hrvatski

by Aleks

Živciraš me

Kako je znao da ću ga zamrziti. Zbog toga ga mrzim još više. Uvijek mora biti u pravu. Ajde se jednom posvađaj kada ne znaš sve činjenice i detalje unazad milijun godina. Prestani sa tom savršenom ravnotežom rađenja stvari koje imaju kozmički smisao i potpunu besmislenost. Prestani jer mi ideš na kurac jer uvijek izgledaš kao da napreduješ. Shvaćaš i one koje sam mrziš. Mrziš ih, ali ih shvaćaš. Pa tko to radi. Odjebi sa time.

Zato te i sve mrzimo. Jer se ne opravdavaš nego tražiš ono koliko daješ. A jebi se, ali tražiš previše. Sve mi to shvatimo tek kada počneš tražiti samo ono koliko zaslužuješ. Tu znaš da si šupak jer čak i ne tražiš nego kada ne dobiješ budeš razočaran. I onda sam ja u kurcu jer znam da ti to treba i da sam ja ta koja ti to treba dati, ali ne mogu ja to. Ni jedna ne može i zato te mrzimo.
Prestani se ne javljati kada ti kažem da više ne želim čuti za tebe. Budi kao svi ostali i gnjavi me, želi me pojebati jer sam bila drolja svaki puta kada smo se jebali, ali nee. Moraš ti biti sav cool i imati sve posloženo u glavi i govoriti stvari poput:

“Zašto da ti se javljam kada te samo ljutim i negativu ti stvaram.”

Da, nabrijana sam uvijek kada mi se javljaš i kao pričamo normalno, ali onda ja popizdim zbog nečega i svađamo se. Sjebana sam i kada se svađamo ja sam sretna jer pričamo. Ali ti onda opet govoriš pametne stvari da to nije zdravo i da trebam to rješiti i onda ću moći zaspati bez da zapalim prije spavanja. Trebam, ali neću jer sam sjebana, jer nismo svi ti da kada ti ljudi naprave grozote ti shvatiš da bolje ne znaju i nastaviš boljim putem i spavaš mirno, sretan si i zdravo nas sve voliš.

Odjebi.

 
by Aleks

/ˈlʌɪə/

Da kažem da ne mogu pobjeći od laži bila bi opet još jedna laž. Da me pitate zašto to radim i da kažem ne znam i to bi lagao. Da se otvorim i kažem ti iskreno to ne bi bilo u redu jer znam da bi lagao. Da nakon toliko godina pokušam se pronaći tko sam stvarno jer izgubljen sam bila bi najveća laž.

 
by Aleks

Newton

Svede se sve na reakciju onog drugog dok prvom nešto nesvjesno izleti. Dok komentirate nečiju djecu pa jednom izleti:
– Naše dijete se neće tako oblačiti!

To je taj trenutak. To je taj korak unaprijed. Oboje ga osjetite. Kao da je netko ubacio u veću brzinu. To te može uplašiti ili može biti savršeno. Nema između. Misliš da ima, ali to si lažeš. Kao nisi spreman tako brzo, kao ne znaš da li je to to. Jebo bi druge. To je ono što je. Glup si. To je ono što isto je.

 
by Aleks

Demoni

Važno je pobjediti. Kada oni postanu glasni, ti postani tiši. Kada oni žele te nadjačati, ti postani veći. Dok oni se gube u zvuku svojeg glasa, ti spoznaj dubinu. Izgubi oči jer nitko se ne boji onoga što vidi. Prepusti im dodir. Postani osjećaj usamljenosti čak i kada se nalaze u rulji. Zamisli da želiš postati more. Crno, nepobjedivo. Nepretočivo, svemoćno, ujedinjeno. Postani površina bez dna. Sam odredi boju kojom ćeš obojati ono što iz dana u dan im pruža nadu i usmjeruje snove. Postani lažni osjećaj moći, sigurnost u odluku. Postani nada da će biti bolje. Sve budi, sve ih budi iz jutra u jutro, neke naglo neke laganije, da osjećaju da su drugačiji. Da se prestraše kada oko njih ne misle jednako, da sumnjaju prije nego uopće krenu.

Postani jedan od njih.

 
by Aleks

Ma znaš i sama

Koji puta se zapitam jesam li ga zamislila. Želim osjetiti kako moja ramena i vrat bocka njegova brada. Da upletem svoje noge u njegove i pretvaram se da nikad ne moramo napustiti krevet. Da osjetim kako podiže mi spavaćicu i uzima me. Iznova se svaki puta iznenadim koliko ga moje tijelo već očekuje, a još sam u polusnu. Poljupci se pretvaraju u ugrize, a moja zijevanja u uzdahe.

Da bar je tako danas bilo, ali danas je morao ranije od mene se probuditi tako da dobila sam nedovoljno pažnje i mrzim ga. Mrzim što stvari ostavi na jednom mjestu kada smo kod mene. Kao da ne želi poremetiti, a ja želim upravo to. Želim dokaze! Želim da gdje god da se okrenem da vidim njega jer toliko mi nedostaje. Jedino što imam je mokri ručnik od njegovog jutarnjeg tuširanja i čaša vode kraj kreveta iz koje zajedno smo pili.

