Samo nestane. Moji dodiri ne dopiru do njegovih osjetila, a moji vriskovi zaglušeni su. Tijelom kao da se stvori opna koju ja ne mogu probiti, a moj glas ni kao val ne može doživjeti.
Vjerujem da me može prestati voljeti u tim trenucima, vjerujem da već je. Oči mu postanu nečitljive, a pokreti nepostojeći. Stavim mu ruke oko svojeg struka dok mu sjedam u krilo i svoje lice zabijam u njegov vrat. Moje suze mu vlaže majicu no ni to ne probija do njega. Ali voli me. Jer njegove ruke se spoje oko mojeg tijela i stisne me k sebi. Ja kad to osjetim stisnem ga toliko da nas oboje boli, ali slabije ne mogu. Njegove ruke se razdvoje i osjetim ih po leđima kako me besčujno vole i tješe.

Možda nikad neću shvatiti njegove demone, ali shvaćam da me voli. Shvatila sam i koliko me voli i to me uplašilo. Osjetila sam odgovornost da i ja njega moram voljeti više od sebe no onda sam shvatila da to već je tako. Shvatila sam da čak i kada ga demoni toliko opsjednu da i sam nestane, ljubav prema meni je netaknuta i jedino što poznajem od njega u tim trenucima.