ljubav

by Aleks

Još samo malo

Evo sad ću. Svaki tren mislim da će samo da se dogodi, ali nije kao zadnji puta. Zato i lažem vozaču da me ostavi tu malo dalje jer kao paše mi da prošetam prije nego legnem. A lažem, jer idem u drugom smjeru, idem prema njoj. Idem da joj sjednem pred kuću i pušim cigare. Znam da znate da ne pušim, ali ovo su neke njene, davno zaboravljene kod mene. Te ću jedino u životu da popušim, a onda ću i sa njima i sa njom da prestanem.

Čak me ni njeni susjedi me ne brinu jer ovdje kod nje luđaci koji sjede na cesti i puše su dio noćne šetnje pa se nitko ne zagleda da vidi tko sam. Misle da pušim i gubim život, a ono ja pušim i pišem ove priče. Ne bojim se ni nju da ću da sretnem jer drugarice zadnjih dana utaborile se i melju kako je davno trebala da završi ovo sa mnom. Ja sam svoju dobro jebao dok njih ovi njihovi ni to.

Daj mi samo još malo da je volim prije nego što mi se vrati apetit i počnem da spavam.

 
by Aleks

Metar ljubavi

Kada me pita jesam li ok zapitam se hoću li pogriješiti kada ga ostavim za par dana. Na njegov rođendan.

Prevario me nije. Nisam ga uhvatila kad je taman htio. Ne izlazi van sa dečkima i mene ostavlja samu kući. Nije prestao da me mazi dok gledamo filmove. Ne prestane ni kad zaspim. Sa konferencija čak i mojim prijateljicama nosi suvenire.

Ja sam ta. Ja ne mogu više živjeti u strahu da će on mene da ostavi.

Kad bi samo mogla saznati koliko me voli. Koliko uopće znači to cvijeće koje mi pokloni, kaktuse koje zna da obožavam. Koliko to što me uvijek vodi na nova mjesta, otkriva mi svijet. To što godinama unaprijed radi planove sa mnom. To što ljudi govore da sa mnom nikad sretnije nije izgledao. Koliko znači to što zbog njega želim biti bolja u svemu što radim. Koliko što zbog njega i jesam. To sto uvijek sam prva. Koliko znači to što njegov savjet je uvijek bolji od onoga što sam ja htjela da uradim.

 
by Aleks

Odlučio sam da te volim

Volim te početke veze gdje svaki dodir, gdje svaki poljubac je odluka. Odluka da pobjediš strah za nevjerojatnu nagradu.

Volim kako sve dolazi spontano no mora proći kroz filter od 1000 pitanja prije nego što ipak postane djelo. Volim najviše one koji taj filter nemaju. Volim koliko su sretni. Volimo koliko se primjeti da su sretniji od svih nas. Volim tebe.

 
by Aleks

Take Me Home

Uvijek je tako kad uzmem neke droge. Kažem neke, ali zapravo uzimam samo jednu. Neke zvuči valjda više cool, a ja želim biti cool. Ne želim biti jebač, jer znam da to nekima znači biti cool. Meni biti cool, znači biti sretan radeći ono što ti je strast.

Moja strast je biti nevidljiv. Otići negdje i dane provesti sa ljudima koji me tek upoznaju. Malo im lagati o sebi. Ne da sam astronaut ili nagrađivan svime, hvaljen od svakoga već da radim samo ono što volim.

Doma je jedno od tih negdje, tamo sam nevidljiv. Tamo si ti i volim te na način koji obožavaš, tamo sam okružen sitnicama koje volim. Tamo je moja omiljena majica koju ja više ne nosim nego ti spavaš u njoj. Tamo slušamo svu muziku koju volimo na koju ne plešemo nego samo skačemo i pretvaramo se da znamo pjevati. Tamo je krevet koji miriše po tebi, tamo šutimo, tamo pričamo i najviše se smijemo.

Tamo pišem ove tekstove koje ti pročitaš i pitaš me gdje ja to želim otići.

 
by Aleks

Voliš iznenađenja?

