

 

Faliiiš miii

Mislim da mi je jučer rekao da me voli. Ne znam jer nije rekao ‘volim te’. Rekao je da se opustim, da ne moram toliko grčevito svoje prste ispreplesti njegovima. Pogledao me i sa smiješkom me poljubio u obraz. Učinio me tako malenom, tako sigurnom.

– I ja sam želio ti svakih 10 minuta ti poslati poruku da mi fališ. No ne znam kako reći to na toliko načina jer svaki puta mi drugačije fališ i kad kažem drugačije mislim sve više i više. Jer te sve više i više nema kraj mene. Nije da te moram stalno imati kraj sebe jer to bi bilo posesivno, ali želim te imati stalno kraj sebe. To zvuči manje opsesivno.

 

Želim biti jedina. Moram.

Sada kada znam da je prevario gledam ga drugim očima. Hoće li prevariti i mene? – ne možeš bez da se to zapitaš.
Kada mi je ispričao svjesno sam odgurnula poriv da zapalim jer nisam željela se odati. Odjednom sam se našla na rubu litice sa koje sam već jednom skočila. Odjednom u glavi sam zamišljala taj scenarij kako se to odvija. Prilazi mu neka tamo, šapuće pripito dok ga već dira kako samo ja smijem, a on ju ne odguruje nego usne mu se razvijaju u smiješak, a njene napuštaju stranu njegovog lica i prilaze tom smiješku kako samo ja smijem.

– Svi ste isti. – ajme ne… ovo je bila greška reći na glas. Sada sam zajebala.
– A da? – ok, ovo je rekao sa smiješkom, možda nisam previše zajebala. – Ako smo svi isti zašto nisi kod nekog drugog prespavala, zašto nisi sa frendicama na kavi nego u mom krevetu tražiš pozu gdje ćeš svojim tijelom dodirivati što više mojeg dok gledamo serije?

Ne znam ovaj odgovor. Mislim znam, ali zna i on da ja znam. Osjećam kako me čita. Ne mogu se sakriti. Ne mogu sakriti taj glupi poriv koji se pretvorio u razlog koji me nagovorio na tu rečenicu.
Oči mi se šire sve više dok glavom mi zuje rečenice. Poljubi me. Prigrli me sebi. Reci mi da sam glupa. Lupi me po guzi kao što radiš kada glumiš da se ljutiš, a zapravo sam ti slatka.
Što ja to radim? Pa ne može čitati on misli.

Ali može. Jer dobila sam po guzi, uz pitanje – Želiš ponoviti to? – a onda me uzeo k sebi i poljubio taman kraj uha da jednako osjetim i čujem taj poljubac.

Shvatila sam što će se dogoditi ako me prevari. Dogoditi će se prekid sa njegove strane jer jedino tako se može nagovoriti da me ostavi iako me još voli. Jer ja sam njega prestala odavno voljeti ili barem to prestala mu pokazivati.

 

Njega sve mrze

I'll be there for you.

I’ll be there for you.

Moram prekinuti sa njim. Moram biti još jedna koja će napuknuti to jedinstveno srce. Već je prekasno jer sam najzaljubljenija ikad. Postala sam jedna od onih koja drugima priča kao da prva ikad sam osjetila ljubav. Odlazim od svakog razgovora misleći kako oni ne kuže.

Čudno je isprva kada ti kaže da je on taj u vezama kojeg se ostavlja. Pomisliš da je u pitanju mračnost nekakva. Tajna ili mana koja svu sreću upije.
No shvatila sam da upravo ono što upije sve je njegova najveća vrlina. On ne može stati. Uvijek mora kretati se naprijed, postići više, bolje. Kao da lebdi, no uvijek se naprijed kreće. Ne vidiš kretnje, samo osjetiš da sve više i više osjećaš da te vuče. Sa smiješkom, sa riječima koje samopouzdanje izgrade u fantastične dvorce dok drugima ono živi u kućama u redu.

No to nisi ti. To je prekrasna vizija koju on ima o tome što ti možeš biti. To je laž.

Nitko ne može sve. Nitko ne može, samo on. I to je laž, ali ne mogu u nju vjerovati i osjetiti njega blizu sebe. Jedina utjeha mi je to što znam kada ga se slomi on osnaži još više. Postane još privlačniji, još brže se nauči zavući pod kožu.

Ja ne znam pričati priče, uvijek se svedu no to da ih završim sa trebao si biti tamo. No jedina priča sa njime koju imam, kako god je ispričala i tko god ju slušao, taj se nasmije. Kao da sama njegova prisutnost u priči joj daju tu moć da izmami ljudima osmijeh na lice.

Kaže da ga sve bivše mrze, ali kao da ne razumije što to znači. Ne mrziš nekoga do koga ti nije stalo. Ne mrziš nekoga od koga misliš da možeš bolje. Mrziš samo one za koje duboko u sebi znaš da nisi dovoljno dobra, a njega sve mrzimo.

 

Staklenog pogleda

My top

My top

Nosimo zajedno jednu pižamu. Njegov gornji dio je na meni, a donji još uvijek na njemu iako ga toliko cesto skidam da se pitam zašto ga uopće ponovno svaki puta oblači. Mislim da mi pokaže da svaki moj dodir cijeni kao da je prvi. Imam osjećaj kao da je, svaki puta kada mu se približim na trenutak, samo u mislima, zadrhtim prije nego li ga dotaknem tijelom. Želim da nam tako zauvijek bude. Prvi dan kada ne bude znati ću da me prestao voljeti, ili ja njega.

 

Ajde nemoj

Ostavila sam ga jer sam uz njega osjećala kao puno gora osoba nego što jesam. Pa što ako se koji puta napijem da malo zaboravim na sve?
Ne možemo svi biti jebeno savršeni i rješavati probleme na zdrav način kao i ti. Nisi ni ti savršen, ali tako se ponašaš samo da me baciš u depresiju što pušim, pijem i ne zovem doma koliko bi trebala.

Ako sam što najviše mrzila je to kada si na tako jednostavan način objasnio probleme i dao mi rješenja. Kao da sam dovoljno snažna da to napravim i rješim. Nismo svi kao ti, nismo svi skulirani i ne možemo svi tako otvoreni biti. Sjebali su nas oni prije tebe. Tebe čak i nitko nije sjebao. Ma i je, ali ti si to rješio, ajde super.

Ne mogu ja to, ne mogu biti sa nekim boljim od sebe.