Jedno je biti drolja,

Ništa nas snažnije ne gura da mu se predamo od njegove iskrene namjere da nas ne kontrolira. Sve to znamo. Dok mu pričaš o sebi i čekaš reakciju, a jedinu koju dobiješ je smiješak jer te dodatno upoznao, a ne osudu da ti to ne priliči svima nam kroz misli prolazi jedna jedina misao: ‘Uzmi me!’

Uzmi jer tvoje je, zapovjedi mi pozu u kojoj želiš da te zadovoljim i gurni me preko granica do koje nikad ni dotaknute nisu. Postavi nove granice, zapravo nemoj ih ni postavljati. Samo sruši te pregrade i zidove i do zadnjeg trena nas ne usudi se ni usporiti.

Ne postavljaj pitanja, ne otvaraj oči, samo nastavi. Želim ti biti jedina, a jedina mogu ostati samo ako postanem, – najbolja. Reci mi, pokaži mi, uzdahni kada pogodim. Odvedi me tamo gdje neću ni prijateljicama priznati da sam bila. Tamo gdje će mi misli biti svaki trenutak kada nisam kraj tebe. Gdje svaki korak će biti uzbudljiv i zaustavljati dah jer prvi puta sam ovdje. Prvi puta osjećam se slobodnom, a tako tvojom. Nema zidova, nema prepreka, nema mojih ali, možda, ipak, ako već samo da, da, da i još!

, a drugo je biti samo njegova drolja. To je ljubav.

 

Sebičnost

Želim tebi doći kući. Želim znati da u spavaćici, kao što sam oduvijek priželjkivao za svoju ženu, spavaš i u snu me čekaš. Da sjednem na krevet i kažem ti: ‘Lutko, jedan je od onih dana.’ i da ti znaš da slab sam tu noć. Da te trebam da me slušaš. Kako pričam o svojim mislima, kako ne želim se izgubiti, kako volim sebe i kako volim nas više od sebe iako sam ovdje sebe prvo spomenuo.
Želim reći: ‘Znaš koliko te volim, hvala ti na ovim trenucima jer prije su oni bili pakao. Sjedio bi u mraku, osvjetljen monitorima i pisao. Pisao iz misli, slova, riječi, rečenice, tekstove. Pisao za gomilu.’

 

Faliiiš miii

Mislim da mi je jučer rekao da me voli. Ne znam jer nije rekao ‘volim te’. Rekao je da se opustim, da ne moram toliko grčevito svoje prste ispreplesti njegovima. Pogledao me i sa smiješkom me poljubio u obraz. Učinio me tako malenom, tako sigurnom.

– I ja sam želio ti svakih 10 minuta ti poslati poruku da mi fališ. No ne znam kako reći to na toliko načina jer svaki puta mi drugačije fališ i kad kažem drugačije mislim sve više i više. Jer te sve više i više nema kraj mene. Nije da te moram stalno imati kraj sebe jer to bi bilo posesivno, ali želim te imati stalno kraj sebe. To zvuči manje opsesivno.

 

Želim biti jedina. Moram.

Sada kada znam da je prevario gledam ga drugim očima. Hoće li prevariti i mene? – ne možeš bez da se to zapitaš.
Kada mi je ispričao svjesno sam odgurnula poriv da zapalim jer nisam željela se odati. Odjednom sam se našla na rubu litice sa koje sam već jednom skočila. Odjednom u glavi sam zamišljala taj scenarij kako se to odvija. Prilazi mu neka tamo, šapuće pripito dok ga već dira kako samo ja smijem, a on ju ne odguruje nego usne mu se razvijaju u smiješak, a njene napuštaju stranu njegovog lica i prilaze tom smiješku kako samo ja smijem.

– Svi ste isti. – ajme ne… ovo je bila greška reći na glas. Sada sam zajebala.
– A da? – ok, ovo je rekao sa smiješkom, možda nisam previše zajebala. – Ako smo svi isti zašto nisi kod nekog drugog prespavala, zašto nisi sa frendicama na kavi nego u mom krevetu tražiš pozu gdje ćeš svojim tijelom dodirivati što više mojeg dok gledamo serije?

Ne znam ovaj odgovor. Mislim znam, ali zna i on da ja znam. Osjećam kako me čita. Ne mogu se sakriti. Ne mogu sakriti taj glupi poriv koji se pretvorio u razlog koji me nagovorio na tu rečenicu.
Oči mi se šire sve više dok glavom mi zuje rečenice. Poljubi me. Prigrli me sebi. Reci mi da sam glupa. Lupi me po guzi kao što radiš kada glumiš da se ljutiš, a zapravo sam ti slatka.
Što ja to radim? Pa ne može čitati on misli.

Ali može. Jer dobila sam po guzi, uz pitanje – Želiš ponoviti to? – a onda me uzeo k sebi i poljubio taman kraj uha da jednako osjetim i čujem taj poljubac.

Shvatila sam što će se dogoditi ako me prevari. Dogoditi će se prekid sa njegove strane jer jedino tako se može nagovoriti da me ostavi iako me još voli. Jer ja sam njega prestala odavno voljeti ili barem to prestala mu pokazivati.

 

To si ti

Još uvijek me čudi njen potpun nedostatak čuđenja. Život sam ispričao toliko puta da sam mislio da znam sve reakcije, sve replike, sve posljedice. No svaki puta kada udahnem, ispričam, i udahnem ponovo, čekajući jednu od popisanih reakcija sa zadržanim dahom – ne dobijem ništa.

Nema položene ruke na mene da bi se izrazila žalost nad onime meni učinjnim, nema odmaka sa raširenim zjenicama, nema minimalno razmaknutih usana sa pogledom upitnika.

Jedino što me dočeka je jednak pogled kao i prije početka priče. Jednak pogled, jednaka snaga ljubavi.

 

Dramaking

– Are you OK?
– No… but I never felt better.

She knows that no is just me playing my fantasy of living in a movie so she waits with a smile for my drama to end. It takes over me, like dopamine. She knows it is part of the promise I made to her – it will never be boring.

I am her dramaking, but I still treat her like a queen.

 

Never Over

We had something wonderful.

There is always someone better, said to me a friend who I saw moments ago smiling as he never smiled before seeing his girlfriend walk into the room. Love of his life, he said one day to describe her. He is one sober motherfucker.
I did my best.
– I see you looking at all those girls wishing one of them will wow you. They won’t. Do you still love her?
– I do.
– No you don’t. You just remember her. You remember everything about her. All the moments, all the little things. You remember the feeling when you made her happy.
– I do.
– Yes you do, and you will. Until you forget. But for you it will take longer, as you remember like no one I met before.
– I do.
– You want her back?
– I do.
– Well, you shouldn’t. She might be good for you but you were too good for her. You need someone who is too good for you.
– I do.
– You think there is no one out there that would like you.
– I do.
– And that is your mistake. People liked you before, people will like you again. And by people I mean beautiful women who will go home smiling after they saw you for the night. If you know what I mean.
– I do.
– I know you do.

And it will never be wonderful again.