hrvatski

by Aleks

Samo jedina

Vi mi recite. Što da mislim o čovjeku koji zna da je samo termin u životima svojih bivših? Što da mislim o čovjeku koji me je inspirirao na najveće i zbog kojeg nikad nisam bila sretnija? O čovjeku koji je rekao sve prave stvari.

Ne brinu me ni gole slike moje koje ima. Takav čovjek ih ni ne treba. To me zapravo i smeta, što znam da ih ne treba, ali to je moje. Brine me sljedeća, brine da će biti bolja od mene jer to će da boli. Brine me da će nju bolje da voli, više, i sa manje riječi. Brine me da će ona više da mu se otvori i da će da osjeti njegovu ljubav više nego ja. Brine me da će ona da bude sretnija nego što sam ja bila. Brine me to da možda je bio u pravu. Brine me da savršeno mi ne postane dosadno. Brine me da sva ova briga znači da ga još volim. Brine me da ove riječi koje čitaš mogu biti tvoje. Brine me da nisam jedina.

 
by Aleks

Sorry, jebiga

– Pa ne možeš tako..
– Ne kako bi trebao? Ajde mi ti molim te reci kako bi trebao se nositi sa ovime?
– Pa nema pravog načina, ali..
– Ali šta?! Ali sigurno bi trebao kako mi ti kažeš?!
– Ne govorim ti ništa samo..
– Da ne govoriš ništa bi sada šutio i bio bolji prijatelj nego što trenutno jesi! Jer trenutno mi odvraćaš pozornost od činjenice da jednu polovinu sekunde želim ubiti nju, a drugu sebe i to me poprilično živcira i nikako ne pomaže! I nemoj mi tu facu raditi jer naravno da ne želim nikoga ubiti samo tako se osjećam! Jedino što trebam od ljudi je da trpe sva ova sranja dok ne prođu tako da kada prođu mogu se svima ispričati, a oni mi reći – a jebiga, tako to ide.

 
by Aleks

Samo ljubav

– Što bi napravio ti se vra..
– SVE!
– Znači još uvij…
– Ali to nije bitno.
– Što je onda bitno?
– Bitno je da ona ne želi da ja bilo što napravim. Bitno je što je ona odlučila. Bitno je da bilo koji drugi od naših 500 dana da sam je pitao da li želi prekinuti bi se nasmijala. Bitno je da ovaj puta kada sam pitao je šutjela. Bitno je da misli da joj je bolje bez mene. Bitno je da misli da će naći boljeg od mene. Bitno je da vjeruje da sam ja kriv za sve.
– Pretjeruješ sad, jer nikad nije samo jedna strana kriva.
– Ne pričam ja i činjenicama.
– Nego?
– O ljubavi, a reci mi, kada su ljubavi bile bitne činjenice?

 
by Aleks

Šššš

Srela sam njegove prijatelje. Ne govore mi da me pozdravlja ni da bi me htio vidjeti ili da mu nedostajem.

..
Čini se da je održao je obećanje. Još uvijek samo on i ja znamo moju tajnu. Nemoguće je da njegovu najveću manu sada vidim kao vrlinu. Nemoguće je da sam umislila da je to mana samo zato jer su mi one tako rekle. Nisam ja takva. Nisam nepogrešiva, ali sam svoja. Sad još i više od kada nisam njegova.

..
Mrzim ga što je uspio iz moje šutnje sve saznati. Kako je moguće da dok je pričao sam i sama to saznala tren prije nego je to izustio. Kako je moguće da je to znao prije mene. Kako je moguće da je uspio reći sve prave stvari, ali po meni – prekasno.

Riječi su djela kukavica.

To je znao reći, a ja čak nisam ništa ni rekla. Ni pogledala ga nisam kada sam trebala. Voljela bi ga mrziti, a ne mrziti što ga volim.

 
by Aleks

Crne se u mraku ne vide

Mislim da jedino pred djecom ću istinski zasvirati. Taj talent želim sakriti od svih, ali imam želju prenijeti ga mojem malom klonu. Djeca vole tajne, a to će biti naša. Otkriti ću im to na najbolji način. Dok sami sviraju na čemu god vjeruju da je instrument popratiti ću ih sasvim nečim laganim. Ništa te ne gura naprijed kao netko bolji od tebe koji ti govori da uskoro ćeš biti bolji od njega. To im zapravo želim reći. Da budu bolji od mene.

 
by Aleks

Još samo malo

Evo sad ću. Svaki tren mislim da će samo da se dogodi, ali nije kao zadnji puta. Zato i lažem vozaču da me ostavi tu malo dalje jer kao paše mi da prošetam prije nego legnem. A lažem, jer idem u drugom smjeru, idem prema njoj. Idem da joj sjednem pred kuću i pušim cigare. Znam da znate da ne pušim, ali ovo su neke njene, davno zaboravljene kod mene. Te ću jedino u životu da popušim, a onda ću i sa njima i sa njom da prestanem.