Da kriminalisti dođu ne bi ni na tren pomislili da je on moj. Da imam nekoga tko me pretvorio u svoju princezu i ispunjava mi sve što poželim. Ispunjava mi dan svojim pogledima, a tijelo sobom.

Znate što pričam. Onaj osjećaj koji ti govori da on te zaslužuje.

 
by Aleks

Iskreno, želim biti najbolji.

Sve sam mogao. Biti nečiji, biti svoj, ne biti. No svaki puta skrenuo sam putem koji očito je bio zacrtan da te opet sretnem. Želim da prestane ovo. Želim prestati vraćati se u prazan stan. Bez duše jer se bojim njen djelić igdje polegnuti u strahu da ne ostanem bez svega. Kao da će taj komadić poput udice bačene sve povući za sobom. Kao ribiča koji uhvati preveliki ulov no na njega nije spreman, tako da ću ja biti povučen u plavetnilo kojeg se bojim. Plavetnilo koje znači život koji drugi vode no ja ga se užasavam. Bojim se da će saznati za mene. Bojim se da moje riječi neće doprijeti do njih ako govorim iz gomile. Potreban mi je taj pedistal da do njih doprijem. Da sebe vidim u odrazu njihovih suznih očiju, da im pružim nadu. U gomili jedini odraz do kojeg bi mogao doprijeti je onaj na poleđini mojih kapaka no tada ni sebe ne bi vidio i nestao bi. Nestao bi odgurnut od nadolazeće gomile koja prvog reda želi se dočepati. Ne bi mogao orijentir pronaći i udaljio bi se. Od cilja, od njih i oni od mene.

 
by Aleks

Technography

Sobu obasjava televizor. Zavjese su razmaknute i stvaraju od mene siluetu dok stojim na balkonu i gledam u vas. Ovisan sam o vama, a lažem si da nisam. Mobitel mi je utišan no ja svakih nekoliko minuta gledam da li sam što propustio. Ne želim ga pojačati jer bi to bilo priznanje da sam usamljen.

 
by Aleks

Šamar

Vratila se njemu. Svi smo to čuli toliko puta. no to nije to. Veza nakon prekida je kao da je netko pustio remix originala. Pjesma na koju su ljudi navikli više nije tu. Nije to ta melodija. Predugo treba da se začuje vokal. Refren će se možda ponoviti previše puta. Ritam pjesme možda će biti izmjenjen nečim trendovskim. To nije to.

 
by Aleks

Uzmi što ti treba

Trebao mi je jedan takav. Trebao mi je da shvatim tko sam. Da krenem da radim ono što mogu. Trebao mi je jedan takav da mi kaže da me voli, ali da može da nastavi da me voli samo ako počnem da dokazujem da sam ono u što se zaljubio. Da ne prihvaća moje ne želim. Da me prebrzo upozna i uvijek prepozna kada odbijam iz straha. Trebao mi je jedan takav da postanem žena. Da me tretira kao da me ne treba, a pokazuje da bez mene ne isplati se živjeti, a ja da vjerujem u oboje. Jedan koji će mi pokazati koliko me oni prije nisu bili vrijedni. Jedan čiji vrtlog života me ne uzima i zavrćuje dok ne poznajem niti jedan smjer već me samo lagano uzdiže kada god mi zatreba. Jedan koji zna da mi treba kada ni sama to ne znam. Trebao mi je jedan takav koji će mi reći da ne serem prije nego što uopće se uspijem naljutiti. Da kada me on uhvati za bokove se ne osjećam jeftino već željeno. Trebao mi je jedan koji me pogledom može ukoriti. Jedan zbog kojeg uvijek želim biti najljepša. Da kad me i samo okrzne dodirom da zadrhtim. Da uvijek osjećam da moram da se trudim. Jedan koji me vodi, pokazuje, najbolje jebe i kruhom hrani.

Trebao mi je jedan takav kojeg ću ostaviti i srce mu slomiti toliko da ga iz muškarca opet u dječaka pretvorim.

 
by Aleks

Još i opet

Ugrizao bi ju. Ugrizao bi ju, ali ne da ju boli nego da uzdahne. Da zubima joj naredim da mi se preda još više. Želim da joj je to nepoznat osjećaj, da sam prvi koji je upravlja. Da više ne pluta nego da plovi. Usmjerena. Prema tamo, prema nama.

– Dođi.

I ona da dođe, dok pogled ni trenutka nije odmaknuo se od mojih očiju. Ne jer mora, niti jer misli da bi trebala. Da dođe jer želi. Želi još tog nečega što dobiva od mene što ni ja sam ne znam što je, ali njoj smiješak na lice postavlja i korak joj ubrzava kada god se meni zaputi. Želi još toga od čega gola se osjeća slobodno, a ne odmjereno. Još toga zbog čega prijateljice je manje viđaju.

Još, još. JOŠ!