Najbolje je kada ti se desi nešto što nisi ni znao da trebaš. Tako je bilo sa njime. Prvo ljubav pa hejt pa opet ljubav pa najveći hejt pa ljubav života. Imam onaj prekrasan osjećaj da me voli najviše. Kao da mogu osjetiti kada mi napiše da mu falim da mu fali da ga napaljujem. Zato i zaslužuje slike koje mu šaljem 😉

Voljeti njega je jedno, voljela sam i prije. Ne ovako, ali jesam. No mislim da više volim ovaj osjećaj da on mene voli koliko i ja njega. Sebično je to htjeti, lagati da to ne želim je normalno, ali dobiti to je savršeno.

Idem spavati, prekasno je za ovakve pjesme koje te tjeraju da razmišljaš.

 
by Aleks

Gledaj me!

Samo nestane. Moji dodiri ne dopiru do njegovih osjetila, a moji vriskovi zaglušeni su. Tijelom kao da se stvori opna koju ja ne mogu probiti, a moj glas ni kao val ne može doživjeti.
Vjerujem da me može prestati voljeti u tim trenucima, vjerujem da već je. Oči mu postanu nečitljive, a pokreti nepostojeći. Stavim mu ruke oko svojeg struka dok mu sjedam u krilo i svoje lice zabijam u njegov vrat. Moje suze mu vlaže majicu no ni to ne probija do njega. Ali voli me. Jer njegove ruke se spoje oko mojeg tijela i stisne me k sebi. Ja kad to osjetim stisnem ga toliko da nas oboje boli, ali slabije ne mogu. Njegove ruke se razdvoje i osjetim ih po leđima kako me besčujno vole i tješe.

Možda nikad neću shvatiti njegove demone, ali shvaćam da me voli. Shvatila sam i koliko me voli i to me uplašilo. Osjetila sam odgovornost da i ja njega moram voljeti više od sebe no onda sam shvatila da to već je tako. Shvatila sam da čak i kada ga demoni toliko opsjednu da i sam nestane, ljubav prema meni je netaknuta i jedino što poznajem od njega u tim trenucima.

 
by Aleks

Heart of stone

Zadnje riječi njene prema meni su bile:

– Žurim. Ajde čujemo se

Poklopila je prije nego što sam ja imao prilike ju pozdraviti. Htjela je time pokazati da ne treba čuti moj pozdrav da bi zatvorila našu priču. Ja sam je to naučio.

I jedino što se čujemo je za njen rođendan jer ona meni ih ne čestita jer ne želi pokazati da još tu i tamo pomisli na mene.
Davno sam shvatio da preboljeti ne znači nikad više ne pomisliti već pomisliti bez mržnje i/li požude.

 
by Aleks

Popuši mi srce

Da pušim, mjerio bi vrijeme u opušcima.

Mrzim to kod nje. Svaki puta na njenom stolu stoji najgora pepeljara. Ili plastična ukradena na nekom ljetovanju ili kristalna koja je ostala nekome u stolu.

Ta ubojica ženstvenosti je vjerojatno jedina stvar koja je glupa, a da joj nikad neću priznati. Inače joj lažem samo o bitnim stvarima. To će biti nešto što ću govoriti sljedećoj curi da mi je ubilo toliko trenutaka osim ako i ta sljedeća ne bude pušila.

Zlatnoj ribici bi rekao da želim samo da mogu birati u koga ću se zaljubiti, a ostale dvije neka si uzme.

 
by Aleks

Newton

Svede se sve na reakciju onog drugog dok prvom nešto nesvjesno izleti. Dok komentirate nečiju djecu pa jednom izleti:
– Naše dijete se neće tako oblačiti!

To je taj trenutak. To je taj korak unaprijed. Oboje ga osjetite. Kao da je netko ubacio u veću brzinu. To te može uplašiti ili može biti savršeno. Nema između. Misliš da ima, ali to si lažeš. Kao nisi spreman tako brzo, kao ne znaš da li je to to. Jebo bi druge. To je ono što je. Glup si. To je ono što isto je.