Čak me ni njeni susjedi me ne brinu jer ovdje kod nje luđaci koji sjede na cesti i puše su dio noćne šetnje pa se nitko ne zagleda da vidi tko sam. Misle da pušim i gubim život, a ono ja pušim i pišem ove priče. Ne bojim se ni nju da ću da sretnem jer drugarice zadnjih dana utaborile se i melju kako je davno trebala da završi ovo sa mnom. Ja sam svoju dobro jebao dok njih ovi njihovi ni to.

Daj mi samo još malo da je volim prije nego što mi se vrati apetit i počnem da spavam.

 
by Aleks

Čuvaš li odlomljene dijelove?

Ležim u krevetu obučen. Nemam snage za biti normalan i presvući se u pidžamu. Ovako kao da priznajem da sam izgubio.
Mislim da sa jedne strane treba snaga da se prizna poraz. No ta snaga je drugačija od one koja mi sada treba. Sada mi treba ona koja daje glas onom u tebi koji ti govori da će sve biti u redu.

Nitko nema snage, svi šutimo. Svi ćemo uskoro zaspati jer smo umorni. Svi si pogledima šaljemo misli. Svi smo pomislili da bar da se ne probudimo. Svi smo razočarani, svi smo jadni. Svi lagano, duboko dišemo. Svi sve usporavamo. Svi polako zatvaramo oči. Svi nećemo obrisati suze. Svi ćemo ujutro se probuditi bez da otvorimo oči. Svi ćemo biti sretni što si tu kraj nas da nam kažeš da će sve biti u redu.

 
by Aleks

Metar ljubavi

Kada me pita jesam li ok zapitam se hoću li pogriješiti kada ga ostavim za par dana. Na njegov rođendan.

Prevario me nije. Nisam ga uhvatila kad je taman htio. Ne izlazi van sa dečkima i mene ostavlja samu kući. Nije prestao da me mazi dok gledamo filmove. Ne prestane ni kad zaspim. Sa konferencija čak i mojim prijateljicama nosi suvenire.

Ja sam ta. Ja ne mogu više živjeti u strahu da će on mene da ostavi.

Kad bi samo mogla saznati koliko me voli. Koliko uopće znači to cvijeće koje mi pokloni, kaktuse koje zna da obožavam. Koliko to što me uvijek vodi na nova mjesta, otkriva mi svijet. To što godinama unaprijed radi planove sa mnom. To što ljudi govore da sa mnom nikad sretnije nije izgledao. Koliko znači to što zbog njega želim biti bolja u svemu što radim. Koliko što zbog njega i jesam. To sto uvijek sam prva. Koliko znači to što njegov savjet je uvijek bolji od onoga što sam ja htjela da uradim.

 
by Aleks

Take Me Home

Uvijek je tako kad uzmem neke droge. Kažem neke, ali zapravo uzimam samo jednu. Neke zvuči valjda više cool, a ja želim biti cool. Ne želim biti jebač, jer znam da to nekima znači biti cool. Meni biti cool, znači biti sretan radeći ono što ti je strast.

Moja strast je biti nevidljiv. Otići negdje i dane provesti sa ljudima koji me tek upoznaju. Malo im lagati o sebi. Ne da sam astronaut ili nagrađivan svime, hvaljen od svakoga već da radim samo ono što volim.

Doma je jedno od tih negdje, tamo sam nevidljiv. Tamo si ti i volim te na način koji obožavaš, tamo sam okružen sitnicama koje volim. Tamo je moja omiljena majica koju ja više ne nosim nego ti spavaš u njoj. Tamo slušamo svu muziku koju volimo na koju ne plešemo nego samo skačemo i pretvaramo se da znamo pjevati. Tamo je krevet koji miriše po tebi, tamo šutimo, tamo pričamo i najviše se smijemo.

Tamo pišem ove tekstove koje ti pročitaš i pitaš me gdje ja to želim otići.

 
by Aleks

Ghosts and stuff

– Sa kime ti pričaš? – očito je da je ova rečenica dio dužeg toka misli no jedina je bila na glas izrečena.
– Mislim sa nikim.
– Ni sa curom?
– Pa mislim pričamo, ali nije to takvo pričanje.
– A ako se oženite i ono, provedete cijeli život zajedno, hoće li ti bit žao što nisi otpočetka pričao sa njom o svemu?
– Možda nadoknadim sve do kraja tjedna.

To je jedna od prednosti kada znaš kad ćeš umrijeti.